Dok dvije najveće i ekonomski najmoćnije zemlje Europske unije - Njemačka i Francuska, kreću u novi lockdown, a o totalnom zatvaranju razmišljaju i neke druge članice EU-a, Hrvatska zasad nema u planu novo zaključavanje kao ekstremnu mjeru zaštite od širenje koronavirusa.

Europa, ali i većina svijeta, na udaru je drugog vala pandemije koronavirusa. Osim zaštite zdravlja, možemo li sadašnjim kriznim mjerama sačuvati ekonomiju od još većih problema nego što ih zasad imamo, održati gospodarstvo aktivnim i, naravno, sačuvati radna mjesta... pitali smo dr. sc. Mladena Rajka, izv. prof. sa Sveučilišta u Zadru, Odjela za ekonomiju?

- Još je prerano govoriti o konkretnom utjecaju pandemije na gospodarstvo zato što ona još nije gotova, a ni najveći stručnjaci ne znaju kada će (ako uopće hoće) završiti te hoće li se naći cjepivo. Pandemija je do sada imala manji utjecaj na poduzetništvo nego što će imati za koji mjesec. U svakoj ekonomskoj krizi ljudi mijenjaju svoje "ekonomsko ponašanje". Počinje se više štedjeti i manje ulagati, jer postoji veći strah od neuspjeha, a to nije dobro zato što negativno utječe na BDP. Jedini način da se donekle zadrže gospodarske aktivnosti u ovoj situaciji je "upumpavanje" dodatnog novca u sustav posredovanjem raznih fondova, zaduživanja, ili sl., no to nije dugoročno održivo.

Koliko je pritom važna uloga Vladinih kriznih mjera, od kojih su neke produžene do kraja godine?

- Vlada je svojim mjerama kratkoročno spriječila veću nelikvidnost, no osobno smatram da su krivo postavljeni kriteriji dobivanja poticaja, tj. da se potiču isključivo oni koji imaju manje prihode u odnosu na prošlu godinu. To bi u prijevodu značilo da se potiču poduzetnici da ne prelaze određeni postotak svojih prošlogodišnjih prihoda kako bi bili u mogućnosti ostvariti subvencije. Vlada je najavila proračunsku štednju na svim razinama javnog sektora, što je u koliziji s mjerama pomoći poduzetnicima iz razloga što svaka takva štednja direktno negativno utječe na privatni sektor kroz smanjenje prihoda.

Što bi novo zaključavanje značilo ne samo za RH nego i za svjetsku ekonomiju?

- Novi lockdown sigurno se neće dogoditi u onom obliku u kakvim smo ga imali priliku osjetiti prije nekoliko mjeseci, jer bi to bilo pogubno za cijelo naše gospodarstvo, a isto vrijedi i za ostatak Europe i svijeta. Novo zaključavanje uništilo bi većinu malih poduzetnika i promijenilo tržišni sustav kakav sada poznajemo. Nadležne će institucije cijelo vrijeme balansirati s epidemiološkim mjerama radi zaštite zdravlja i omogućavanja slobodnog nastavka proizvodnje, trgovine, logistike te ostalih gospodarskih aktivnosti.

Uzimajući u obzir sadašnje razmjere pandemije, hoće li, i može li, uopće plan financijske pomoći EU-a zemljama članicama biti dostatan za prevladavanje krize?

- U idućem obračunskom razdoblju od 2021. do 2027. Republici Hrvatskoj bit će na raspolaganju dvostruko više sredstava u odnosu na proračunsko razdoblje od 2014. do 2020., i vjerujem da će taj novac spasiti dio gospodarstva, no tu prije svega mislim na one tvrtke koje već sada pripremaju svoje projekte za natječaje, dok će, nažalost, dosta tvrtki, posebice one koje se ne budu uspjele prilagoditi situaciji te koje nemaju financijski i administrativni kapacitet da se prijave na natječaj, nestati s tržišta.

Premda je postignut načelni dogovor oko paketa financijske pomoći, sredstva još ne pristižu pojedinim članicama EU-a. Zašto se s izvlačenjem novca iz paketa pomoći kasni, ne samo u RH, nego i u drugim članicama EU-a?

- Planirana sredstva ne mogu početi dolaziti prije 2021. godine, a potrebno je provesti i razne procedure u tijelima Europske unije te tijelima zemalja članica da bi se sredstva mogla početi koristiti. Administracija Europske unije vrlo je trom sustav, mogu reći jedan od najsporijih u svijetu, no s druge strane, pruža veliku mogućnost dobivanja nepovratnih sredstava svima onima koji na vrijeme pripreme kvalitetne projekte za natječaje.

