Novosti
RETO CENTAR U VINKOVCIMA

Doselili se u Slavoniju i savjetuju ovisnike
Objavljeno 28. rujna, 2020.
Boris, Aminata, Andrej i Dražen, tim su savjetovališta Reto centra koji pomaže u borbi protiv ovisnosti

Ima ih četvero, u Vinkovce su došli iz velikih gradova s raznih strana - od Los Angelesa preko Rijeke i Beograda - i kao bivši ovisnici koji su nakon pakla droge iznova izgradili svoje živote, sada u Slavoniji pomažu ovisnicima o drogama, alkoholu, tabletama... Njihova je misija doprijeti do ljudi kojima je u borbi protiv ovisnosti potrebna pomoć, podrška, ili savjet. Oni su Boris, Aminata, Andrej i Dražen, a riječ je o Reto centru, čije savjetovalište odnedavna djeluje u Vinkovcima. Centar, koji još nosi naziv i "prijatelja nade", inače je kršćanski centar za liječenje i rehabilitaciju ovisnika, a u Hrvatskoj svoju komune ima u Splitu i Zagrebu.

Vrijedan tim

Međutim, nije to samo zajednica koja pomaže pojedincima u borbi protiv ovisnosti, nego i humanitarna institucija koja svojim djelovanjem pridonosi i senzibiliziranju javnosti za potrebe i probleme ranjivih skupina i potiče pritom širu zajednicu na humanost, suradnju i empatiju. U kolovozu otvoreno, ovo savjetovalište u Stepinčevoj 43, ima i second hand prodavaonicu, što je u njihovoj zajednici ujedno i oblik terapije i način samofinanciranja. Dok se u zagrebačkoj komuni i proizvodi novi namještaj, ekipa u Vinkovcima ga sklapa, ili pak djelomice popravlja rabljene poklonjene predmete. "Sve to radimo da bismo platili račune u udruzi, uzdržavali štićenici i volonteri, jer ovaj je centar besplatan, a ljudi koji dolaze u komune na liječenje od ovisnosti ne plaćaju ništa, ni smještaj, ni hranu, ni program rehabilitacije", kaže voditelj udruge u Vinkovcima Boris Biber (43).

A ono što u Slavoniji rade, otkako su prije tri mjeseca došli, jest savjetovanje ovisnika i(li) njihovih obitelji, upućivanje na liječenje gdje god je Reto centar, bilo to u Zagreb ili Beograd, Španjolsku ili Italiju. Udruga i jest izvorno krenula iz Španjolske, osnovana od kršćanskog misionara 1985., odakle se proširila na 25 zemalja, a od 1993. godine je i u Hrvatskoj.

Boris je iz Beograda, od 2007. prošao je rehabilitaciju u Zagrebu, kao i njegova supruga Aminata, rođena u SAD-u, dok je Andrej (42) iz Bugarske, a Dražen (44) iz Rijeke. U komuni su proveli između pet i 15 godina. "Uz Božju pomoć, sada živim normalan život", kaže Boris, dodajući da su se svi "skrasili" u Vinkovcima, sviđa im se i dobro je, kaže, i za njih same da promijene raniji stil života u komuni, ali i pomognu drugima u Slavoniji, od Osijeka do Slavonskog Broda, što je i osnovni cilj malog, ali vrijednog tima u gradu na Bosutu. "Želimo stupiti u kontakt i sa strukom, svima koji se bave problemom ovisnosti i da im kroz naš program damo potporu i pomoć. Ali i jačati svijest ljudi da je ovisnost bolest koja se može liječiti. Zna se da problem postoji, ali nerijetko je u manjim sredinama to tabu-tema", pojašnjava Boris, govoreći da su im se već obratili roditelji nekoliko ovisnika, a prije nekoliko dana jedan mladić iz Vinkovaca otišao je na liječenje u Zagreb. "To je za nas veliki uspjeh u kratkom vremenu, jer radi se o dugotrajnom i napornom poslu. Ali želimo se boriti jer znamo da ima nade, jer smo i sami bili u problemu ovisnosti. U Bogu i evanđelju pronašli smo nadu i svjedoci smo da se može izići iz tog problema", ističe Boris.

