Kada radimo sustavna arheološka iskopavanja, izbjegavamo kopanje u ljetnim mjesecima jer je prevruće. Gledamo da to bude u proljeće ili u ranu jesen. No ovo je bilo zaštitno iskopavanje i morali smo se prilagoditi investitoru. Radilo se na trasi buduće obilaznice oko Belog Manastira - prisjetio se terena Tomislav Hršak, arheolog i ravnatelj Arheološkog muzeja u Osijeku. Iako je otada prošlo nepunih mjesec dana, čini mu se kao da su prošli mjeseci. Svakako razlog tomu jest u činjenici da je ovo bio jedan od intenzivnijih i napornijih terena, a i kopali su u za arheologe neobičnom terminu - ljetnim mjesecima, na temperaturama daleko iznad 30 °C. Laičkim žargonom rečeno, prvu su lopatu u tlo zabili 18. svibnja, a posljednju 31. kolovoza. Kopali su južno od starog korita rijeke Karašice, između Petlovca, Šumarine i Belog Manastira, na relativno kratkoj trasi u dužini od 3,2 km.

Uz Osječane (na čelu s dr. Draganom Rajković), na terenu na lokalitetu Beli Manastrir - Staro Selo bili su i arheolozi Instituta za arheologiju iz Zagreba (koje je predvodio dr. Marko Dizdar), dok je ekipa Arheološkog muzeja u Zagrebu provodila istraživanja na nalazištu Šumarina pod vodstvom dr. sc. Jacqueline Balen. U svijetu arheologije timski rad više institucija nije novost, posebice kada su u pitanju javni natječaji kao ovaj na koji su se tri ustanove javile kao zajednica ponuditelja ili kada investitor da kratak rok. AMO u tom roku ne bi uspio sam i morao bi utrostručiti ekipe.


Prije svih velikih infrastrukturnih radova obvezna je izrada studija utjecaja na okoliš, u što je uključena i kulturna baština. Ako trasa ide preko već poznatih arheoloških lokaliteta, konzervatori izdaju rješenje investitoru o obvezi provođenja arheoloških istraživanja. Dionica belomanastirske obilaznice na kojoj je kopao AMZ u blizini je registriranog lokaliteta Beli Manastir - Ciglana, pa su pretpostavke o bogatom nalazištu bile očekivane i opravdane. Ipak, nisu "izvlačili" šibicu tko će raditi koji teren.


- Dogovorili smo se, ipak su samo dva terena u pitanju, a građa će vjerojatno završiti kod nas - pojašnjava Hršak, odbacujuću bilo kakve insinuacije o eventualnoj "zavidnosti" na drugu ekipu kojoj je dopao bolji teren, pa i zanimljiviji nalazi.


- Nekad se nekomu posreći i bude neočekivanih nalaza, no u 90 % slučajeva mi pretpostavimo što bi moglo biti. Iako ovaj lokalitet nije do sada bio poznat, indicije su postojale zbog položaja terena, površinskih nalaza i tamošnjih toponima. Iskopavanje je potvrdilo da je lokalitet bogat, i to iz nekoliko razdoblja. Neki su nas nalazi prilično iznenadili - priznaje ravnatelj. Sȃm položaj lokaliteta Staro Selo, uz tok stare Karašice, na povišenom mjestu i toponim bili su dovoljni arheolozima da naslute što se pod površinom krije. Našli su ostatke naselja iz prapovijesti (iz eneolitika, oko 4000. g. pr. Kr.) i iz mlađeg željeznog doba (koje se povezuje s Keltima, tj. latenskom kulturom), bilo je tu ostataka i kasnoantičkog naselja te naselja iz kasnog srednjeg i novog vijeka. To je bilo zanimljivo jer su našli naselje koje se može pripisati vremenu turske dominacije na ovom prostoru. "Slagali" su se arheološki slojevi kroz povijest.


