Doc. dr. sc. Krunoslav Dugalić, ravnatelj Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH), ističe da je jabuka hrvatska strateška kultura te da o njezinoj proizvodnji ovisi hoće li u Hrvatskoj biti dovoljno voća.

“Oscilacije godišnje proizvodnje jabuka po sortama rezultat su većim dijelom alternativne rodnosti i klimatskih neprilika (mraza), a manjim dijelom rezultat su promjena u sortimentu. Promjene u sortimentu vezane su isključivo uz podizanje novih nasada, koji u većoj ili manjoj mjeri pod utjecajem tržišta prate trendove potrošača. Gledajući posljednjih 20 godina, u Hrvatskoj je udio posve dominantne sorte idared u proizvodnji smanjen na 30-ak posto.

Prema tome, u tržišnom okruženju Europske unije prisiljeni smo mijenjati sortiment sukladno s otvorenosti i izloženosti. Uspješnost proizvodnje jabuka najviše ovisi o prilagodljivosti klimatskim i tržišnim uvjetima, poštujući sve tehnološke parametre. Zbog nepovoljnih klimatskih prilika i tehnološke nepripremljenosti nasada u Hrvatskoj smo izloženi velikoj ukupnoj godišnjoj oscilaciji proizvodnje. Tako je u tri posljednje statističke godine ukupna proizvodnja jabuka u Hrvatskoj varirala od 50 tisuća do 100 tisuća tona. To samo pokazuje da ne kontroliramo uvjete proizvodnje, što je pokazatelj niske tehnološke opremljenosti nasada. Ishod navedenog je izrazito nizak statistički urod jabuka po površini, koji znatno zaostaje za europskim prosjekom. Što se tiče strukture starosti nasada jabuka u Hrvatskoj, 40 je posto nasada starije 15 godina, a posebno je velik udio nasada starijih od 20 godina, što opet pokazuje kako ti nasadi ne mogu pratiti tehnološke standarde rodnosti i kvalitete”, navodi doc. dr. sc. Dugalić.

Dr. sc. Dugalić podsjeća da svjetska proizvodnja jabuka iznosi oko 70 milijuna tona. Najveći su, kaže, proizvođači jabuka u svijetu Kina s 44 milijuna tona, zatim zemlje EU-a s oko 10,7 milijuna tona, SAD s 4,7 milijuna tona, Turska s 2,8 i Indija s 2,3 milijuna tona. Zemlje EU-a proizvode 10,7 milijuna tona, a najveći proizvođači su: Poljska s 2,9 milijuna tona, Italija sa 2,1, Francuska s 1,4 milijuna tona te Njemačka s 990 tisuća tona i Španjolska s 550 tisuća tona.

Iz HAPIH-a, koji je za potrebe Ministarstva poljoprivrede napravio analizu jabuka po površinama, proizvodnji, starosti, sortimentu i broju gospodarstava na razini Hrvatske, ističu da je od ukupnih 30.500 hektara pod voćem jabukana 5100 hektara.

- U 2019. godini ukupno je u Hrvatskoj proizvedeno 68 tisuća tona jabuka. Tom proizvodnjom bavi se 1921 gospodarstvo, a od ukupnog broja gospodarstava čak je 17.491 gospodarstvo ispod jednog hektara. Od ukupnih površina 31 % čine nasadi do 1 hektara, 17 % nasadi od 1 do 5 hektara, 13 % od 5 do 10 ha, 9 % nasadi od 10 do 20 hektara te 21 % nasadi veći od 20 hektara.

Analizom strukture sortimenta jabuka u Hrvatskoj najzastupljenija je sorta idared (33 %), golden selicious (13 %), jonagold (9 %), gala (7 %) i grany smith (5 %). Ostale sorte čine 35 %. Najviše je površina pod jabukom u Osječko-baranjskoj županiji. Sortiment jabuka odudara od prosječne zastupljenosti sorata u EU-u, ali se i mijenja i prilagođava ekološkim i tržišnim uvjetima. Što se tiče starosti nasada, 6,5 % čine nasadi jabuka do 5 godina, 23 % nasada je starosti između 5 i 10 godina, 28 % su nasadi starosti od 10 do 15 godina, 17 % nasadi su od 15 do 20 godina, a 25 % nasada starije je od 20 godina.

Analizirajući dostupne podatke, moramo uzeti u obzir da su voćke višegodišnje kulture i ono što činimo sada, vidjet ćemo kao rezultat tek za nekoliko godina, naveli su iz HAPIH-a.

Doc. dr. sc. Dugalić kaže da se prilikom podizanja novih suvremenih nasada treba voditi briga o tomu da oni budu potpuno opremljeni sustavima za navodnjavanje, mrežama protiv tuče i zaštitom od mraza, suvremeno tehnološki ustrojeni glede sortimenta, kvalitete sadnog materija, kao i modela upravljanja. “Hrvatska je u svjetskim i europskim okvirima mala u proizvodnji jabuka te moramo biti upućeni na unutarnje povezivanje. Ono što mora biti imperativ domaćim proizvođačima jest organiziranje u proizvođačke organizacije kako bi odgovorili na visoke zahtjeve tržišta. Kao samostalni, oni će, nažalost, teško opstati na globalnom tržištu jer imaju nisku konkurentnost i samostalan plasman neizbježno prati visok faktor rizika. Ukratko, možemo taj imperativ sažeti u ‘3 K’: količina, kontinuitet i kvaliteta uvjeti suopstojnosti naših proizvođača na globalnom tržištu. Važno je spomenuti kako i znanost ne smije biti na paralelnom kolosijeku, nego primjenjiva u pronalaženju najboljih rješenja u praksi. Upravo stoga smo, zajedno s Fakultetom agrobiotehničkih znanosti (FAZOS-om), nedavno pokrenuli trogodišnji projekt APPLERESIST, financiran novcem Europske unije, koji ima za cilj povećanje prilagodljivosti i smanjenje ranjivosti hrvatske poljoprivrede vezano uz utjecaj klimatskih promjena na proizvodnju jabuke, predlaganjem sortimenta za proizvodna područja kontinentalne Hrvatske. Projektom želimo pozitivno utjecati minimaliziranjem šteta u poljoprivredi uvjetovanih klimatskim promjenama, kao i iskoristiti potencijalno pozitivne utjecaje klimatskih promjena. Također, zajedno s Ministarstvom poljoprivrede trenutno radimo i na uspostavi sustava nacionalnog standarda kvalitete, koji bi hrvatsku proizvodnju jabuka dodatno učinio prepoznatljivom potrošačima”, zaključuje doc. dr. sc. Dugalić. Z.Rupčić