"Ima nade"

Posebnost njihove humane zadaće, međutim, nije samo pomoći ovisnicima o drogama jer, kažu, praksa je pokazala da se stvari mijenjaju i da mnogo ljudi imaju problem kako pronaći radost i smisao u životu. "Želimo posvjedočiti da smo mi radost i spas pronašli u evanđelju. Iskusili smo posve novi život, slobodan ne samo od droge i ovisnosti, nego i živimo pomireni s Bogom te pomažemo drugima. Nade ima. Kad radite nešto i u tome pronalazite zadovoljstvo, a netko drugi ima koristi od toga, nema boljeg", naglasit će Boris i Aminata.

Govoreći o svom iskustvu koje mu danas služi da pomogne drugima, Boris kaže da je bio ovisnik o heroinu, od 16. pa sve do 30. godine života. Savjet je bio da ode na liječenje u drugu zemlju, u Hrvatsku. "Droga mi je uništila sve, došlo je do toga da sam više volio heroin nego oca, majku, djevojku...", otkriva Boris. Bio je čvrst u odluci: "Tada mi se dogodilo čudo, Bog mi je ušao u srce. Počeo sam čitati Bibliju, bila je to najbolja stvar", priča Boris o teškoj borbi s ovisnosti. Aminata (41) je zbog depresivnog djetinjstva u Los Angelesu s drogama počela eksperimentirati s 13 godina. Uspjela je završiti studij psihologije, putovala svijetom, no dno je dotakla u Mađarskoj i 2010. završila u Zagrebu, na liječenju. "Imala sam problema sa svim drogama, bila sam raspadnuta, sama", priča, dodajući da je zadnjim novcem kupila kartu iz Budimpešte. "Našla sam zdravlje i prvi put u životu, danas jesam sretna, i sada pomažem drugima, a Bog mi je dao i ljubav, mog supruga", kaže Aminata na odličnom hrvatskom.

Sanja Butigan
“Slavonci su puni potpore i topline, nevjerojatno ljubazni”
“Dečki rade s namještajem, a moj dio su odjeća i sitne dekoracije, čime se ženski kupci ‘zaslade’. Dio toga nam dolazi iz Zagreba, ali i stanovnici Vinkovaca donesu nam i daruju. A mi gotovo sve možemo iskoristiti. Za početak i prodaja ide dobro, brže se sve razvija nego što smo očekivali, i to nas čini zadovoljnima”, s osmijehom govori Aminata, koja se i sama odijeva u odjeću iz njihovog second hand dućana. Sretna je kaže, što im ljudi dođu, gledaju, pohvale kako je uredno i lijepo posloženo, a onda i izaberu za sebe nešto od novoga, ili pak rabljenoga. A u trgovini u prizemlju povelikog objekta kojeg je savjetovalištu Reto centra vlasnik bez naknade ustupio na korištenje, doista je raznolik izbor - ormari, stolovi i stolci, ima i danas traženog starinskog namještaja, bijela tehnika, odjeća i obuća, posuđe i ukrasni predmeti, gramofonske ploče..., i jedan - polukoncertni klavir koji dominira prostorom i “zapne” za oko. Kažu i da je u Vinkovcima lijepo primljen njihov mali tim i humani posao koji rade, a u prilog tome je i scena upravo za posjeta ekipe Glasa Slavonije kada je jedna Vinkovčanka donijela novu odjeću koju “ne želi prodati, nego darovati”. “Zapazila sam dućan u prolazu, zapravo sam htjela nešto kupiti, a onda sam vidjela njihov letak i, eto, htjela sam i ja učiniti nešto dobro, kao što i oni rade u našem gradu”, rekla je Danka Cindrić (64). “U Vinkovcima su nas prekrasno primili, osjećamo da imamo podršku”, kaže Aminata, i dodaje kako su Slavonci “puni potpore i topline, nevjerojatne ljubaznosti”. Ističe i da joj se jako svidjela domaća hrana, posebno suhomesnate delicije te povrće iz vrta, iako se još, priznat će, nije odvažila kuhati slavonske specijalitete.
Savjetovalište ima i second hand prodavaonicu, što je i oblik terapije, ali i način samofinanciranja
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana