Hrvatska je došla do prve pobjede u drugom izdanju nogometne Lige nacija, ali nakon utakmice ostaju određeni upitnici.

Prije svega onaj oko taktičkih zamisli izbornika Zlatka Dalića. Istina, uvijek ostaje ona da pobjednici pišu povijest, ali ono što je osmislio naš izbornik za susret sa Švedskom nije baš nešto što bismo opet željeli vidjeti od naše reprezentacije. Igra je bila neuvjerljiva, prije svega zbog lagane zbrke koju je izazvala taktička postavka bez pravog napadača. Jedino zadovoljstvo tri su osvojena boda, velika većina stvari iz te kišne maksimirske večeri brzo će biti zaboravljena.


Prvih pola sata utakmice izgledalo je poput koncerta sakralne glazbe. Prilično otužno, a depresivan dojam pojačala je prilično jaka kiša koja je počela padati nesporedno prije početka utakmice. Zlatko Dalić odlučio se za određeni taktički avanturizam postavivši našu selekciju u raspored u kojem nikada nije igrala, a u njemu nije bilo mjesta ni za jednog klasičnog napadača, nego su najizbočeniji bili Perišić i Brekalo, koji su po vokaciji krilni igrači. To je odavalo dojam kako našeg izbornika u tom prvom dijelu nije zanimalo stvaranje pritiska na švedsku obranu kroz posjed i visoki presing, nego da ju je želio uhvatiti na spavanju kroz jednostavne i brze akcije. Hrvatska se nije baš posebno dobro snalazila u tome pa su rijetke prijetnje za švedskog vratara dolazile isključivo iz udaraca s poludistance i distance. Prvi takav pokušaj dogodio se u 19. minuti, kada je Modrić pucao s 15-ak metara izravno u Olsona. Šveđani su uzvratili na sličan način u 26. minuti, kada je udarac Kuluševskog sa 17 metara lako zaustavio Livaković. Bilo je još nekih pokušaja naše reprezentacije, ali oni nisu bili pretjerano opasni, a onda je došla 32. minuta, u kojoj je Hrvatska napokon odigrala jednu smisleniju akciju, koja je odmah donijela promjenu rezultata. Modrić je uzeo loptu na 35 metara od švedskih vrata, proigrao Perišića, koji je našao Brekala u kaznenom prostoru, a on ju fino ostavio za Vlašića, koji je uhvatio Olsona na krivoj nozi i pogodio za vodstvo Hrvatske. I to je bilo sve vrijedno spomena iz prvog dijela, u kojem se naša reprezentacija držala oprezno i rezervirano, ali je na kraju ostvarila ono što je željela, uspjela je doći u vodstvo.



Nastavak susreta ponudio je ipak nešto više uzbuđenja jer su se Šveđani nešto više otvorili u lovu na izjednačenje. Prve nevolje pred našim vratima izazvao je neugodni Kuluševski, koji je povratnom loptom tražio Berga, ispred kojeg je uklizao Lovren, gosti su tražili kazneni udarac sugerirajući kako je Lovren igrao rukom, ali je škotski sudac samo odmahnuo i pustio igru dalje. U 53. minuti Brekalo je pucao u donji desnim kut, što je osujetio Olsen i skrenuo loptu u korner. U 58. Forsberg je iz slobodnog udarca testirao Livakovića, koji se nije dao iznenaditi, slično kao ni njegov kolega s druge strane Olsen kada je s ruba kaznenog prostora opasno odapeo Perišić. Šveđani su odvažniji pristup naplatili u 66. minuti, kada su nam prodali pravu malonogometnu akciju, koju je već mogao završiti Forsberg, ali je on, umjesto da puca s desetak metara, odlučio proigrati Berga na drugoj strani, kojem je ostalo pogoditi nebranjenu mrežu. Izjednačenje je Šveđanima dalo krila pa su sve češće prijetili Livakoviću, ali u njihovim pokušajima nije bilo preciznosti, a Hrvatska je u tom razdoblju posve izgubila balans u igri pa je živjela opasno. U 77. minuti Livaković je morao spašavati ispred Ekdala, koji je prelako prošetao kroz našu obranu. Kada je shvatio kako je vrag odnio šalu, Dalić je 15-ak minuta prije kraja u igru poslao Andreja Kramarića, što mu se isplatilo desetak minuta poslije, kada je Kramarić zabio pogodak za novo vodstvo, koji je značio i pobjedu naše reprezentacije.