Iz Ureda predsjednika Zorana Milanovića ne prestaju pisati premijeru Andreju Plenkoviću o sazivanju sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost, pa se time rat dopisima nastavlja. Sjednicu je 20. listopada inicirao Predsjednik, ali se još nisu uspjeli dogovoriti o njezinu održavanju. Pitanje je zašto.

Prvo, prisjetimo se da su odnosi na relaciji Pantovčak - Banski dvori već duže narušeni prije svega Milanovićevim upornim prozivanjem Vlade i Plenkovića za sve i svašta, a što je u jednom trenutku bilo teško i pohvatati i povezati konce.

Drugo, s obzirom na to da prema zakonu sjednicom Vijeća predsjeda Predsjednik Republike i uglavnom predlaže i pitanja o kojima bi se raspravljalo i odlučivalo, a koja utječu na nacionalnu sigurnost Hrvatske, moguće je da je u Uredu premijera procijenjeno kako je tih prijedloga za sada previše, a i jedan s drugim nemaju naročite veze. A teme bi prema prijedlogu iz Ureda predsjednika bile: 1. Radikalizacija u hrvatskom društvu; 2. Pandemija virusa COVID-19; 3. Sustavno kršenje Daytonskog sporazuma na štetu hrvatskog naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine; 4. Funkcioniranje pravosudnog sustava Republike Hrvatske, posebice u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala; 5. Godišnje smjernice za rad sigurnosno-obavještajnih agencija za 2021. godinu. Tu su još i druga moguća pitanja. Naravno, da sve pojedino ima svoju težinu i važnost. No kakve veze npr. imaju korona i Dayton. Baš nikakve, ili bar kao kruške i jabuke. Osim toga koliko bi jedna takva sjednica uopće trajala, pa bila ona i u dva dijela, a da bi se dobili konkretni i kvalitetni odgovori, a ne samo načelne floskule zbog kojih bi naknadno izbijali novi nesporazumi i sukobi jer predsjednik Milanović je i nedavno rekao da Plenković mimo njega želi uređivati pitanja od nacionalne sigurnosti. “Zar to nije očito? Ali to ne može tako, ja sam tu da branim demokraciju”, rekao je. Premijer je pak još jednom ponovio: “To nije vrsta komunikacije koja zahtijeva osobnu prepisku između predsjednika Vlade i Republike. Takvu vrstu komunikacije obavljaju naši uredi.” A s obzirom na njihove međusobne odnose još prije je poručio: “Nas dvojica ne razgovaramo, osim u pitanjima koja nalaže Ustav. Točka”, uz to dodavši kako vidi Milanovićevu banalizaciju kad je sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost u pitanju, provlačivši kroz javnost nebitna pitanja i nebitne teme.

Konačno, što se samog ovog “slučaja” tiče, a koji nije od jučer, zapravo ni prvi ni posljednji, odgovore bi najbolje bilo potražiti na Pantovčaku, s kojega sve i kreće. Ali bilo bi to uzaludno.