Čini se kako je drugi val sve još više zakomplicirao. Gledajući razmjere krize nastale pandemijom, stoji li tvrdnja nekih analitičara da živimo u vremenu (koje se još zove i "novo normalno") najznačajnijih intervencija u gospodarstvo i društvo u modernoj povijesti?

- Ne bih se s time složio zato što ekonomija nije egzaktna znanost u kojoj vrijede neka striktna pravila koja možete ponavljati kroz povijest, i svaki novi dan je novi gospodarski život i "novo normalno". Svako ekonomsko razdoblje specifično je za sebe, i svako razdoblje pruža svoje prilike i prijetnje. Uspješni poduzetnici iskoriste te prilike, a oni manje uspješni ne uspiju se na vrijeme prilagoditi prijetnjama i često nestaju s tržišta oslobađajući prostor nekim novim "igračima". Nažalost, tržište je vrlo surovo i ne prašta velike pogreške i krive procjene.

Može li se zaključiti da bi bez državnih intervencija nastupio kolaps društva, odnosno koliko je kriza nastala zbog koronavirusa ojačala ulogu države, napose na ekonomskom, a time i političkom planu?

- Nisam pristaša neoliberalnog kapitalizma kao političko-ekonomskog sustava u kom i mi živimo, a upravo ova situacija pokazuje važnost "uplitanja" države u gospodarske procese u vrijeme kriza, recesija i lošeg stanja na tržištu. Da država u ovakvim situacijama sve prepusti tržištu ubrzo bi došlo do velike nezaposlenosti, socijalnih nemira i urušavanja cijelog sustava, jer dio ljudi ne bi imao za vlastitu egzistenciju.

Koliko će koronakriza učvrsti EU, ili će ju još više razjediniti?

- Problem EU-a u tome je što nema svoga pravog "gazdu". Imamo uspješnije od manje uspješnih ekonomija, svaka zemlja hoće svoj jezik, kulturu, prava itd. Primjerice, kad američki, kineski ili ruski predsjednik nešto kaže, onda to ima svoju težinu, no u EU-u nema takvog autoriteta, jer se uvijek svaka odluka nekoliko puta preispituje na nižim razinama. Svaka članica Unije ima svoje određene koristi od svog članstva i smatram da će Unija opstati upravo zbog interesa. Cijeli je svijet koncipiran na principu "interesa" i ne treba to promatrati kao na nešto negativno. Jedan od trenutačno najvećih "interesa" svih članica Unije borba je protiv bolesti Covid-19 te njezinih posljedica na gospodarstvo, a može se primijetiti da su zemlje dosta i usklađene u primjeni epidemioloških mjera, ovisno o broju zaraženih u pojedinoj zemlji.

Kakva će biti Unija kad prođe pandemija, koliko će se EU dugo oporavljati, i o čemu to sve ovisi, da se malo "poigramo" nezahvalnim predviđanjima?

- Smatram da će se situacija početi vraćati u normalu kad se pronađe cjepivo, ili kad se na neki drugi način riješi situacija oko pandemije, a to je najvjerojatnije 2022. godina. Nova svjetska recesija je već tu, a to je najbolje vidljivo iz očekivanog pada BDP-a u 2020. godini. Recesija je ciklička pojava u ekonomiji koja traje nekoliko godina, no nakon svake recesije dolazi oporavak i ekonomska ekspanzija. Za prevladavanje ove recesije izazvane koronavirusom postoje tri različita scenarija: brzi pad gospodarskih aktivnosti i brzi opravak, brzi pad i srednji opravak te brzi pad i spori oporavak. Vrijeme koje je pred nama pokazat će koji će se od ova tri scenarija realizirati. Na svaku krizu, pa tako i na recesiju, treba gledati kao na šansu da se nešto promijeni, inovira i prilagodi radi dugoročno održivog razvoja.

Kako procjenjujete utjecaj situacije na turizam?

- Moje je predviđanje da će, u slučaju nastavka pandemije, najviše biti pogođeni hotelijeri, organizatori raznih evenata i estradni umjetnici, jer će ljudi izbjegavati mjesta na kojima se okuplja veći broj osoba. S druge strane, vjerujem da će se ovakva situacija pozitivno odraziti na potražnju za privatnim smještajem, ruralnim kućama za odmor i svim onim smještajnim kapacitetima koji će moći gostima pružiti maksimalnu sigurnost i intimu.

Mladi se najmanje boje pandemije, pa će biti potrebno za njih osmisliti posebne ponude koje uključuju i odgovorno ponašanje te taj sektor ima veliki potencijal u idućem razdoblju. (D.J.)