TvObzor
SUFJAN STEVENS: THE ASCENSION (ASTHMATIC KITTY​​)

Izgubljen u megalomaniji
Objavljeno 16. listopada, 2020.
Vratio se SS i naravno da je “epohalan”. “Živeći za sebe, živio sam za nemir”, pjeva SS u “The Ascension”...

U kliničkoj psihijatriji megalomanija se definira kao oblik psihopatološkog stanja ili vrste afektivnog sindroma u kojem osoba ima lažno uvjerenje da posjeduje izvanredne kvalitete, svemoguće i nadaleko poznate, mada ne i uvijek priznate. Megalomani su posebna sorta i u masovnoj popularnoj kulturi, ovisnici o vlastitom egu kojeg neprestano hrane sumanutom potrebom da i druge uvjere u svoju jedinstvenost, posebnost i originalnost. Notorni primjer megalomana u američkoj popularnoj glazbi svakako je Sufjan Stevens, prvorazredni indie-autor nominiran čak za Oscara i Grammyja, koji se nedavno oglasio novim mega-projektom "The Ascension" ("Uzašašće"), još jednim megalomanskim autorskim ukazanjem, naravno. Taj singer/songwiter, rođen u Detroitu (Michigan), slavu megalomana stekao je još sredinom 90-ih kad je započeo svoj unikatni projekt da kroz pojedinačne albume opjeva 50 američkih saveznih država! Srećom, obradio je samo dvije - "Michigan" (2003) i "Illinois" (2005), a onda odustao, barem zasad, od takvog mega-megalomanskog plana i snimio nekoliko "običnih" izdanja prizemnijeg sadržaja i intimnijih preokupacija. Ali megalomanima "crv sumnje" nikad ne da mira pa se inače beskrajno talentirani Sufjan Stevens nakon pet godina vratio megalomanskim vizijama kako bi svoja razmišljanja o životu i smrti, ljubavi i mržnji, religiji, vjeri i nevjeri, raju i paklu, epovima i mitovima, svemiru i umirućim zvijezdama... podjelio sa svojim brojnim fanovima kojih je, gle čuda, zavidan broj i u Hrvatskoj. U nakani je uspio - 15 pjesama u sat i pol vremena, novi je megalomanski ego-trip za magalomansko vrijeme kakvo je ovo sadašnje novonormalno.

ZA FANOVE: Simon & Garfunkel, Neil Young, Tim Buckley, Joni Mitchell, Daniel Johnston, John Fahey, Devendra Benhart, Conor Oberst, Iron & Wine, Bob Dylan, Nick Drake, Prince, The Beatles, Phil Spector...

Darko Jerković
music.sufjan.com
Sve bi bilo puno bolje da se Sufjan koncentrirao na kvalitet, a ne kvantitet, da je iz elektronike izvukao neke suvislije ideje, da je manje robovao epskim (dosadnim) elaboracijama. Ali ništa od toga, SS brije po svom i sve još začini dramatičnom lirikom u kojoj ga je “sram priznati da više ne vjeruje... da je zamijenio svoj život za sliku krajolika” (“America”)
Možda ste propustili...

DOKUMENTARNI FILM

Golda

LUEDJI LUNA: BOM MESMO É ESTAR DEBAIXO D’ÁGUA

Noćni poljupci i neostvarene želje