Magazin
TEMA TJEDNA: POMOĆ DRŽAVE U KORONAKRIZI (I)

Mjere Vlade i EU-a ključne su za prevladavanje krize: Bez državnih intervencija nastupio bi kolaps društva
Objavljeno 31. listopada, 2020.

Vezani članci

TEMA TJEDNA: POMOĆ DRŽAVE U KORONAKRIZI (II)

Josip Glaurdić: Najmanje loša rješenja nisu jednostavna

INTERVJU: PETAR VUŠKOVIĆ

Poduzetnici su korigirali plaće, a u javnom sektoru čak i blago rastu

Najnovije Vladine mjere za očuvanje radnih mjesta u vrijeme pandemije koronavirusa zbog zabrinjavajućih trendova na tržištu rada trebale bi pokazati da su donesene pravodobno, adekvatno i iznimno brzo kako bi tržište rada učinile sigurnijim. Ali i one ovise o nizu faktora koje je manje-više teško predvidjeti jer riječ je ipak o mogućnostima i neizvjesnoj budućnosti. No kako Europa i svijet klize u crveno, pa samim time i recesiju, sve su oči uprte u državni intervencionizam, pa tako i u Hrvatskoj, o čemu premijer Andrej Plenković ukratko rezimira: "Vlada je tijekom koronakrize pokazala snagu države."


Ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović eksplicitno je istaknuto na koga se mjere odnose i koga se namjerava dodatno zaštititi zbog objektivnih razloga, odnosno narušenog poslovanja iz ekonomskih i epidemioloških razloga. "Mi smo tržište rada uspjeli sačuvati, svakodnevno pratimo što se događa. Brojke koje se tiču broja zaraženih postaju sve izazovnije za društvo i zato ćemo nadalje pratiti sve što je potrebno da bismo sačuvali ekonomsku i poslovnu aktivnost", naglasio je Aladrović. Komentirao je i činjenicu da neovisno o pozitivnim kritikama sindikati strahuju od otkaza, te je istaknuo kako se dosad vrlo različito definirala mogućnost otkazivanja ugovora o radu. "Cilj mjera je da se sačuvaju radna mjesta. Trendovi govore da smo u tome uspjeli, a kako će se sama definicija preduvjeta za otkazivanje ugovora o radu i paralelno korištenje mjera donijeti kroz sam akt Upravnog vijeća, to ćemo vidjeti, no mi generalno nemamo nekakvih većih trendova otpuštanja koji se tiču samih korisnika mjera", ustvrdio je Aladrović. Ministar je svoja viđenja iznio nakon što je premijer Plenković najavio nove mjere za očuvanje radnih mjesta koje će koštati od 300 do 350 milijuna kuna, a primjenjivat će se od 1. listopada do kraja godine.


Prva mjera odnosi se na skraćivanje radnog vremena od 70 posto umjesto dosadašnjih 50. Maksimalna mjesečna potpora po radniku porast će s 2000 na 2800 kuna i pojednostavit će se potrebna dokumentacija koju subjekti moraju podnijeti, pojasnio je Plenković. Druga mjera odnosi se na uvođenje stupnjevanja potpora za poslodavce sukladno padu prometa. Tako će potporu od 2000 kuna po radniku, što je novost, dobiti i poslodavac za pad prometa od najmanje 40 posto, dok će najvišu, 4000 kuna po radniku, dobiti poslodavci kojima je promet pao 60 i više posto. Na te iznose korisnici potpora oslobađaju se plaćanja doprinosa. Novost je da se pad prometa od sada više neće mjeriti na mjesečnoj bazi, već će se uspoređivati pad prometa u drugom i trećem kvartalu s prometom u tim istim kvartalima 2019., kako bi slika bila realnija. "Mi smo do sada isplatili 6,85 milijardi kuna za različite mjere. Kad se tome pridodaju otpisani doprinosi, dolazimo do brojke od preko 10 milijardi kuna. Još ćemo neko vrijeme morati pronalaziti ovakva rješenja kako bi se osigurala gospodarska aktivnost", kazao je Plenković dodavši: "Naš je cilj bio da mjerama koje poduzimamo održimo nisku stopu nezaposlenosti, da očuvamo likvidnost poduzeća, da imamo turističku sezonu te da imamo manji gospodarski pad od predviđenog tijekom proljeća. U procesu promišljanja mjera osluškivali smo potrebe naših socijalnih partnera, i sindikata i poslodavaca", zaključio je premijer.
Sindikati ipak i dalje strahuju od vala otkaza, a iz HUP-a poručuju da oni nisu ni bili protiv takve dopune mjera, naglašavajući da većina njihovih članova sigurno nije imala u planu tražiti potpore i istodobno otpuštati, te da se otpuštanje može očekivati jedino u onim tvrtkama koje će u restrukturiranje, ali to znači da i ne mogu dobiti potpore. Uz to, svaka zlouporaba mjera od strane poslodavaca rigorozno će se kažnjavati.

