Liste čekanja u županijskim domovima za starije i nemoćne osobe dodatno su se produljile. Budućim korisnicima domova ne idu u prilog ni epidemiološke preporuke za sprječavanje širenja koronavirusa.

Na slavonskom području najduža lista čekanja je u Vinkovcima gdje se, prema riječima ravnatelja tamošnjeg Doma za stare i nemoćne Krešimira Markića, na sobu čeka više od 15 godina.

"Matematički gledano, više od 650 osoba, koliko ih je kod nas na listi, čeka smještaj i više od 15 godina. Naime, smještajni kapacitet nam je 220 soba, a godišnje prosječno primimo 40 korisnika. Dakako, imamo potrebe za novim kapacitetima unatoč tome što trenutno u stambeni dio korisnici i ne žele doći jer moraju u samoizolaciju. Stacionarni dio popunjavamo", kaže ravnatelj Markić.

Velik broj zahtjeva za smještaj bilježi i Dom za stare i nemoćne Slavonski Brod. Od tamošnje socijalne radnice Jelene Jovičić doznajemo da trenutno imaju oko 2500 zahtjeva na čekanju, a dodatan je problem taj što je rad komisije koja obrađuje zahtjeve prolongiran zbog koronavirusa. Kaže kako su prioritetni zahtjevi nepokretnih korisnika koji se smještaju ili žurno ili u razdoblju od oko dvije godine. Jovičić ističe da im pristižu zahtjevi iz cijele Hrvatske, zbog čega se smještaj u stambeni dio čeka i deset godina. Ništa bolja situacija nije u Vukovaru gdje od ravnateljice Doma za stare i nemoćne Željke Rajković doznajemo da je na listi trenutno 280 korisnika. "Moramo poštovati prioritete prema Zakonu o hrvatskim braniteljima, potom voditi računa o slučajevima koji dolaze prema preporukama centara za socijalnu skrb. No ograničeni smo i zbog toga što nemamo dovoljno mjesta za izolaciju pa je smještaj u dom sporiji nego što je to uobičajeno", kaže ravnateljica Rajković, dodajući da su zbog koronavirusa ondje prenamijenili nekoliko ležaja za izolaciju. Ističe da se duže čekanje na smještaj osjeti i na financijskom planu.

U želji da se smještaj novih korisnika koji je usporen zbog korone ubrza, ravnateljica đakovačkog Doma za stare i nemoćne Branka Barna predlaže izbjegavanje obvezne 14-dnevne izolacije za nove korisnike. "Moramo imati sobe za izolaciju, a prema proceduri, korisnici koji ulaze moraju imati test koji je negativan na koronavirus i još ići u izolaciju. Istovremeno, korisnik koji je već u domu i izbiva duže od pet dana, po povratku također mora imati test, ali je dužan tek nositi masku i može se kretati uz poštovanje distance. Isto je i s radnicima koji se nakon godišnjega odmora testiraju i ako je sve u redu, mogu raditi. Ne znamo hoće li se prihvatiti prijedlog ukidanja izolacije za korisnike koji ionako kod smještaja moraju imati negativan test. Nema logike da se ne tretiraju jednako korisnici koji su već ovdje i oni koji dolaze prvi put na smještaj", naglašava ravnateljica Barna, pojašnjavajući da su, zbog obvezne izolacije, morali prenamijeniti prostore i prilagoditi kapacitete za one koji u izolaciju moraju ići. Dodaje i da korisnici koji žele izići izvan ustanove moraju pisati zahtjev, a ona procjenjuje je li razlog opravdan ili ne. Iako smatra da su potrebne mjere opreza, smatra da nije pravedno da se jednima daju mogućnost kretanja bez izolacije, a drugima ne. Na listi čekanja je trenutno oko 2000 budućih korisnika.

Tomislav Peran, ravnatelj Doma za starije i nemoćne u Belom Manastiru, kaže kako na čekanju trenutno imaju 188 korisnika, no dodaje da je problem nejednak tretman za istu epidemiološku procjenu rizika. Peran tako kaže da radnici prije povratka na posao nakon više od pet dana moraju napraviti koronatest. Istovremeno, korisnik koji je bio u bolnici dva i više dana mora uz test ići i u dvotjednu samoizolaciju, dok korisnik koji zatraži otići u obitelj više od tri dana, po povratku u dom mora imati negativan koronatest i nositi masku te održavati distancu. No ne mora u izolaciju, za razliku od novoga korisnika koji dolazi u ustanovu. "To su četiri iste situacije rizika, odnosno četiri nejednaka tretmana", zaključuje Peran, dodajući da se financijski gubitci gomilaju, što dovodi u pitanje i plaće. Stoga se upozorava, kaže ravnatelj, na nužno ujednačavanje tih situacija.

Produljila se lista čekanja i u osječkom Domu za starije i nemoćne. Ravnatelj Vjekoslav Ćurić ističe da je ondje devet vrsta smještaja i ne čeka se svaki jednako. Za stambeni dio čeka se oko osam godina, a listu je produljila i nedavna zabrana primanja novih korisnika. "Ima onih koji odustaju, no nemamo slobodnih mjesta jer ih čuvamo za izolaciju. Kod nas je na čekanju oko 3000 osoba i čekaju na smještaj od pet do osam godina", kaže Ćurić.