Oduvijek sam crtao, počet će svoju neobičnu životnu priču 34-godišnji Dario Krajinović, koji se iz Belgije, gdje je završio u potrazi za poslom, nakon nepunih sedam godina izbivanja odlučio vratiti u rodni mu Vukovar. S podužim popisom umjetničkih zanimacija, u svom se gradu odlučio - samozaposliti.

Tetoviranje, pircing, oslikavanje zidova, pirografija..., sve su to preokupacije tog Vukovarca kojemu je prvi posao bio - ličilac. Njegovi su počeci, naime, bili u obiteljskom soboslikarskom obrtu, gdje je radio desetak godina, a osim svakodnevnog posla s alatom za ličenje, ljubav prema crtanju već tada ga je odvela u oslikavanje, primjerice, dječjih soba. No igrom (ne)prilike, otišao je u Belgiju i tamo našao posao - vrtlara. Svih se tih belgijskih godina bavio vrtlarenjem za tamošnje bogataše, ali je istodobno i pronalazio vremena za omiljene zanimacije. Iako nije bio nezadovoljan, u jednom je trenutku, reći će, pala odluka da se vrati u Hrvatsku, u Vukovar, i u svom gradu pokrene vlastiti posao, koji je - iako je zapravo riječ o umjetnosti, i ne samo jednoj - s godinama i izučio. Vratio se prije nešto više od godinu dana.

- Crtanje sam uvijek volio, i tako je sve i krenulo. Godine soboslikarskog posla i oslikavanja zidova bile su za mene lijepo iskustvo - priča Dario, čiji WAP tattoo art studio u središtu Vukovara pršti šarenilom boja, oslikanih zidova, "spaljenih" drvenih podloga na kojima s mnogo strpljenja i preciznosti nastaju likovi vezani uz omiljenu glazbu, ili kultne filmove, prizori iz Vukovara, poput nezaobilaznog vodotornja - simbola otpora grada 1991. godine, portreti...

- Radim sve to zato što volim - kazuje taj Vukovarac. Koliko je tetovaža dosad napravio nije izbrojio, jer ih je "mnogo", i jer tetovira tristotinjak dana u godini, ne pričajući pritom previše o svoj proceduri, koju, među mnogima i u Slavoniji popularno tetoviranje, podrazumijeva. Dario je zaljubljenik u tetovaže i na vlastitom tijelu ih ima - ne zna koliko!

- Nisam, iskreno, brojio - kazuje sa osmijehom, i otkriva kako je 40 sati bilo potrebno da mu tetoviraju cijela leđa, dok si je dio tetovaža, na rukama i nogama, sam "odradio". Kaže, oko 30 posto tijela mu je tetovirano, a od proljeća 2020. ostat će mu na potkoljenici, kako kaže, uspomena na pošast, jer si je tetovirao - koronavirus.

- Tetovaže žele i mlađi i stariji, muškarci i žene, nema pravila. Često naši ljudi žele tetovirati imena djece, ili neke datume koji su im u životu važni, dok su velike slike "vani" više popularne. Obično ljudi imaju ideju što žele, pa se to razradi i "sastavi" jedinstvena tetovaža. Neki put tetoviranje traje pola sata, nekad satima, i u više navrata - reći će Dario, iznoseći i zanimljivosti poput one da žene bolje podnesu bol. Kroz njegov art studio prolaze ljudi iz cijele Slavonije, a sjeća se i 75-godišnjih supružnika iz Zagreba koji su iz posjeta Vukovaru za uspomenu ponijeli - tetovažu.

Mladi i svestrani Vukovarac, koji odnedavna otkriva i užitke vožnje motociklima kao “bajker početnik”, u pirografiju je, kaže, zaljubljen već desetak godina. Za tu se vrstu kreativnosti navodi da je “slobodno umjetničko ukrašavanje drveta s tragovima paljenja”, a Dario Krajinović kaže kako je po Europi pirografija vrlo tražena, a jedna je od zanimljivosti vezana uz tu priču i ta da u inozemstvu ljudi često žele imati takav “portret” - svog psa, mačke ili pak, automobila! Dario voli pirografijom ukrašavati i, primjerice, stolove, a za takav uradak potrebno mu je i desetak sati rada, poput jednog stola koji je radio u formi šahovske ploče. No kada je zajednički nazivnik svega “raditi ono što voliš”, i to u svom gradu, zaključit će na kraju kako mu je posao zapravo užitak.