O trenutačnoj epidemiološkoj situaciji u Hrvatskoj, ali i u svijetu, o pandemiji koja ne posustaje, o cjepivu i cijepljenju, za Magazin smo razgovarali s dr. sc. Gordanom Laucom, profesorom na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu i predsjednikom uprave istraživačke tvrtke Genos, članom Znanstvenog savjeta vlade RH.

Koja je zapravo i dalje najveća engima koronavirusa, odnosno zaraze COVID-19?

- Nažalost, još je jako puno otvorenih pitanja o COVID-19. Među njima je vjerojatno najvažnije to što ne razumijemo zašto većina ljudi razvija samo blage ili nikakve simptome dok potpuno isti virus u malog broja ljudi prouzročuje vrlo tešku bolest, koja ponekad može biti i fatalna. Znamo da je dob jako važan faktor, no i velika većina starijih ljudi uspješno preboli COVID-19, tako da se očito radi o nečemu što još uvijek ne razumijemo dovoljno. Kada bismo imali biomarker koji bi mogao predvidjeti tko će razviti teški, a tko lagani oblik bolesti, borba s pandemijom bila bi puno lakša. Drugo veliko otvoreno pitanje jest koliki udio populacije SARS-CoV-2 može inficirati. Neka istraživanja pokazuju da je u određenim situacijama čak i više od 60 % ljudi razvilo protutijela, a, primjerice, u Manausu, u Brazilu, epidemija je praktički stala kad je protutijela razvilo oko 30 % populacije. I u Švedskoj vidimo da je epidemija gotovo stala, a kod njih je udio ljudi koji imaju protutijela još i manji. Te razlike mogle bi biti posljedica brzine širenja, jer ako se virus ne širi jako brzo, onda svi oni koji su do tada preboljeli COVID-19 i postali imuni postaju prepreka za daljnje širenje. Osobno, mislim da se tu radi o različitoj učinkovitosti mukozne barijere u našem nosu i grlu, koja ljeti učinkovito smanjuje i primljenu i otpuštenu količinu virusa, a suhi zrak zimi inaktivira tu barijeru i tako nas ostavlja bez prve linije obrane protiv patogena.

Vaši istupi u medijima nailaze na veliku pozornost javnosti. