Donjograđanima koji žive u blizini nekadašnje kožare neugodan miris paljevine otpada postao je gotovo svakodnevica. Na to nam je pozornost skrenuo sugrađanin koji živi u Kišpatićevoj ulici, dakle u neposrednoj blizini davno propale Osječke tvornice koža.

Prostor pokraj objekta na sjevernoj strani ulice, koji je 2016. kupila osječka tvrtka Oculus s namjerom da ga pretvori u zdravstveni centar i elitni dom za stare i nemoćne osobe, dio stanovnika Donjeg grada lišen kulture i obzira prema susjedima pretvorio je u divlji deponij otpada koji nepoznati pojedinci, kao da samo smeće nije dovoljno velika ekološka i komunalna tragedija, još i spaljuju, pa nerijetko tamo moraju intervenirati i vatrogasci.

"Opet je netko zapalio hrpu smeća u neposrednoj blizini dječjeg igrališta u Donjem gradu (kod kožare). Poznato je da taj dio grada služi kao gradski deponij, i to, čini se, znaju svi osim komunalnih redara i nadležnih službi. Sada već oguglao na svakakve nepodopštine naših sugrađana, čekam da stignu vatrogasci koje je pozvala moja malenkost i gledam druge ljude kako se prave da se to njih ne tiče", kaže rezignirano Donjograđanin.

U razgovoru doznajemo da su vatrogasci već nekoliko puta ondje intervenirali iz istog razloga, međutim, deponij je i dalje na istom mjestu, a od neugodna je mirisa ponekad nemoguće prozore držati otvorenima i prozračiti stan.

Nekretnina i parcela koja se na nju nadovezuje u vlasništvu su Očne optike i Očne poliklinike Oculus, čiji nam je prvi čovjek Damir Kujundžić rekao da je upoznat s ovim problemom, ali i nemoćan da ga riješi.

- Već dugo vodim borbu s vandalima, pet su mi puta obili zgradu, napravili i taj divlji deponij otpada, a komunalce samo zanima kada ćemo pokositi travu, sve drugo, čini se, nije bitno. Što da vam kažem, prije nekoliko dana na Facebooku sam u jednoj grupi vidio vijest o zapaljenju tog divljeg deponija iz koje se može iščitati da ne vodimo računa o tom prostoru, međutim, to nije točno. Prethodno, prije tog deponija, imali smo priču da su nam otpad, čak i građevinski, ostavljali pred vratima, tako da ograda, koju ćemo staviti, nije rješenje, kao ni to da tamo dežuramo 24 sata. Riječ je o mentalnom sklopu pojedinaca. Nevjerojatno je, vidim to po sadržaju vrećica u kojima su ljuske od krumpira, jaja i slično, da ljudi svoj kućni otpad bacaju praktički na ulicu, vjerojatno da bi manje plaćali Unikomu za odvoz otpada, dok postoje reciklažna dvorišta na kojima ih odlaganje otpada ne košta ništa - rekao nam je Kujundžić.

Inače, nakon što je dobila novi krov, prenamjena te zgrade bivše kožare u elitni dom za starije i nemoćne osobe nije pod upitnikom. Kao i mnogo toga, izradu projektne dokumentacije i sve ostalo usporila je pandemija koronavirusa.

- Projektna je dokumentacija u izradi, no korona nas je stavila u dispoziciju čekanja neke bolje situacije - kaže Kujundžić.