Ekonomija
NEISKORIŠTENE TRŽIŠNE PROMJENE

Regionalizacija bi mogla preokrenuti negativne trendove proizvodnje povrća
Objavljeno 30. rujna, 2020.
Raste uvoz svih vrsta povrća osim kupusa, a izvoz pada, količinski za 25 posto, kaže Blažić

Unatoč svim povoljnijim trendovima na tržištu zbog utjecaja koronakrize, samo rijetki domaći proizvođači povrća ove će godine biti zadovoljni postignutim poslovnim rezultatima. Navode to u svojoj analizi stručnjaci Smartera - konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju, dodajući da je proizvodnja povrća ove sezone bila ujednačena te da procjene govore kako će u konačnici proizvodnja biti na razini prošle godine, a na tržištu su tijekom sezone cijene bile znatno niže od uobičajenih.
Istaknuli su i da je zbog tržišnih viškova iz EU zemalja rastao i uvoz povrća, čime su domaći proizvođači bili izloženi snažnoj konkurenciji.
- Tijekom koronakrize zbog straha od prekida u lancu opskrbe i mogućih nestašica svi dionici u Hrvatskoj zazivali su revitalizaciju domaće proizvodnje poljoprivrednih, ali i prehrambenih proizvoda te naglašavali problem niske samodostatnosti. Brojni proizvođači povrća tomu su se odazvali i povećali proizvodnju. Tek ćemo krajem godine moći povući crtu i vidjeti je li njihov trud u konačnici nagrađen. Poznato je da se proizvodnja povrća može brže organizirati i dati u kratkom roku vidljive pozitivne rezultate. Za nju je potrebno vrlo malo poljoprivrednog zemljišta, postoji tradicija u proizvodnji, a ujedno je i jedna od najdohodovnijih proizvodnji u poljoprivredi - kaže Zvjezdana Blažić, konzultantica Smartera.
Iz Smartera navode i da se "povrće u Hrvatskoj proizvodi na 19.000 ha, od kojih više od 10.000 ha otpada na krumpir, a 9000 ha na ostalo povrće. Ukupna proizvodnja povrća kretala se posljednjih godina od 176.000 tona do 190.000 tona, od čega je proizvodnja za tržište (intenzivna proizvodnja) iznosila nešto više od 150.000 tona. Proizvodnja u povrtnjacima (pretežno za vlastite potrebe) iznosila je 35.000 tona. Prinos povrća kreće se od 19 tona/ha do 22 tona/ha, što je relativno skromno za današnju suvremenu i tehnološki visoko opremljenu proizvodnju povrća".
Najveći izazov za povećanu proizvodnju povrća bio je znatan pad turističke potrošnje i potrošnje u segmentu ugostiteljstva. Turistička potrošnja posljednjih je godina snažno rasla, pa je izostanak, odnosno smanjivanje, tijekom ove godine imao velik utjecaj na tržište. Još veći je bio pad te potrošnje kod konkurenata u Italiji i Španjolskoj, u velikim proizvođačima povrća, zbog čega se domaća proizvodnja suočila sa snažnom konkurencijom. Zbog toga su cijene povrća u pojedinim mjesecima bile od 12 do 20 posto niže nego prethodne godine. Tako je samo u lipnju cijena krumpira na veletržnicama, u odnosu prema lipnju prošle godine, bila niža čak 22,39 posto. U istom mjesecu zabilježene su i niže cijene dinja, lubenica, paprike, rajčice, kupusa, mrkve, zelene salate, graha i drugog povrća. Samo su rijetke vrste, poput pojedinih salata i češnjak, imale više cijene.
Posljednjih godina Hrvatska bilježi rast potrošnje povrća, prosječno 132 kg po stanovniku, pri čemu je najveća potrošnja zabilježena 2016., kada je bila 139 kg po stanovniku. Najviše se konzumiraju rajčice - 20 kg po stanovniku, luk i češnjak - 11,2 kg po stanovniku, kupus - 8,7 kg i mrkva - 7,4 kg po stanovniku.
Trendovi proizvodnje povrća bili su umjereno pozitivni do 2009., potom je došlo do pada, a od 2013. do danas došlo je do neznatnog oporavka, koji bi se bolje mogao okarakterizirati stabilnom stagnacijom.
