Na zapadnoj strani Biljskog jezera, gdje se ono sužava u kanal i prelijeva u Dugačko jezero, a ispod u plavo obojenog željezničkog mosta preko kojeg voze vlakovi za Beli Manastir, nije bilo druge nego zbog gustih lopoča i lokvanja okrenuti kajak i vratiti se odakle smo došli.

Natrag smo veslali tiho, gotovo bešumno, prateći pogledom erodiranu obalu prekrivenu trščacima i šašem, sve kako bi nakon prepoznatljivog zviždanja odnosno "rolanja" vodomara i vidjeli tu znamenitu pticu. Zatim smo još promatrali podjednako zanimljivije i neobične ptice prutke. Koje su u potrazi za paucima, mekušcima, punoglavcima, žabama, ribicama i sjemenkama bezbrižnim i mekim trčkaranjem po lopočima izgledale kao da hodaju po smaragdnozelenoj vodi. Kako god, kajakarenje i nesvakidašnje slike i prilike baranjske močvare bile su besplatni dodatak i svojevrsni odmor nakon zahtjevne utrke "Močvara trail" koja se trčala krajem kolovoza po južnom dijelu JU PP Kopački rit. Naime, ta izvanserijska utrka prema priči organizatora Petra Šokčića iz udruge "Žuti šešir" je "osmišljena tako da natjecatelji prođu i dožive najbolja mjesta koja je stvorio Dunav zajedno s rijekom Dravom kroz meandriranje, a koje se u europskim razmjerima prepoznaje kao najočuvanije poplavno područje s nesvakidašnjim prirodnim ljepotama i jedinstvenom biološkom raznolikosti".

Teren Kopačkog rita, naime, trajni je ili privremeni dom za brojne ptice stanarice, gnjezdarice, zimovalice i selice. Osobito je važan za ptice selice, koje ga koriste kao mjesto ishrane i odmora tijekom migracija, a različitost vrsta osigurava neprekinutost prisutnosti ptica kroz sva godišnja doba. U vezi s tim su nam iz JU PP Kopački rit pojasnili:

- Procjenjujemo da prilikom proljetnih i jesenskih migracija na vlažnim livadama i jezerima Kopačkog rita živi više desetaka tisuća ptica uključujući jata divljih pataka, velikih bijelih čaplji, sivih čaplji, žličarki, velikih vranaca i male bijele čaplje, bjeloglavih čigri, orlova, sokolova, roda.

A da to nije samo taksativno nabrajanje ornitologa posvjedočili su i natjecatelji "Močvara traila". Tako je nekoliko njih uzbuđeno, pred svima, pričalo da su vidjeli simbol parka - orla štekavca. Veličanstvenu pticu grabljivicu koja suvereno vlada hranidbenim lancem s pomoću svinutog kljuna, pet kilograma mase tijela, koje kroz nebeski život nosi raspon krila od fantastičnih 2,5 metara. Bilo je onih koji su se hvalili da su na livadama uz bent vidjeli i crnu rodu, ali i kritično ugroženog stepskog sokola, prapovijesnog orlova rivala i neprijatelja. Inače, znameniti obrambeni bent koji se pruža po ritu od sela Podravlje do Zmajevačke planine izgrađen je 60-ih godina radi zaštite od poplava do kojih dolazi u proljeće zbog otapanja snijega u Alpama te posljedičnog rasta vodostaja Drave i Dunava i izlijevanja vode kroz sustav kanala u Kopački rit.

Pri tome poplava u Kopačkom ritu nije katastrofa, nego je izraz prirodne harmonije koja sa sobom uvijek donosi život, a iz poplavljenog područja odnosi smrt. Poplave obično traju oko 100 dana u godini kada voda sa svojim neprestanim kretnjama stvara mozaik depresija i greda, jezera, bara, mrtvaja i močvara držeći tako rit uvijek napola u vodi, a napola na kopnu. Unatoč tome, od 13. stoljeća na malom djeliću kopna u južnom Kopačkom ritu nastanjeno je selo Kopačevo. Njegovi stanovnici o poplavama znaju sve, a prema predaji loše je bilo 1838., kada ih je pogodila velika ledena poplava. No najveću štetu učinila je ona iz 1876. godine, kada je puknuo bent u blizini te je nastala do 30 metara duboka udubina od vode nazvana Sakadaš.

Glasovite su i poplave iz 1926., 1965. i 1972., jer su se posvuda razlile vode Dunava i Drave. Dodatnom izgradnjom obrambenog benta zaštićene su nekretnine, ali su najbolja mrijestilišta uz Dunav smanjena na samo 1800 hektara, a presušili su fokovi, vode i udubine Kopačeva. Zanimljivo je da su prije benta ribari obznanjivali kako su iz samo jednog povlačenja mreže znali izloviti jedan vagon ribe iz kopačanskog jezera.