PODRŠKA GRAĐANA

Inače, novi val slučajeva COVID-19 uvodi Europsku uniju u scenarij recesije s dvostrukim dnom, teza je s kojom izlazi The Financial Times. Cijeli niz europskih vlada zaoštrava epidemiološke mjere, a rast broja slučajeva dovodi do pada potrošačkog optimizma. Nakon smanjenja broja slučajeva tijekom ljeta, popuštanja epidemioloških mjera te oporavka europskih ekonomija, sada bismo mogli svjedočiti nastavku scenarija koji u slučaju povećanja broja slučajeva predviđa produljenje, pa i produbljivanje recesije. Guvernerka ESB-a Christine Lagarde upozorila je da i dalje, bez obzira na rizike, treba inzistirati na fiskalnim stimulansima kako bi se izbjegla "histerija na tržištu rada" te spriječio val bankrota. I MMF podržava tu tezu kao i političari koji ovaj put pokušavaju izbjeći striktne lockdown politike koje su izazvale najgoru recesiju od Drugog svjetskog rata jer su naučili lekciju iz prvog vala.


Sve u svemu, novi val pandemije, a time i koronakrize, dodatno će ojačati i proširiti državne intervencije, napose financijske, u cijelom svijetu, a takva strategija ima uglavnom snažnu potporu građana. I još nešto - nikada se u povijesti nakon ovakvih šokova javni sektori nisu smanjivali nego su se povećavali. Naravno, sve skupa postaje jasnijim ako uzmemo u obzir da živimo u vremenu najznačajnijih intervencija u gospodarstvo i društvo u modernoj povijesti, navodi se i u analizi portala arhivanalitka.hr.


U Hrvatskoj je podrška mjerama Vlade na vjerojatno najvišoj razini od rata, a visoku podršku za interventne mjere uživaju i nositelji politike u nekim liberalnijim zemljama od Hrvatske (npr. UK, SAD). U tom kontekstu se, bez obzira na vrlo grubu intervenciju države u individualne slobode, čak ni u Kini, ove mjere ne mogu smatrati autoritarnim. Široka podrška građana sugerira da intervencionističke mjere sada podržavaju građani (i političari) koji su inače skloni paternalističkom pogledu na ulogu države, ali i građani koji se smatraju (klasičnim) liberalima, koji bi se u normalnim uvjetima većini navedenih mjera značajno protivili. No, takva situacija, iako rijetka, nije toliko neobična kakvom se čini na prvi pogled. Naime, uloga države u tržišnom gospodarstvu, tzv. paternalizam, zapravo je nastojanje države da se pojedincu nametne kao jedini ili glavni autoritet i zaštitnik, nastojeći takve aktivnosti opravdati djelovanjem za dobro pojedinca (država zna bolje što meni treba nego ja), što neki analitičari osporavaju i navode u negativnom kontekstu, pa i kad je koronakriza u pitanju. Izraz paternalizam, pak, dolazi od latinske riječi pater za oca i slikovito pokazuje tretman države prema pojedincu u nekim pitanjima za koja se smatra da su važna za njegovu ulogu u društvu.