"Povrtlarska proizvodnja na marginama je poljoprivredne proizvodnje i jedan je od zapuštenijih sektora. Dok druge zemlje napreduju, hrvatsko povrćarstvo, uz izuzetak nekoliko dobrih primjera i unatoč plasmanu sredstava iz fondova EU-a, uglavnom stagnira", ističu u Smarteru.
Proizvodnja povrća u Hrvatskoj, prema podatcima Eurostat,a dosegnula je 10 posto udjela u ukupnom outputu hrvatske poljoprivrede, a zajedno s proizvodnjom krumpira prelazi 11,8 posto. No to je znatno niže od udjela koje povrće čini u poljoprivrednoj proizvodnji EU-a, naročito mediteranskih zemalja. Tako Španjolska ima udjel povrća u ukupnoj vrijednosti poljoprivredne proizvodnje od 22,1 posto, Italija 22,9 posto, a Grčka 22,7 posto. U Nizozemskoj, jednoj od najuspješnijih poljoprivrednih zemalja po dohotku proizvođača, vrijednost proizvodnje povrća, cvijeća i krumpira dostigla je čak 44 posto ukupne poljoprivredne proizvodnje.
Za proizvodnju povrća u Hrvatskoj koristi se samo 0,7 posto poljoprivrednih površina, a staklenici zauzimaju manje od 100 ha. Najzastupljeniji je kupus, a njegov udjel u ukupnoj proizvodnji iznosi 21 posto. Najvećim dijelom proizvodi se u kontinentalnoj Hrvatskoj, a lani je na 1463 ha ukupno proizvedeno 31.580 tona kupusa, što je bilo 15 posto manje nego godinu prije.
Uz kupus, iznimno značenje ima rajčica, koja se najvećim dijelom proizvodi u u Slavoniji, i to hidroponski. Važna je proizvodnja rajčice i u mediteranskom dijelu Hrvatske, ali na otvorenom. Proizvodnja rajčica oscilira u intenzivnom konvencionalnom uzgoju, pa se površine kreću od 320 ha do 500 ha, a proizvodnja od 22.000 do 36.000 tona, a u prirodi se kreću od 65 do 85 t/ha i ovise velikim dijelom o vremenskim prilikama. U zaštićenim staklenicima uzgaja se rajčica sa znatno većim prinosima, koji dostižu 250 t/ha. No lani smo imali samo 53 ha pod tim "hight tech", visokotehnološkim, staklenicima.
Proizvodnja luka i češnjaka doseže 26.000 tona, a iznad 13.000 tona proizvodnja je mrkve i paprike. Sve ostale povrtne kulture proizvodimo manje od 10.000 tona. Proizvodnja paprike se smanjuje, pa su površine pod tom kulturom pale sa 1350 ha na 560 ha, a proizvodnja sa 17.700 tona na manje od 9000 tona.
"U takvim uvjetima proizvodnje i s niskom konkurentnošću uvoz povrća raste. Dok smo u 2018. uvezli povrća u vrijednosti od 131,27 milijuna eura, u 2019. uvoz je već bio na 163 milijuna eura. Uvoz je narastao za čak 12 posto, a izvoz pao za 7,7 posto te je deficit povećan za 130 milijuna eura. U prva četiri mjeseca uvoz je rastao količinski za 8 posto, ali je vrijednost bila čak 5 posto niža nego lani. To pokazuje da su cijene povrća na europskom tržištu ove godine niže. Kada gledamo po vrstama, raste uvoz svih vrsta povrća osim kupusa, a izvoz je padao, količinski za 25 posto, ali je vrijednost ostala ista kao lani, što znači da izvozimo skuplje kategorije povrća - naglašava Zvjezdana Blažić.
Regionalizacija u proizvodnji povrća jedna je od ključnih mjera koje bi mogle preokrenuti trendove. Sjeverozapadna Hrvatska i Lika specijalizirane su za proizvodnju krumpira i kupusa, prsten oko Zagreba i većih gradova za proizvodnju salata i lisnatog povrća. Slavonija ima potencijale u proizvodnji paprike i krastavaca, luka, češnjaka, šparoga i rajčice. Obalni pojas može proizvoditi sve vrste ranog povrća za potrebe turizma. U Istri, uz proizvodnju sezonskog povrća na otvorenom i u zaštićenim prostorima, postoji potencijal rasta proizvodnje rajčice na otvorenom. Zato bi bilo važno utvrditi optimalne sorte (rane i kasne) za svaku regiju te ih podržati potporama, donacijama sjemena - zaključak je analize.
Zdenka Rupčić

Zvjezdana Blažić

konzultantica Smartera

"Proizvodnja povrća može se brzo organizirati i dati vidljive rezultate. Za nju je potrebno malo zemljišta, postoji tradicija u proizvodnji, a ujedno je i jedna od najdohodovnijih proizvodnji"
Udruživanje proizvođača u Hrvatskoj još uvijek nije zaživjelo
Jedno od glavnih obilježja suvremene proizvodnje povrća intenzivna je povezanost proizvodnje s tehnologijom i kapitalnim ulaganjima, i to naročito s "hight tech" rješenjima. Tehnološka rješenja idu k najvećoj mogućoj digitalizaciji i automatizaciji proizvodnih sustava. Također, puno se ulaže u sigurnost proizvodnje, povećanje priroda i kvalitete proizvoda. Tehnološki resursi usmjereni su rješavanju pitanja nedostatka vode. "Naši proizvođači još uvijek nemaju adekvatne reakcije. Udruživanje proizvođača u proizvođačke organizacije još nije zaživjelo, a sada su tek prve PO za povrće u postupku prijave za priznavanje. Velik je potencijal i u vertikalnoj integraciji s prehrambenom industrijom, ali to nije i dalje na razini koja bi mogla zadovoljiti bilo kojeg od sudionika. Fragmentirana proizvodnja smanjuje dostupnost tržišta, zbog čega je potrebna bolja vertikalna integriranost. U proizvodnji su prinosi niski, a tehnološki smo na niskim granama i nema suvremenih praktičnih znanja", pokazuje analiza.
Samodostatnost ispod 65 posto
- Kada uspoređujemo podatke o potrošnji, uvozu i izvozu te proizvodnji, evidentno je da nam se samodostatnost kreće ispod 65 posto. Svi podatci pokazuju da je bez strateškog zaokreta u ukupnoj proizvodnji i odnosima u lancu vrijednosti jako teško preokrenuti rezultate u korist domaćih proizvođača. Globalno postoji rastuća potreba za povrćem, koje je dostupno cijele godine, proizvedeno na siguran i učinkovit način te je visoke kvalitete. Posljedično, proizvodnja povrća u staklenicima i vertikalnim farmama raste. Svi spomenuti nedostatci daju se uz kontinuirani napor svih sudionika i suradnju vrlo brzo otkloniti i moguće je napraviti zaokret koji je nužan. Ulaganjima u sektor uz korištenje EU fondova moguće je u kratkom roku povećati proizvodnju, zaposlenost i novostvorenu vrijednost. Udruživanjem proizvođača olakšao bi se plasman na tržište, a uz primjenu u EU-u razvijenih alata za poticanje te uz brendiranje hrvatskog povrća rezultat može biti znatno bolji - navode iz Smartera.
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana