Tek što su se podignuli na noge, klimave doduše, nakon dvomjesečnog zaključavanja, od ožujka do svibnja, drugi, puno jači val koronavirusa ponovno je zadao glavobolje ugostiteljima. Za razliku od početka godine, kada su vrata ugostiteljskih objekata bila zaključana, a prihodi znatno pali, sada im je dopušteno raditi, međutim, velikom broju zaraženih osoba proporcionalan je i strah građana, koji sve više izbjegavaju boravak u zatvorenom prostoru, pa tako i u restoranima.

To se neizbježno odrazilo na poslovanje, pa tako i restorani u kojima se tražila stolica više bilježe pad broja gostiju. U takvim se okolnostima dostava hrane pokazala slamkom spasa. Govori nam to i primjer restorana Strossmayer No2, koji s 18 zaposlenika, unatoč znatnom padu prometa, uspijeva održati poslovanje. Kao i ostalim ugostiteljima, situacija im nije bajna, no prihode, zahvaljujući dostavi, ipak ostvaruju. Naravno, ne u onoj mjeri da bi pokrili sve troškove, no dovoljno da se u ovoj nezavidnoj situaciji održe iznad površine.

- Vikendom još kako-tako, no preko tjedna posjet je vrlo slab. Gosti se sve više okreću dostavi, no nije isto kada naruče hranu u kuću ili sjednu kod nas za stol. Svi bismo voljeli imati pune restorane, no svjesni smo situacije i opasnosti koja prijeti, ne samo gostima nego i osoblju, prilikom većih okupljanja. Srećom, tu je dostava. Poslujemo sa sve tri dostavljačke tvrtke, i to se pokazalo punim pogotkom. Spas, zapravo, jer bi bez dostave malo koji restoran preživio - rekao nam je voditelj tog restorana Matija Franjić.

Da dostava funkcionira na prihvatljivoj razini, dok je promet u restoranima znatno opao, potvrđuje nam i Ivan Đukić, predsjednik Udruge kuhara Osječko-baranjske županije i šef kuhinje u restoranu Lipov hlad.

- Stanje kod nas, ali i u drugim gradovima, kako čujem od kolega, takvo je da je promet pao svima. Što se tiče dostave, ona varira cijelo vrijeme. Ne znam kakva je situacija s Pauzom.hr, Glovom i Woltom, ali što se tiče restorana koji imaju svoju logistiku, pad postoji, ali ne toliko velik kao u samim restoranima, gdje iznosi i do 70 posto - rekao nam je Đukić.

Razloge za slab posjet restoranima vidi, kako kaže, u bombastičnim vijestima, zbog kojih se u ljude uvukao strah, ali i u pomalo apsurdnoj situaciji da su u isto vrijeme trgovački centri i javni prijevoz puni, a ugostitelji trpe gubitke iako njihovi lokali još uvijek nisu detektirani kao žarišta.

- Kada gledaš prepune trgovačke centre i javni prijevoz, shvatiš apsurdnost situacije. Ipak, mi se trudimo maksimalno. Slijedimo upute Stožera, smanjili smo broj sjedećih mjesta s obzirom na kvadraturu, terasu smo još u vrijeme prvog vala prilagodili i cijelo vrijeme radili na taj način. Nismo gurali dva-tri stola više, nego smo gledali da gosti imaju komociju. No previše je restrikcija. Unutar lokala ne smije se pušiti, ako gost puši na terasi, restoran će dobiti kaznu, a restoran koji ne može dopustiti gostu prostor za pušenje, zjapi prazan. I to je samo jedan od primjera restrikcije zbog koje gubimo goste. Državi kao da nije u interesu puniti blagajnu - razočaran je Đukić.

Još u vrijeme prvog vala pandemije, u ožujku, Đukić je zbog otpuštanja ugostiteljskih radnika pokrenuo hvalevrijednu inicijativu #podržilokalnerestorane, ne samo kako bi pomogao kolegama koji su se našli u nikad većoj krizi nego i u svrhu promocije slavonsko-baranjske gastronomije i domaćih, zdravih proizvoda. Kako bi se restorani podigli na noge, cijela je priča oko dostave hrane na kućne adrese razrađena do najsitnijih detalja. Osoblje je educirano da pri dostavi obvezno nosi zaštitne maske i rukavice kako ne bi dovelo u opasnost kupce, ali i sebe.

- Inicijativa je krenula tako što me nazvao jedan kolega i rekao da su svi dobili otkaz, njih 40, i onda sam kao predsjednik Udruge kuhara osjetio moralnu dužnost da nešto pokrenem. To je zaživjelo na kratko vrijeme, a onda je došlo ljeto, kada su svi radili dobro, terase su bile otvorene i stvar je, prirodno, pala u drugi plan. Sada bi ju trebalo pokrenuti opet, jer jako je puno truda uloženo kako bi ta priča bila uređena prema svim pravilima, kako epidemiološkim tako i pravilima naše struke - kazuje Đukić.

Inicijativa, dodaje Đukić, nije vezana samo uz koronavirus, nego - ugostiteljima općenito treba pomoći. Na tom je tragu Gastro gourmet klub, nova svijetla točka Slavonije i Baranje, koja povezuje vinare, pivare, sirare, male mesnice, šefove kuhinja, slastičare... Ukratko, sve koji žele sudjelovati u brendiranju i podizanju gastronomije na višu razinu. Na tu je ideju došao u suradnji s Turističkom zajednicom Osječko-baranjske županije, u prostoru Stare pekare, u Tvrđi.

- Riječ je o klubu kojemu je cilj educiranje o lokalnim proizvođačima i obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima i njihovo promicanje. Znači, želimo dokazati i pokazati svu ljepotu okusa našeg vina, piva, povrća, mesa, sira i drugih vrhunskih slavonskih proizvoda, a važno je naglasiti da je cilj cijele te ideje da se svi povežemo i počnemo graditi regionalnu priču. I, naravno, ovdje su jako važni i lokalni food blogeri i ljudi koji redovito pišu o lokalnim gastroponudama kao što su: Hedonism-tourism Mario Jukić, Geeketa Andrea Krivak i Foodara Mihael Tomić. Kad sve to zaživi, a to će biti vrlo skoro, prezentacije vina imat ćemo u našoj regionalnoj vinoteci - kaže Đukić, koji je sličnu priču već pokrenuo u Lipovu hladu.