Osijek
MARIN ČOLIĆ, DOBRI DUH DONJEG GRADA

Nisam Zdravko, al’ sam ipak Čolić. Ljudi me vole
Objavljeno 22. rujna, 2020.
Svira iz ljubavi i da popuni kućni budžet, ali uvijek po sluhu

Nema Donjograđanina, a bome ni onoga tko je ovo ljeto morao stati u red ispred COVID šatora KBC-a Osijek, da ne zna za Marina Čolića, simpatičnog uličnog svirača koji na raskrižju Huttlerove i Gupčeve ulice uveseljava prolaznike svojom "osebujnom svirkom" na fruli ili violini.

Ovaj postariji gospodin, ali još uvijek u punoj snazi, kaže da glazbu voli oduvijek, ali kako mu život nije ranije pružio priliku da se posveti sviranju nekog instrumenta, to čini posljednjih nekoliko godina, točnije otkako nabavlja stara glazbala.

“Prvo su me počele zanimati frulice. Obilazio sam autopijacu i Sajam antikviteta kako bih našao koju i skupio sam ih tri. Nisam znao svirati, ali sam malo-pomalo, onako po sluhu, naučio neke poznate narodne melodije. To je bilo nešto čime sam kratio vrijeme kada bih uz štand s domaćim voćem i povrćem čekao kupce. I tako sam jednom svirao, zamislio se, da bih primijetio kako mi prolaznici ubacuju kune u praznu posudu koja je slučajno ostala ispred štanda. Iznenadio sam se, ali i razveselio te pomislio kako bih kao ulični svirač mogao nešto i zaraditi da pokrpam kućni budžet. Supruga, kći i ja živimo u oskudici godinama, svaki nam novčić dobro dođe. Počeo sam svirati u Tvrđi, jednom mjesečno na Sajmu antikviteta, a ljudi su lijepo nagrađivali moj trud. Onda sam počeo dolaziti i na Advent, gdje sam znao također posve pristojno zaraditi. Čak mi je jednom prilikom uoči Božića naš gradonačelnik Vrkić, kojemu sam svirao nekoliko njemu dragih pjesama, ubacio u posudu 500 kuna! Onda to znači da nešto i valjam. Nisam Zdravko, ali sam Čolić. Ljudi me vole”, priča nasmijani i razgovorljivi osobenjak te kroz šalu napominje da bi, kada bi mogao birati s kime bi bio u rodu, promijenio jedno slovo u prezimenu i umjesto Čolić bio - Čilić, jer tenis obožava.

S Marinom smo porazgovarali baš na “njegovu” raskrižju kod bolnice, gdje nam je i zasvirao. Vješto na fruli, a nešto stidljivije na violini. Malo svirke, malo odmora i razgovora s ljudima koji se zaustave da ga pozdrave i, kaže, brzo mu prođe dan. Tada se vraća u svoj dom, u obližnju Radičevićevu ulicu, gdje skromno živi posljednjih 20 godina, otkako se doselio u Osijek. Kada se ne bavi uličnom svirkom, vodi brigu o zemlji, na kojoj uzgaja voće i povrće. Godine idu, nije lako, kaže, ali ne kuka mnogo. Natruhe tuge prekida veselom pričom o svojoj novoj akviziciji - harmonici.

“Našao sam je na ulici, u kutiji s krupnim otpadom, ispred jedne kuće. Odmah sam je uzeo, bolje nego da završi u smeću. Koliko vidim, u odličnom je stanju, ali nisam još pokušao svirati, čekam da mi i nju pregledaju. Evo, baš mi danas čovjek dolazi reći može li se nešto s njom, ima li sve dijelove, treba li nešto podmazati”, zaključuje Čolić.

Ispraća nas svirkom na fruli. Nakon nekoliko metara glazba se prekida, okrećemo se i vidimo ga u razgovoru s nekim drugim - znancem, potpunim strancem, znatiželjnikom… Nije važno. Uz donjogradskog “Čolu” svakome tko uz njega zastane dan je vedriji. Samo otvorite srce.

Ivana Solar
Za prvu noć svirke na violini - 800 kn
Iako bi se po načinu na koji Marin brine o svojoj violini reklo kako mu je suputnica već godinama, nabavio ju je tek krajem prošle godine. “Svirati violinu počeo sam tek na dočeku 2020. godine, još vježbam! Kupio sam je 27. prosinca 2019., na autopijaci, za samo 400 kuna. Prekrasna je! Bojao sam se da nije u voznom stanju, ali znanac ju je pregledao i rekao da je odlična. Razmišljao sam nekoliko dana što bih s njom i onda sam za doček Nove godine otišao u središte grada, u Prolaz Vanje Radauša te zasvirao. Onako, za šalu. I zanio se. Svirao sam cijelu noć, a kada su se ljudi razišli, vidio sam da su me nagradili s ukupno - 800 kuna! Nije malo. Onda mi je jedan čovjek koji radi u našem kazalištu ponudio da me pouči svirati, ako želim, pa i note, ali ja to ne želim. Note kvare doživljaj, kada bih svirao po njima, to onda ne bi bila moja glazba. Ja sviram po sluhu. Ovako - prislonim žice na uho i zvuk samo krene”, rekao je Čolić te se uhvatio violine uz samo prometno raskrižje svirajući prolaznicima, automobilima i tramvajima
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

ULAGANJA IZ SUSJEDNE ZEMLJE

Mađarima zanimljivi Royal i Gradska vila

2

NAJVIŠE PRIJAVA IZ OBŽ-A

Za energetsku obnovu kuće prijavila su se samo 122 Osječanina

3

DONACIJA TVRTKE JERKOVIĆ D.O.O.

FAZOS-u uručen najmoderniji traktor