PRIMIRENI LIBERALI

U Hrvatskoj i većini drugih europskih zemalja u borbi s koronavirusom primjenjuju se dvostruke mjere paternalizma, čvrstog i mekog tipa, a protiv njih za sada nema glasnih povika klasičnih liberala. Znači li to da su oni napustili svoje ideale i uvjerenja? Ne znači, odgovor je arhivanalitike.hr. Klasični liberali svoj pogled na ulogu države u društvu i gospodarstvu najvećim dijelom temelje na osobnoj slobodi i pravima pojedinaca. Prema "očevima liberalizma", jedno od temeljnih prava svakog pojedinca (definirano i u Općoj deklaraciji o pravima čovjeka) je pravo na život, pa i liberali opravdavaju intervenciju države ako se time štiti i osigurava pravo čovjeka na život. Iako se sve prethodno odnosi na restriktivne mjere koje utječu na ukupni društveni život, treba još jednom ponoviti da u ovako specifičnoj situaciji ne iznenađuje konsenzus oko intervencija države u gospodarstvo.


Ekonomisti koji pripadaju liberalnoj školi ekonomske misli bi u klasičnoj ekonomskoj krizi, pa makar bila snažna kao ona iz 2009. godine, isticali kako veliki broj poduzeća treba pustiti da bankrotira jer su ulagala u neodržive projekte, da je opravdano da ljudi gube posao jer za njima ne postoji potražnja te bi se protivili državnoj intervenciji jer ona može postaviti temelje za buduće krize. Međutim, kriza s kojom se sada suočavamo nije klasična ekonomska kriza. Šok koji je pogodio gospodarstva diljem svijeta potpuno je egzogen u odnosu na gospodarske procese. Radi se o zdravstvenom, epidemiološkom šoku, koji je u gospodarstvu doveo do vrlo specifičnog šoka ponude - zabrane proizvodnje i pružanja usluga. Pad prihoda poduzeća, gubitak posla, poteškoće s otplatom kredita i sl. u takvim uvjetima nisu posljedica pogrešnih odluka poduzeća, potrošača ili države, već posljedica vanjskih nametnutih ograničenja. Zato ne treba čuditi da trenutačno ne postoji znatan broj ekonomista koji smatraju da država u ovom trenutku ne treba intervenirati u gospodarstvo.


Zaključno pitanje može biti - kako dalje? Specifičnost ove koronakrize čini neizvjesnost u pogledu njezina trajanja, što nije slučaj kod klasičnih poslovnih ciklusa, odnosno ekonomskih kriza i recesija. U takvim okolnostima državni kapitalizam se vratio i neće tako brzo otići. Prema mnogim ekonomskim analitičarima, jednom kad država pruži ruku tržištu, pitanje je hoće li ga htjeti pustiti. Kako god, za sada jednostavno mora biti tako... Kratko i jasno - uzimajući sve u obzir, vlade svojim mjerama nastoje osigurati stabilnost, pa tako i hrvatska, jer bi bez državnih intervencija nastupio kolaps društva. Pritom je članstvo u EU-u olakotna okolnost, a novac iz fonda krizne pomoći, koji će početi pristizati od siječnja iduće godine, umnogome bi trebao olakšati ekonomsku situaciju u zemlji.

Piše: Damir GREGOROVIĆ
"Fiskalna ekstravagancija"
Ekonomistica Allianza Katharina Utermohl komentirala je iznenađujuću brzinu rasta broja slučajeva u Europi te naglasila kako u četvrtom kvartalu već vide novi gospodarski pad u cijelom nizu zemalja. Posebno krupne probleme iznova će imati zemlje s velikim uslužnim sektorima poput Francuske, Španjolske i Portugala. Jako je nezgodno što su zemlje Europske unije u ovoj godini zbog globalne pandemije koronavirusa već dramatično povećale svoju fiskalnu izloženost. Iako se zahvaljujući intervencijama Europske središnje banke uspjelo da troškovi zaduživanja najugroženijih zemalja (Italija, Grčka) budu vrlo niski, potreba novih fiskalnih intervencija dovodi EU na potpuno neistražen teritorij, koji neki nazivaju "fiskalnom ekstravagancijom".

VLADIMIR GLIGOROV

U OVOJ SITUACIJI DRŽAVA DJELUJE KAO OSIGURAVAJUĆI ZAVOD

 

Europa, ali i većina svijeta na udaru su drugog vala pandemije koronavirusa. Za već ionako stradale ekonomije mnogih zemalja to je još jedan udarac koji koči brži oporavak i poslovne aktivnosti. Uzimajući u obzir sadašnje razmjere pandemije, hoće li i može li uopće plan financijske pomoći EU-a zemljama članicama biti dostatan za prevladavanje krize, pitali smo dr. sc. Vladimira Gligorova, dugogodišnjeg znanstvenog istraživač u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije.

- Možda ima smisla usporediti SAD s EU-om da bi se vidio doprinos financijske pomoći. U SAD-u su države ograničene obavezom da moraju tekuću potrošnju pokriti tekućim prihodima, tako da sva financijska podrška zavisi od federalne vlasti. U EU-u se države članice mogu zaduživati, pa je doprinos EU sredstava koliko u financijskim sredstvima toliko i u implicitnim garancijama da će dugovi biti održivi. Tako da je potrebno vidjeti jesu li ukupna financijska sredstva dovoljna da bi se odgovorilo na izazove pandemije. Važno je i vidjeti o kojim je izazovima riječ. Fiskalna podrška ima za cilj spriječiti eventualno izbijanje financijske krize ili krize u sektoru poduzeća i na tržištu rada, dakle da se izbjegnu masovna bankrotstva i nezaposlenost, ali ne i da se potakne gospodarska aktivnost. Jer je aktivnost ograničena brigom za javno zdravlje. O eventualnim mjerama poticaja obnavljanja gospodarske aktivnosti ima smisla razgovarati nakon što se bude vidio kraj ovom virusu. Ukupno gledano, dakle, mjere država i samog EU-a trebale bi biti dovoljne da se očuva aktivnost, likvidnost i solventnost bar ako se vrijeme pandemije ne oduži previše.

STABILNOST I SIGURNOST

Premda je postignut načelni dogovor oko paketa financijske pomoći, sredstva još ne pristižu pojedinim članicama EU-a. Hoće li drugi val za posljedicu imati novu rundu pregovaranja oko paketa pomoći i sedmogodišnjeg proračuna EU-a?

- Ne bi bilo nerazumno da se mjere prilagođavaju razvoju pandemije jer su njome uvjetovane. U nekim slučajevima bi moglo biti potrebno manje nego što se predviđalo, a u drugim više. Budući da zemlje članice imaju mogućnost fiskalne intervencije, možda uz pomoć Europske središnje banke, ne mora se iznova prolaziti kroz cijeli složeni proces pregovaranja u EU-u. Ali nije nevjerojatno da i Parlament ima potrebu povećati svoj utjecaj, a i epidemija bi mogla biti gora nego što se očekivalo, a kako izgleda i bit će. Koliko će prilično rigidna procedura odlučivanja u EU-u biti prilagođena promijenjenim okolnostima, to ćemo vidjeti.

Kad smo kod kriznog novca, RH računa na čak 20 mlrd. eura pomoći, ali tek od iduće godine. Zašto se s izvlačenjem novca iz paketa pomoći kasni, ne samo u RH, nego i u drugim članicama EU-a?

