Europska komisija donijela je uredbu kojom se regulira korištenje alata za lov i ribolov, a kojom se izričito u zemljama članicama EU-a zabranjuje korištenje olovne sačme u vlažnim staništima. Iako je sama odredba na snazi u većini zemalja članica otprije te tako i u Hrvatskoj, njezina je stvarna primjena bila upitna, a nadležne institucije uglavnom nisu radile provjere na terenu.

Stoga su udruge koje se intenzivno brinu o zaštiti prirode, a među njima je i Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode iz Osijeka, sa zadovoljstvom dočekale donošenje ove odluke te je ona ocijenjena velikim uspjehom zaštitara prirode. No smatraju da je Komisija zabranu korištenja olovne sačme trebala proširiti na sva prirodna staništa.

"Mi smo bili jedna od 23 članice EU-a koje su imale tu zabranu u Zakonu o lovstvu i prije donošenja ove uredbe, no sada će njezina primjena biti obvezujuća kao što će biti sankcionirano nepoštovanje te odluke. Međutim, u Hrvatskoj postoji problem neprovođenja zakonskih propisa, uključujući ove zabrane te se u vlažnim i močvarnim staništima olovna sačma redovito i obilno koristi. Pri tome osobito ističemo korištenje olovne sačme tijekom lova na šaranskim ribnjacima u kojima se proizvodi konzumna riba za ljudsku upotrebu, dok se istovremeno oni onečišćuju tonama olova. S druge strane, ne postoje dokazi da je nadležna lovna inspekcija ili lovočuvarska služba ikada poduzela mjere u kontroli i kažnjavanju takvih prekršitelja. Pravi je problem što se olovna sačma koristi i u svim drugim staništima prilikom lova na ptice, sitnu divljač i divlje svinje te se na taj način rasipa po svim staništima i poljoprivrednim površinama, livadama, pašnjacima, voćnjacima", tvrdi Tibor Mikuška, voditelj projekata Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode Osijek.

Kaže kako je naglasak na vlažna i močvarna staništa stavljen zbog činjenice da je ondje bilo lakše provesti istraživanja koja su rađena na patkaricama. U želucu pataka ubijenih u lovu nađena je velika količina olovne sačme. Slično je otkriveno i kod fazana, prepelica, jarebica... koje za probavu biljne hrane koriste kamenčiće, no umjesto njih na tlu pokupe i dijelove olovne sačme.

Nova uredba obvezuje zemlje članice da zabrane korištenje i trgovanje opasnim tvarima ako nije moguće upravljati rizicima koje predstavljaju. Na temelju istraživanja Europska agencija za kemikalije kao takvu tvar identificirala je olovo u lovnoj sačmi i ribolovnim alatima koji zagađuju vlažna staništa. Poznato je da je olovo teški metal koji nema nikakvu pozitivnu ulogu u metabolizmu živih organizama, nego izaziva njihovo akutno i kronično trovanje. Olovo u čovjeka negativno utječe na sve organe i sustave.

"Trovanje olovom moguće je spriječiti jedino izbjegavanjem izlaganja organizma olovnim spojevima. Zbog toga je zabrana i ograničavanje upotrebe olova jedina mjera kojom je moguće spriječiti onečišćenje staništa i trovanje ljudi. Zbog tih je razloga upotreba olova u bojama u Europi zabranjena još u razdoblju od 1909. do 1922., a u gorivu (uvođenjem bezolovnog benzina) od 80-ih godina prošlog stoljeća. Jedan od najvećih izvora zagađenja prirodnih staništa olovom je rekreativni lov. Lovački naboji punjeni olovnom sačmom ponajprije se koriste tijekom lova na ptice (osobito močvarice poput pataka, lisaka, šljukarica, te vrste poljoprivrednih staništa poput prepelica, jarebica, fazana, golubova i vrana) i manje sisavce (od sitnih zvijeri poput lisica do divljih svinja). Svaki metak za sačmaricu sadrži 7 - 12 grama čistog olova", objašnjava Mikuška.

Na razini EU-a 2012. godine je procijenjeno da se tijekom rekreativnog lova u prirodnim staništima rasipa 21.216 tona olova godišnje. Ovi podaci ne uključuju Hrvatsku, ali domaći lovački izvori navode godišnji promet od milijun metaka, što bi značilo da se tijekom rekreativnog lova hrvatska staništa zagađuju s prosječno deset tona olova godišnje. To ne uključuje podatke o onečišćenju kojeg dodatno izazivaju strani lovci, koji diljem Hrvatske ponajprije love prepelice, šljuke i ptice močvarice.

Unatoč zakonskim odredbama, olovna sačma se tijekom lova uobičajeno koristi i na područjima na kojima se proizvodi hrana za ljudsku upotrebu poput voćnjaka, vinograda i šaranskih ribnjaka. Lovom raspršeno olovo u staništima se dijelom otapa, korodira te onečišćuje tlo i vode, a nakon toga ulazi u hranidbene lance izazivajući akutno ili kronično trovanje svih zahvaćenih organizama, uključujući čovjeka. Procjenjuje se da u EU-u godišnje između 400 tisuća i milijun i pol ptica močvarica izravno ugine od konzumacije i akutnog trovanja olovnom sačmom.