- Ondje je i danas naselje, kopali smo doslovce 20 m od prvih kuća. Presudan je položaj, oduvijek ljudima zanimljiv, od prapovijesti do danas. U blizini je pitka voda, šuma, plodna zemlja, ni Dunav nije daleko, što je omogućavalo trgovinu, a i danas je tu prometnica prema Mađarskoj. I nekoć su tu bile prometnice koje su vodile i na sjever i na jug. No najviše nas je iznenadilo što smo, uz naselje, pronašli i groblje iz kasne antike s 29 grobova. To je tek dio groblja, preko kojeg je prešla trasa, a pretpostavljamo da se ono proteže i širi i dalje. Riječ je o kosturnim ukopima u rakama i svi su bili vrlo bogati, pokojnici su pokapani s nakitom, dijelovima nošnje, keramičkim posudama u kojima su vjerojatno bili hrana i piće za drugi svijet. U svakom smo pronašli ili staklenu čašu ili posudu, vjerojatno za istu namjenu - kaže Hršak.


Antropološke analize tek slijede i dat će više pojedinosti o pokojnicima, no gruba procjena pokazuje da su u pitanju i odrasli muškarci i žene, mladi - vjerojatno stanovnici naselja. U Baranji je limes, granica Rimskog Carstva s utvrdama u kojima je bila stacionirana vojska i uz koje su bila vezana groblja. Ovo je groblje bilo organizirano, pokojnici su pokapani na redove i vjerojatno je to ruralno stanovništvo koje je bilo u kontaktu s vojnicima, opskrbljivalo ih hranom.


- Našli smo tragove pljačkanja, vjerojatno još iz doba antike. Neki su bili prekopani, a jedna je raka bila prazna, no uz nju je bila jama s kosturom bez priloga, ali je bio netaknut. Pljačkanje je bilo uobičajeno za antiku, unutar jedne ili dvije generacije jer su se uz pokojnike stavljale vrijedne stvari, zlato, novac - kaže Tomislav Hršak, ne krijući da priželjkuju nastavak istraživanja upravo groblja. To bi trebalo financirati vlastitim sredstvima ili novcem Ministarstva kulture i medija. Sluha za arheologe država uvijek ima, ali trenutačna situacija sve otežava. U ovakvim situacijama - da su okolnosti ‘normalne‘ - na arheolozima bi bilo da što bolje argumentiraju zašto treba nastaviti istraživanje baš na određenom lokalitetu.

- Ne možemo reći bismo li izvan trase našli 2 ili 202 groba, iako postoji mogućnost geomagnetskog snimanja, što smo činili već na Batini i jasno vidjeli rake - pojašnjava Hršak. Na pitanje bi li bila šteta da to ostane "zakopano", kroz smiješak dodaje da je ionako tako već stoljećima.


Već su ovim istraživanjem dobili mnogo podataka o životu u prapovijesti, srednjem vijeku, antici u Baranji. Svaki lokalitet daje nešto novo što će pridonijeti budućim znanstvenim istraživanjima, a nakon što materijal prođe restauraciju i konzervaciju, znanstvenu i stručnu obradu, bit će predstavljen kroz izložbe, publikacije, znanstvene članke i radove. Svakako su nalazi dovoljni za zanimljivu priču o životu u Baranji kroz povijest. S obzirom na to da njihov stalni postav - koji je još uvijek u nastajanju - ima i dio posvećen prapovijesti i srednjem vijeku, ravnatelj ne odbacuje mogućnost da nešto od najsvježijih nalaza završi upravo kao tzv. osobna iskaznica muzeja. Stalni postav nešto je što treba osvježavati bar svakih 5-10 godina, a ne nepromijenjen čuvati tri desetljeća.


Što s ostatkom Baranje, pitali smo ravnatelja Hršaka. I na to nam je pitanje odgovorio uz zadovoljni smiješak:
- Mogli bismo mi 365 dana u godini kopati jer je Baranja, kao i cijela istočna Hrvatska, bogata arheološkim nalazima. Uvijek postoje lokaliteti koji su manje ili više zanimljivi. Ovaj je bio prilično izazovan u prvom redu jer je riječ o naseljima iz nekoliko razdoblja. Moramo biti oprezniji jer dolazi često do preklapanja objekata. Dobili smo nove informacije o organizaciji naselja i materijalnoj kulturi. Ovo je jedan od boljih terena na kojemu smo ja kao arheolog i AMO kao institucija radili posljednjih 15-ak godina - kaže Hršak, kojemu ne smeta što je ljeto proveo radno.