U kliničkoj psihijatriji megalomanija se definira kao oblik psihopatološkog stanja ili vrste afektivnog sindroma u kojem osoba ima lažno uvjerenje da posjeduje izvanredne kvalitete, svemoguće i nadaleko poznate, mada ne i uvijek priznate. Megalomani su posebna sorta i u masovnoj popularnoj kulturi, ovisnici o vlastitom egu kojeg neprestano hrane sumanutom potrebom da i druge uvjere u svoju jedinstvenost, posebnost i originalnost. Notorni primjer megalomana u američkoj popularnoj glazbi svakako je Sufjan Stevens, prvorazredni indie-autor nominiran čak za Oscara i Grammyja, koji se nedavno oglasio novim mega-projektom "The Ascension" ("Uzašašće"), još jednim megalomanskim autorskim ukazanjem, naravno. Taj singer/songwiter, rođen u Detroitu (Michigan), slavu megalomana stekao je još sredinom 90-ih kad je započeo svoj unikatni projekt da kroz pojedinačne albume opjeva 50 američkih saveznih država! Srećom, obradio je samo dvije - "Michigan" (2003) i "Illinois" (2005), a onda odustao, barem zasad, od takvog mega-megalomanskog plana i snimio nekoliko "običnih" izdanja prizemnijeg sadržaja i intimnijih preokupacija. Ali megalomanima "crv sumnje" nikad ne da mira pa se inače beskrajno talentirani Sufjan Stevens nakon pet godina vratio megalomanskim vizijama kako bi svoja razmišljanja o životu i smrti, ljubavi i mržnji, religiji, vjeri i nevjeri, raju i paklu, epovima i mitovima, svemiru i umirućim zvijezdama... podjelio sa svojim brojnim fanovima kojih je, gle čuda, zavidan broj i u Hrvatskoj. U nakani je uspio - 15 pjesama u sat i pol vremena, novi je megalomanski ego-trip za magalomansko vrijeme kakvo je ovo sadašnje novonormalno.