Punih deset godina, nakon posljednjeg zaposlenja, neuspješno je tražila posao, više i ne brojivši molbe koje je poslala na niz oglasa. A onda je 2018. povukla jednu od najpopularnijih mjera aktivne politike zapošljavanja – mjeru samozapošljavanja, koju je tada pratila državna potpora od 55.000 kuna, i krenula u ostvarenje sna – otvaranje obrta za proizvodnju upotrebne keramike MarS.

Dok se većina korisnika te mjere odlučuje uglavnom za usluge, Snježana Markulić hrabro se otisnula u proizvodnju, i to ne tako čestu u našoj praksi. Njezina keramika MarS nastaje u radionici u Breznici Đakovačkoj. Spoj je prirodnog materijala, gline, kreativnosti, vještih ruku i jasne vizije.

- Keramika mi je oduvijek bila lijepa, uvijek sam ju primjećivala - kaže Snježana pod čijim se prstima glina podatno oblikuje u predmete upotrebne keramike - šalice, soljenice, pladnjeve, čajnike, zdjele i dr. Od povučenih 55.000 kuna riješila je financijski najveće stavke u svom poslu – peć za keramiku i lončarsko kolo. Za pretočenje sna o izradi keramike u stvarnost, u obrt, kaže da je splet stotinu okolnosti. U radu s keramikom je samouka. Od gline do gotovog proizvoda, kaže, potreban je 21 dan.

- Predmet, npr. šalica, prvo se oblikuje od komada zemlje, odnosno loptice gline, na kolu. Drugi dan se “trima”, okreće se naopako na kolu i tada se dolje radi nogica te ručkica. Slijedi sušenje čije trajanje ovisi o vremenu. Sušenje teče prirodnim putem, predmet ne smije na sunce, vjetar, na izvor topline. Potom se biskvitno pali. Kada se osuši poput sasušene je zemlje, krhak i osjetljiv. Potom se ispeče nakon čega bude terakotan. Slijedi bojenje, oslikavanje i glaziranje, a potom glazurno paljenje - govori o procesu proizvodnje keramičarka Snježana. Peć pali kada ju napuni, a postiže temperaturu 1000 stupnjeva.

– Tek sutradan navečer keramiku mogu vaditi iz peći - kaže Snježana koja koristi crvenu i bijelu glinu. U planu ima i širenje proizvodnje na tanjure i slične predmete za koje ide čvršća glina i peku se na temperaturi od bar 1200 stupnjeva jer tanjuri moraju biti otporni na rezanje hrane na njima i sl.

Snježana svoju upotrebnu keramiku prodaje na sajmovima po Slavoniji i Baranji, društvenim mrežama, radi po narudžbi.

– Do koronavirusa sajmovi su bili dobri, a sada je epidemija COVID-a sve nekako poremetila. Najjači je Sajam antikviteta u Osijeku na kojemu izlažemo redovito - kaže jedina zaposlenica obrta MarS. Na upit o tome kako vidi budućnost svog obrta, ova keramičarka kaže: “Gdje me glina dovede.” Spojila je ljubav prema mekoj, podatnoj glini i posao.

– Ugodna je oku, ugodna na dodir, smiruje pod prstima. Uvijek iznova fascinira kako iz loptice gline nastaju i najzahtjevniji upotrebni predmeti - kaže Snježana.

Na upit nastane li iz loptice gline katkad i oblik kakav nije zamislila, jednostavno odgovara: “Najnormalnija stvar u keramici je i da pogriješiš. Jedna profesorica na prvom predavanju uvijek razbije prekrasnu zdjelu od keramike i kaže: “Tko se s tim ne može nositi, nema što tu raditi.” S.Župan