Europska unija već duže od dva desetljeća ima problema zbog nestašica lijekova i medicinske opreme, a koliko je to uistinu ozbiljno pitanje, na koje treba što prije pronaći adekvatan odgovor, najbolje je pokazala pandemija COVID-19.

Koronakriza upozorila je na veliku ovisnost EU-a i njezinih članica o trećim zemljama, prije svih o Kini i Indiji, kada je riječ o sirovinama za proizvodnju lijekova, ali i o nekim vrstama lijekova koje je jednostavno proizvesti ili im je pak istekao patent. Tako su se među najugroženijim pacijentima našli oboljeli od raka, kardiovaskularnih bolesti i bolesti živčanog sustava, a utvrđen je i znatan nedostatak cjepiva, antibiotika, anestetika i lijekova za povišen krvni tlak. Zapravo, samo lijekovi za liječenje raka (kemoterapija), zaraznih bolesti (cjepiva) i poremećaja živčanog sustava (epilepsije i Parkinsonove bolesti) čine više od polovine deficitarnih lijekova. Osim pacijentima taj je problem dobro poznat i zdravstvenim djelatnicima, jer se u razdoblju od 2000. do 2018. godine broj nestašica povećao 20 puta, a od 2008. godine 12 puta, zbog čega su pacijenti bili izloženi znatnom riziku i što je negativno utjecalo na kvalitetu zdravstvene usluge u državama članicama. Za EU je tako nestašica lijekova i medicinske opreme postala i geopolitički problem, a javno zdravlje postalo je geostrateško oružje koje može baciti na koljena cijeli kontinent. Aktualna pandemija, ocjenjuju stručnjaci, iznijela je na vidjelo gubitak dijela suvereniteta Unije.

A što je bio stvarni razlog takvog razvoja situacije s proizvodnjom lijekova? Prije svega jurnjava za profitom posljednjih nekoliko desetljeća jer su europske farmaceutske tvrtke radi uštede novca svoje proizvodnje selile u Aziju, gdje su im troškovi rada bili znatno niži, kao i zahtjevi standarda zaštite okoliše. Nestašice lijekova pripisuju se teškoćama u proizvodnji, problemu s kvalitetom lijekova, ali i neočekivanim skokovima u potražnji zbog epidemija i prirodnih katastrofa te problemima u lancu opskrbe. Nepobitna je činjenica da je premještanje pogona u kojima se proizvode aktivni sastojci i gotovi proizvodi znatno oslabilo suverenitet članica EU-a. Snižavanje cijena i povećana potražnja u praksi su doveli do koncentracije ponude, pri čemu se brojni sastojci sada mogu nabaviti samo od dva ili tri dobavljača u Aziji. Problemi u proizvodnji neizbježno će izazvati prekide u opskrbi ako alternativni izvori nisu dostupni. Podatci Europske agencije za lijekove kažu da 40 posto gotovih lijekova koji se stavljaju na tržište EU-a potječe iz trećih zemalja, a 80 posto aktivnih farmaceutskih sastojaka proizvodi se u Kini i Indiji.

Iako je zdravstvo u nadležnosti država članica, obveza EU-a je da koordinira i dopunjava nacionalne mjere nastojeći da se europskim građanima zajamče kvalitetne zdravstvene usluge i zaštita od zdravstvenih prijetnji, da se poboljšaju mjere nadzora i razine pripravnosti na epidemije i bioterorizam te kapaciteti za suočavanje s izazovima kao što su klimatske promjene.

Zastupnici u Europskom parlamentu izglasali su Izvješće o nestašici lijekova, čiju je inicijativu među prvima pokrenuo Tomislav Sokol, HDZ-ov europarlametarac, član Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača. "Iako je Europska unija najveći svjetski izvoznik farmaceutskih proizvoda, velik dio aktivnih sastojaka za proizvodnju lijekova uvozi se iz trećih država, uglavnom Kine i Indije. Pretjerana ovisnost o uvozu aktivnih sastojaka za proizvodnju lijekova rezultat je pogrešnih industrijskih politika. Prije trideset godina uvozilo se samo 20 posto aktivnih tvari, a danas se uvozi gotovo 80 posto. Izglasavanjem ovog izvješća odredili smo jasan smjer u kojem moraju ići politike Europske unije. Sada smo korak bliže postizanju europskog suvereniteta u opskrbi lijekovima", poručio je Sokol.

Zastupnici su predložili niz konkretnih mjera s ciljem rješavanja problema nestašice lijekova. Između ostalog, i mjere za vraćanje proizvodnje lijekova u EU, uspostavu pričuve za lijekove od strateškog značenja, zajedničku nabavu lijekova i poboljšan sustav dojave nestašice. Europski odgovor na nestašicu lijekova temeljit će se na vraćanju suvereniteta u zdravstvu čvršćom integracijom, što zahtijeva ponovno premještanje pogona za proizvodnju aktivnih sastojaka i gotovih lijekova od strateškog značenja za zdravstvenu zaštitu u EU-u. To bi se moglo ostvariti poticanjem premještanja i odobravanjem državnih potpora za poslovanje u Europi. Europski istraživački programi za razvoj liječenja od COVID-19 i razvoj cjepiva protiv te bolesti primjer su onoga što će EU morati činiti u budućnosti, a to je provođenje više zajedničkih istraživanja kojima će biti obuhvaćeno više sektora.