U Ernestinovu je danas prijepodne obilježena tužna godišnjica stradanja i okupacije tog slavonskog sela 1991. godine. Ispred masovne grobnice, kao i na spomen-obilježju poginulima i nestalima braniteljima i mještanima Ernestinova u središtu sela, u Parku skulptura, brojne su delegacije, uz obitelji stradalih u Domovinskom ratu i suborce, odale počast žrtvama paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca, uz Počasnu stražu Hrvatskog sokola. Među delegacijama bili su i čelnici iz susjednih općina, a svijeću je za poginule upalio i Davor Tubanjski, načelnik općine Antunovac, čiji su stanovnici također tih dana 1991. godine pretrpjeli stravične posljedice ratnih razaranja.

Načelnica Općine Ernestinovo Marijana Junušić je, nakon polaganja vijenaca s općinskom delegacijom, rekala da je Ernestinovo, odnosno njegovi mještani hrvatski branitelji i ostali borci, dalo izniman doprinos u Domovinskom ratu, odnosno u stvaranju neovisne i slobodne Hrvatske.

"Na današnji dan, prije 29 godina, unatoč velikim otporima, naše su snage bile slomljene, naši mještani su bili prognani iz svojih domova, a cijelo je naselje bilo opustošeno, razoreno i spaljeno. U tome su najveću su žrtvu podnijele upravo obitelji stradalih i nestalih naših
sumještana. U ratu je u Ernestinovu poginula 41 osoba, među njima su hrvatski branitelji, civili, djeca, nažalost i nerođena djeca, a  još uvijek tragamo za šest nestalih osoba", kazala je Junušić.

Župan Osječko-baranjski Ivan Anušić istaknuo je kako su oni, branitelji koji su ovdje braniti svoje, znali da dva dana nakon Vukovara srpska vojska i četnici i svi koji su bili s njima, kreću dalje prema Osijeku.

"Sjećamo se tog dana kao jednog od najtežih u 1991. godini, na taj dan je 28 branitelja poginulo na ovom dijelu ratišta, više od stotinu ih je ranjeno", kazao je Anušić.

Prisjetio se kako su bili svjesni da ova slavonska mjesta nakon Vukovara dolaze na red. Laslovo je na današnji dan ostalo u okruženju, Ernestinovo je, nažalost, okupirano, Seleš je pao, a neprijatelj je bio zaustavljen na ulazu u Antunovac.

“Današnji dan 1991. godine upisan je u našoj povijesti kao jedan od najtragičnijih dana. Uspjeli smo zaustaviti, što je bilo ključno, napredovanje neprijateljskih snaga prema Osijeku. Svakako moram napomenuti činjenicu - da nije bilo Vukovara mnogo gore bi bilo i nama ovdje. Vukovaru moramo biti svi zahvalni, vukovarski borci uspjeli su zaustavljati gotovo puna tri mjeseca srpsku vojsku i slomiti kralježnicu njihovim i paravojnim i vojnim formacijama, govorim o tadašnjoj Jugoslavenskoj vojsci. Uspjeli smo zaštititi naša sela i gradove, i što je najbitnije živote civila”, kazao je Anušić naglašavajući značaj sjećanja i obilježavanja ovakvih dana i u budućnosti.

“Hrvatska je nakon stoljeća i stoljeća želje i težnje za slobodom i vlastitom državom uspjela 1991. godine, prvo na izborima, a potom i u ratu, izboriti u krvi svoju Domovinu, uz velike žrtve. Moramo se toga sjećati. Moramo tim ljudima odavati počasti. Ono što je danas vrlo aktualno, kada govorimo o pomirenju, kada govorimo o suživotu u budućnosti, apsolutno to podržavam, bez dileme. Budućnost mora biti mir i zajedničko nastojnje za boljitak Hrvatske, ali od toga neće biti ništa dok ona strana koja je izvršila agresiju 1991. godine to ne prizna i zatraži oprost. Tada mogu dobiti oprost, ali moraju ga prvo zatražiti. Moramo prvo riješiti pitanje svih onih koji su nestali i moramo riješiti ratne zločine. Dok se to ne riješi mira i suživota sa Srbima neće biti. Ako netko nije spreman anonimno reći gdje su kosti ljudi koji su nestali, da ih majke, očevi, braća i sestre mogu pokopati, o čemu mi onda pričamo, o kakvom pomirenju govorimo? Pomirenja nema dok se to ne riješi. Srbija mora priznati svoju agresiju, oni koji su okrvarili ruke trebaju odgovarati, naši nestali se moraju pronaći i tek tada možemo zatvoriti stranicu Domovinskog rata”, zaključio je Anušić.

Darko Pejić