Pucnjava i ranjavanje na Trgu svetog Marka, a potom i samoubojstvo napadača, 22-godišnjeg Danijela Bezuka, u ponedjeljak su zgrozili najveći dio hrvatske javnosti.
Ponovo su građani svjedočili tomu da u vremenu u kojemu živimo nikakva loša iznenađenja, koja još nemaju racionalnog obrazloženja, više nisu nemoguća. No iznova smo potom na društvenim mrežama svjedočili i drukčijem pogledu na ta zbivanja, primjeru netolerancije u društvu gdje se veličalo mladog napadača, gotovo ga proglašavajući herojem, i širio govor mržnje spram institucija i političara. A takvih istupa posljednja dva dana nije bilo malo. Dapače, kao da je objavljivanje jednog takvog teksta bilo poziv i svima drugima, koji su s različitim motivima potom dodavali svoje, slične, čak i gore, komentare.
Najniže pobude
U razgovoru za Hinu voditeljica Odjela za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti HZJZ-a Danijela Štimac Grbić istaknula je kako je razina raslojavanja u društvu, nesnošljivosti i nepovjerenja vrlo visoka i da se u javnom diskursu mora puno više poraditi u smislu tolerancije.
Sociolog Dražen Lalić za naš list kaže kako je prvo pitanje koje nam se nameće - gdje se to veliča napadača te upućuje na društvene mreže. U svakom društvu, kaže, postoji polusvijet koji pliva u mutnome. Napominje da su to nekada bile glasine u neformalnom kontaktima, a sada, s internetom i društvenim mrežama, takvi su ljudi dobili i svoj medij. "Možda je šokantno to što se čuje, ali se u ljudskoj naravi, u nekih ljudi, pokažu upravo te najniže pobude. Onda se kroz to izražavaju frustracije, egzistencijalne, idejne i druge. Ali ima nešto vezano uz taj kontekst na što bi osobito trebalo upozoriti. Kada čitate povijesne knjige, tadašnje glasine i lažne optužbe, posebno usmjerene na vodeće ljude u društvu, imate primjera da mnogi vrlo animalno dižu noge kada prolaze pokraj njih i mokre na stupove društva. Uvijek je tako bilo, otkad je svijeta i vijeka, ali sada su oni dobili svoj medij. Ja to ne čitam, a da čovjek objavi svoje ime i prezime i adresu, i da je to vjerodostojno, čitao bih bilo što, i ako je negativno intonirano spram mojih izjava. Jer nismo u ravnopravnoj poziciji, netko ‘puca‘ na mene iz mraka. To je jako ružno i ja ne pristajem na to. Govorim o onim komentarima ispod članaka na internetu. Ali takav polusvijet sada je dobio svoj medij i on uživa u tome kao ‘praščići u blatu‘", ističe Lalić.
Prema njegovim riječima, kada pogledamo samo dva najveća hrvatska grada i njihove afere, državu ili javna poduzeća, na mnogim mjestima "na koja iskoračimo, ugazimo u politički izmet, koji je netko ostavio radi svojih egoističnih interesa". "I u takvim okolnostima, kada je raširena takva percepcija, a ona dijelom ima svoje uporište u nekoj nepriličnoj, ružnoj i društveno štetnoj praksi, taj stereotip da su svi političari isti, da nanose štetu društvu i da im slijedom toga ne treba željeti ništa dobro, onda je to ulje na vatru činjenici da uvijek postoje ljudi koji će iz polusvijeta, ‘iz busije‘ vrijeđati i etiketirati. I ne samo komunicirati, govoriti i pisati nego poneki i raditi najveće opačine. To znači da ovdje treba uzeti u obzir i okolnosti", zaključuje Dražen Lalić.
Višestruki uzroci
Psihologinja Mirjana Mozer, predsjednica Društva psihologa Osijek, kaže nam kako su uzroci takvog postupanja vjerojatno višestruki. No, kada bismo gledali malo šire, rekla nam je, svjedočili bismo da smo često, na neki način, pod utjecajem kojekakvih zbivanja na Zapadu i da ih nerijetko malo "kopiramo". Čini joj se da se, s obzirom na porast takvih zbivanja, i vani, gdje smo, u Sjedinjenim Američkim Državama, imali prosvjede zbog ubojstva Afroamerikanaca, ona često pretvore u nasilje.
"Nekako smo došli u situaciju da svjedočimo pojavama nasilja svagdje, pa se u takvim okolnostima i mi onda nekako krećemo. Gotovo da je to postalo svojevrsna moda i ta manira, način ponašanja, u posljednje je vrijeme postala dosta česta. A to je jako loše i nikako to ne odobravam. Različiti događaji, počevši od toga da smo postali posvećeni isključivo nekakvim mrežnim komunikacijama, socijalni kontakt se izgubio, odgoj je izgubio onu funkciju koju je imao prije... Ljudi su u utrci za nekakvim materijalnim stvarima, a malo se posvećuje pažnje djeci i njihovu usvajanju nekih etičkih vrijednosti. Jednostavno, svijet ide u smjeru gdje sigurno postoje uznemirujući znakovi da se pojavljuju sve češće ponašanja koja ne bismo trebali i ne bismo smjeli odobravati", kaže Mirjana Mozer.