O tome koliko je značenje vode bilo najslikovitije je u prošlom stoljeću opisao jedan od lokalnih ribara: "Nama je rit stvorio sve - hranu, materijal za izradu ribarskih alata i za izgradnju naših kuća." U tom je smislu znakovita narodna mudrost koja veli "mršavo govedo, debeli ribar". Što znači da za vrijeme poplava, kada se voda prelije preko rita, stoka ostaje bez pašnjaka, ali zato ribari dobro love ribu. Poznate su dvije poplave godišnje, prva je u proljeće kada zazeleni drveće, a lokalci su ju nazvali "zelena poplava". Druga je poplava u kolovozu, u vrijeme kada trska cvjeta i kada voda doseže metlicu trske. Unatoč tim fundamentima krajem ovogodišnjeg kolovoza, za vrijeme utrke, zbog vrućine i općenito suhog ljeta nije bilo poplava, a trkači su zbog korone, jer se nije točila okrjepa, doslovno prevedeni žedni preko vode. No bez obzira na žegu, svi koji su imali energije, snage i zdravlja topiti se na suncem užgaloj močvari prošli su i kroz selo Kopačevo, sada poznato po autentičnom turizmu i povrtlarstvu kao zamjenama za ribarstvo. Danas se tako u selu ponajviše uzgaja nadaleko i naširoko poznata crvena paprika, a iz godine u godinu se povećavaju smještajni kapaciteti. Što se ugostiteljstva tiče, glavna su im uzdanica riblji obroci poput fiša i šarana u rašljama. Po njima se prepoznaje i manifestacija Ribarski dani, koja se u Kopačevu održava unatrag dva desetljeća krajem ljeta. U razvoju su i ostale sastavnice turističke ponude poput vožnje brodom, kajakom, čamcem, promatranje ptica, pješačenje, vožnja bicikom i utrke. Osim južne utrke "Močvara trail", na sjeveru Kopačkog rita održava se i "Baranjski polumaraton". Iako su obje utrke uokvirene u istom parku, zbog morfoloških obilježja terena gotovo je sve različito.

Sjeverni je dio pet metara viši od južnog te zbog toga tamo nema poplava i sve je malo manje surovo. U tamošnjim prostranim šumama hrasta lužnjaka žive brojne male i velike šumske životinje kojih je toliko da se gotovo uvijek mogu vidjeti kapitalni jeleni i veprovi. Usput rečeno, na području Parka prirode faunu sisavaca predstavljaju 62 vrste, što je polovina svih sisavaca zabilježenih u Republici Hrvatskoj. Tu žive zvijeri poput čagljeva, kuna, lasica i zerdava. Zatim uz jelene, srne i divlje svinje ima lisica, jazavaca te raznih vrsta glodavaca poput sivog puha, voluharica, rovki i vjeverica. Strogo su zaštićene vrste poput divlje mačke, vidre i dabra. Zbog navedenog popularan je lovni turizam, koji u Baranji svoju bazu oduvijek ima u sjevernom dijelu Kopačkog rita u Tikveškom dvorcu. Njega su sagradili i opredmetili Austro-Ugari, a kroz okolna lovišta prodefilirali su car Franjo Josip sa sinom i nećacima, regent Aleksandar Karađorđević, Josip Broz Tito s drugovima te brojni sljedbenici takvog životnog stila.

Kako god da je bilo debela hladovina sjevernog Kopačkog rita potpuno odudara od suncem obasjanog južnog dijela. Međutim, zajednički su im komarci koje čini 21 vrsta od ukupno 50 vrsta koje nalazimo u Hrvatskoj. I to vrste koje su životnim ciklusom vezane uz poplavno područje te jaja polažu na poplavnu vodenu površinu ili u tlo, pa se dolaskom vode aktivira njihov razvojni ciklus. Komarci su nužan izvor hrane pticama, gmazovima i ribama. Fauna riba čini više od 50 slatkovodnih vrsta, među kojima su najzastupljenije riječni šaran, štuka, som, smuđ. U Kopačkom ritu ima deset vrsta gmazova, od toga je jedna vrsta kornjača, četiri vrste guštera i pet vrsta zmija i brojne žabe. Gmazovi se u životnom ciklusu osim komarcima hrane i ostalim beskralježnjacima, kojih je u Kopačkom ritu bezbroj. Ima oblića, puževa, školjkaša, gujavica, pijavica, rakova, a od kukaca čak 48 vrsta vretenaca, 85 vrsta kornjaša, 64 vrste danjih leptira, 104 vrste noćnih leptira, 26 vrsta obada itd. Bili bismo nepravedni kada ne bismo zasebno istaknuli kraljicu Kopačkog rita - bijelu vrbu. Ona taj epitet zaslužuje jer ima sposobnost opstati stotinjak dana u vodi, pri čemu razvija adventivno korijenje, s pomoću kojeg dolazi do kisika. Takvo korijenje raste s debla i grana se kao dugačke grube niti. Njezini klijanci mogu rasti deset dana bez kisika i na 100 % količine CO2, što joj daje prednost pred topolama, s kojima dijeli staništa. Korijenje spušta do granice pješčanog ili šljunčanog tla i tu završava sitnim korijenjem. Na njihovim od vode omekšanim deblima djetlići buše svoje rupe. S tom prelijepom pticom koja je u Kopačkom ritu zastupljena kroz pet vrsta zatvaramo priču o ovom nepresušnom prirodnom fenomenu koji treba obići ako ne trčeći na "Močvara trailu", onda na bilo koji drugi način.