Od posljedica duge i teške bolesti preminuo je Ivo Pranjić, jedan od najboljih rukometnih sudaca i instruktora koje je Osijek imao. Rođen 8. ožujka 1947., radni vijek proveo je u grafičkom poduzeću Litokarton, a rukomet ga je zaokupirao još kao srednjoškolca. Bio je standardni pivot Grafičara, u društvu s Tomekom, Sančom, Stankom Medom, Cikom, Đukom…, a kad je taj klub iz Podgrađa ‘72. ugašen, posvetio se suđenju. Koristeći iskustva iz igračke karijere, brzo je stasao u izvrsnog arbitra stekavši zvanje saveznog suca, pa je najduže u paru s Krešimirom Tomičićem (do ‘86.), koji mu je godinama bio suigrač, vodio najznačajnije susrete tog vremena.


I nakon što je prestao suditi Pranjić je ostao aktivan, možda s još više žara, u raznim rukometnim udrugama. Uvažavan i cijenjen u rukometnom svijetu, postao je predsjednik Zbora rukometnih sudaca Osijeka i dugo godina član Upravnog odbora odgovarajuće udruge HRS-a. Dimenziju tog rukometnog zanesenjaka, zapamćenog i kao poštenog i radišnog nadzornika i instruktora, najlakše je oslikati podatkom da je baš Ivo Pranjić, svojedobno kad su tek počinjali bogatu karijeru, bio mentor tandemu danas ponajboljih svjetskih sudaca Borisu Miloševiću i Matiji Gubici.


Iza Ive Pranjića ostali su ožalošćeni sinovi Dario i Mario s obiteljima, sestre Anica i Marica s obiteljima, kao i velika osječka rukometna obitelj, koji će ga na posljednji počinak ispratiti u ponedjeljak u 11.30 na Centralnom groblju. D. Kerže