Igor Bošnjak
raslojavanje
RAZLOZI OVAKVOM PONAŠANJU SU VIŠESTRUKI
IZOLACIJA I EKONOMSKE TEŠKOĆE
Dražen Lalić naglašava da treba postojati nulta tolerancija prema bilo kojem obliku nasilju, osobito fizičkom, a pogotovo vatrenim oružjem, moćnom jurišnom puškom koja ostavlja teške posljedice. "Dakle, nulta toleracija, pogotovo prema takvom, krajnjem, obliku nasilja. No ovaj je događaj pogotovo upozoravajući i zabrinjavajući zbog toga što je pucano na službenika policije, na običnog čovjeka koji za svoju malu plaću radi jako težak posao. Ne mogu ući u glavu tog čovjeka, samoubojice i nasilnika, ali zasigurno on nije išao izravno na tog policajca, zasigurno ga nije znao, iako su u istrazi uvijek moguća iznenađenja. Ali pretpostavljam da zapravo nije pucano na njega, nego na institucije u koje se nema povjerenja i koje se ponekad mrzi. I to je za svaku osudu. Uvijek ima takvih ljudi koji možda na takav način liječe svoje frustracije, očito imaju neke potrebe vezane uz to, inače to ne bi radili. U izvjesnim okolnostima, ako ljudi nemaju povjerenja u vodstvo, onda je cijela zajednica jako ugrožena", rekao nam je Lalić. Prema njegovim riječima, u svemu se tu mora uzeti u obzir i okolnost epidemije koronavirusa, jer ona već duže utječe na ljude koji su u izolaciji i bave se sami sobom, a trebaju biti u svijetu, raditi i biti korisni. Upozorava također da pripadajuće ekonomske teškoće pogađaju osobito mlade. "Dakle, radi se o vrlo slojevitom utjecaju više čimbenika i treba uzeti u obzir okolnosti u kojima se nešto zbiva. A ne samo ljudsku narav. Ne opravdavam to, ali kao sociolog ne mogu pred tim zatvoriti oči", zaključuje Lalić.
Dražen Lalić
sociolog
PROBLEM ODNOSA ŠIRE JAVNOSTI PREMA POLITIČKOJ ELITI
"Tu se mogu izražavati najniže pobude jer čovjek nije samo dobro, humano i tolerantno biće, nego je u ljudskoj naravi i drukčije ponašanje, što se, istina, izražava kod manjeg dijela ljudi, koji to rade zbog svog odgoja, gena ili tko zna čega. Kod nas tu postoji specifična okolnost, koja se tiče odnosa naše šire javnosti prema ovdašnjoj političkoj eliti. A te političke elite ne treba neadekvatno stereotipizirati jer među njima ima poštenih ljudi kojima je stalo do općega dobra i koji se bave politikom kako bi pridonijeli uređenju zajednice i brizi za opće dobro. Ali rašireno je jedno uvjerenje u javnosti, ne cijeloj, da istaknuti političari, pa i oni na lokalnoj razini, imaju egoistične, neprilične motive za bavljenje politikom i da su uključeni u korupciju, klijentelizam, pa i kriminal te raznovrsni nemoral. Za takvo shvaćanje, koje ih naizgled sve izjednačava u dužem razdoblju, mogu se naći bezbrojni argumenti", kaže Lalić.
Mirjana Mozer
psihologinja
KADA VIDI PODRŠKU TOM ČINU, ČOVJEK SE STVARNO ZABRINE
"Čovjek se stvarno zgrozi kada vidi ovakvu situaciju, da jedan mladi čovjek, koji je očito zaveden i dijelom izgubljen, učini nešto takvo, pa se tome onda netko divi na društvenim mrežama. To ne samo što je žalosno nego je i zastrašujuće", dodaje Mirjana Mozer. "To je način da se iznose inače nedopuštene stvari, stavovi i mišljenja, izrazi. Osim toga, kada sjedite u nekakvom društvu, nećete to što ste napisali nikada reći. A negdje to u vama tinja, to vam je baš ‘fora‘. Na sreću, i iskreno se nadam da je tako, većina ‘obožavatelja‘ takve situacije ne bi nikada provela u djelo to što na društvenim mrežama podržava. To najčešće ostaje na razini, rekla bih, mašte. U svakom slučaju, to je ružno i baš zabrinjavajuće za sve nas, da se takve stvari događaju. Može se razumjeti da netko u određenom trenutku ‘poludi‘ i svašta napravi, ali kada čovjek vidi podršku tom činu, koji nikako nije ni dobar, ni za njega ni za onoga drugoga, čovjek se stvarno zabrine", zaključuje Mozer.