- U mjeri u kojoj se na taj novac može računati, nije pretjerano važno kada će se on moći prenijeti na domaće račune. Uostalom, potrebno je vrijeme da se isplanira njegova potrošnja. Opet, u SAD-u pomoć ide neposredno iz federalnog budžeta na račune pojedinaca i poduzeća, dok to u EU-u nije slučaj, pa je i urgentnost manja.

Gledajući razmjere krize nastale pandemijom, stoji li tvrdnja nekih analitičara da živimo u vremenu najznačajnijih intervencija u gospodarstvo i društvo u modernoj povijesti? Može li se zaključiti da bi bez državnih intervencija nastupio kolaps društva?

- Pa države postoje da bi, uz ostalo, bilo stabilnosti. I sigurnosti. Sada je riječ o tome da država djeluje kao obvezni osiguravajući zavod. Kako je riječ o velikoj krizi javnog zdravlja, potrebe za državnom intervencijom su velike. Nije, naravno, riječ samo o novcu, već i upravljanju ponašanjem. Društva, moderna svakako, nisu osposobljena da samostalno ili neposredno reguliraju ponašanja u vrijeme ovakvih kriza kao što je pandemija. Ovo se vidi svakodnevno svagdje u Europi i u SAD-u. Jer je riječ o moralnom izazovu za koji suvremena i razvijena društva nisu osposobljena. Bilo bi potrebno da ponašanje pojedinaca bude rukovođeno etikom vrline, što će reći da su ljudi spremni na odricanje kako ne bi drugima nanijeli štetu, kako ih ne bi zarazili. Ali, kako vidimo, često nedostaje spremnost da se nosi maska, čak i kada se to naredi, a kamoli da se odustane od niza aktivnosti koje mogu utjecati na širenje epidemije, a onda i na održivost zdravstvenog sustava. Tako da je potrebna država koja obavezuje i osigurava.

ULOGA NJEMAČKE

Zaključno - koliko je kriza nastala zbog koronavirusa ojačala ulogu države? I koliko će koronakriza učvrstiti EU ili će ga još više razjediniti? Drugim riječima, kakav će biti EU kad prođe pandemija, koliko će se EU dugo oporavljati i o čemu to sve ovisi?

- Ako je riječ o državi kao poduzetniku i poslodavcu, što bi bila promjena kapitalizma, da se tako izrazim, to nije u izgledu koliko mogu vidjeti. Kakav će utjecaj biti u zemljama sa značajnim udjelom državnog kapitalizma, kao u Kini, to ne znam. Bilo bi potrebno mnogo više znati o tim zemljama nego što ja znam da bi se o tome moglo nešto reći. Kada je riječ o EU-u, koliko mogu vidjeti, populisti nisu sada popularniji nego što su bili prije izbijanja epidemije. Hoće li se povećati integracija EU-a, to je otvoreno pitanje. Postoje prijedlozi promjena koje idu u pravcu jačanja EU-a u fiskalnom pogledu, što je od odlučujućeg značaja. Hoće li to biti moguće provesti kada prođe pandemija, ne znam.

Ključna je uloga Njemačke. Jer je tamo potrebno razumjeti da fiskalni račun i ekonomski račun nisu isti. Da eventualni transferi iz Njemačke u, recimo, Italiju mogu biti gospodarski korisni za Njemačku. To je argumentacija koja nije uspjela u Jugoslaviji, ali će možda uspjeti u EU-u. Ako to Njemačka bude prihvatila, manje zemlje kao što su Austrija i Nizozemska vjerojatno ne bi bile spremne napustiti EU zato što se ne slažu. Ako epidemija marginalizira njemačke populiste, da ih tako nazovem, to bi moglo biti izgledno. Ali ne i neizbježno. (D.J.)

NEBOJŠA STOJČIĆ

MOGUĆNOSTI KREATORA EKONOMSKE POLITIKE SU OGRANIČENE

 

Početkom travnja, u vrijeme eskalacije prvog vala pandemije koronavirusa, u razgovoru za Dubrovački dnevnik, prof. dr. sc. Nebojša Stojčić, prorektor za poslovanje Sveučilišta u Dubrovniku, između ostalog je rekao kako je "u ekonomiji slično kao u medicini - ako govorimo o rješavanju nekog problema moramo prvo pogledati njegove uzroke kako bismo mogli primijeniti odgovarajuću terapiju".

Šest mjeseci poslije, kako biste ocijenili sadašnje stanje - uzroke znamo, no je li terapija uspješna, kad se radi o spašavanju ekonomije, gospodarstva... kriznim mjerama Vlade?

- Mjere koje su provedene potrebno je sagledati u kontekstu naših znanja o samoj pandemiji COVID-19. U uvjetima neizvjesnosti oko prirode i trajanja pandemije mogućnosti djelovanja kreatora ekonomske politike su ograničene. Financijski gledano, nakon kratkog razdoblja inicijalnih lutanja može se reći da je Vlada istupila prema gospodarstvu na način koji je među najizdašnijim u EU-u, s obzirom na kapacitete države. Međutim, treba jasno reći da su takve mjere kratka daha i da praktično nema države koja bi na duži rok mogla financirati gospodarstvo na način kao što je to bilo tijekom proljeća. Iako je kratkoročni cilj uglavnom postignut, dojam je da je izostala strateška komponenta intervencije koja bi trebala redefinirati strukturu gospodarstva i učiniti ga otpornijim na neke nove krize. Pandemija COVID-a ostavit će jedan drukčiji svijet od onog u koji smo ušli i mi već sada moramo razmišljati o tome kakvu ulogu želimo igrati na toj novoj gospodarskoj pozornici.

NEZADOVOLJNI GLASOVI

Rekli ste također da je "ključno omogućiti zadržavanje radnih mjesta do prestanka iznimnih okolnosti" te da "dio mjera leži na središnjoj vlasti, ali dio alata ima i lokalna samouprava koja također može omogućiti rasterećenje gospodarstva". Što je oko toga pitanja do danas učinjeno, dovoljno ili premalo, u okolnostima kakve su bile prije i kakve su danas?

- Na početku pandemije, pa čak i tijekom svibnja, velik broj analitičara u svijetu predviđao je kratak poremećaj nakon kojeg bi slijedio brz oporavak (tzv. V-oporavak). Inicijalne mjere većine gospodarstava bile su prilagođene takvom razmišljanju i nastojalo se zadržati tzv. hladni pogon do normalizacije stanja. Sve naknadne mjere prilagođavale su se našim spoznajama o naravi pandemije. Lokalna samouprava pratila je državu u potpori gospodarstvu ovisno o svojim mogućnostima, koje su negdje bile veće, a negdje zbog ograničenih lokalnih kapaciteta ili snažnije pogođenosti krizom skromnije. Dok na financijski dio intervencije uglavnom nema kritika, iz gospodarstva se i dalje čuju glasovi nezadovoljstva. Gospodarstvenici su prepoznali ovu situaciju kao priliku da se strukturnim zahvatom uhvati u koštac s tradicionalnim boljkama hrvatskog gospodarstva i provedu mjere koje će trajno poboljšati poslovnu klimu. U tom dijelu još nismo vidjeli znatniji odaziv kreatora ekonomske politike, bilo na nacionalnoj razini bilo na lokalnim razinama, i ostaje vidjeti hoće li i na koji način u sljedećem razdoblju takvi zahtjevi gospodarstvenika naići na plodno tlo.

Europa, ali i većina svijeta, uključujući i RH, na udaru je drugog vala pandemije koronavirusa. Za već ionako stradale ekonomije mnogih zemalja to je još jedan udarac, koji koči brži oporavak i poslovne aktivnosti. Uzimajući u obzir sadašnje razmjere pandemije, hoće li i može li uopće plan financijske pomoći EU-a zemljama članicama biti dostatan za prevladavanje krize?

- Uzroci krize nisu ekonomske naravi pa u takvim uvjetima i financijski poticaji mogu samo ublažiti negativne trendove. Za prevladavanje krize ključan je oporavak potrošačkog sentimenta. Bez toga nema rasta osobne potrošnje, a posljedično ni novih investicija poslovnog sektora. Kad je u pitanju financijska pomoć EU-a, mi još nemamo jasnu viziju ni konsenzus oko konkretnih područja korištenja tih sredstava. Ova je pandemija prije svega prilika za promjenu razvojne paradigme, diverzifikaciju i jačanje samoodrživosti gospodarstva. Ako ne iskoristimo tu priliku, učinci bilo kakve financijske pomoći bit će kratka daha i naše će se nazadovanje nastaviti.

UBRZANI TRENDOVI


Gledajući razmjere krize nastale pandemijom, stoji li tvrdnja nekih analitičara da živimo u vremenu najvećih intervencija u ekonomiju, gospodarstvo i društvo u modernoj povijesti? Može li se zaključiti da bi bez državnih intervencija nastupio kolaps društva? Drugim riječima, koliko je kriza nastala zbog koronavirusa ojačala ulogu države, napose na ekonomskom, a time i na političkom planu?

- COVID je samo ubrzao trendove promjena koji su na svjetskoj gospodarskoj sceni postojali proteklih nekoliko godina. Ne tako davno prevladavao je stav o potrebi minimiziranja uloge države u gospodarstvu.

Danas je ne samo prihvatljivo nego i poželjno govoriti o nečemu što se naziva državni aktivizam. Ako pogledate aktivnosti niza zemalja, onda vidite da država danas sudjeluje u gospodarstvu na načine nezamislive prije samo nekoliko godina, kao što je identificiranje strateških sektora, ciljanje tvrtki s potencijalom izgradnje međunarodne konkurentnosti te pružanje potpore pojedinim sektorima u izgradnji potrebne infrastrukture. Takvo ponašanje zagovaraju i organizacije kao što su Svjetska banka i Organizacija UN-a za industrijski razvoj. (D.J.)


Prof. dr. sc. Nebojša Stojčić prorektor je za poslovanje Sveučilišta u Dubrovniku i gostujući profesor na Staffordshire University u Ujedinjenom Kraljevstvu. Bavi se istraživanjima u području industrijske ekonomije i inovacija. Autor je najcitiranijeg rada hrvatske ekonomije u proteklom desetljeću. Od 2016. do 2020. bio je voditelj najviše rangiranog znanstvenog projekta iz područja ekonomije ikad financiranog od Hrvatske zaklade za znanost. Prema podatcima Hrvatske znanstvene bibliografije, ubraja se među top-10 znanstvenika u području ekonomskih znanosti u Hrvatskoj.

 
Možda ste propustili...

SJEĆANJA U SJENI KORONE: SHARM EL SHEIKH NA SINAJU

Čarobni dodir prošlosti i darovi sadašnjosti

RAZGOVOR: ANA RIMAC SMILJANIĆ/SANDRA PEPUR/JOSIP VISKOVIĆ

Posljedice potpisivanja na brzinu ili jednog klika mogu biti vrlo skupe

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

RAZGOVOR: ANA RIMAC SMILJANIĆ/SANDRA PEPUR/JOSIP VISKOVIĆ

Posljedice potpisivanja
na brzinu ili jednog klika
mogu biti vrlo skupe

2

REPORTAŽA: KAKO SAM OSVAJAO MONT BLANC

Život je kratak,
trčanje ga čini dužim

3

HRVATSKA NARODNA BANKA

Omogućiti bolju zaštitu potrošača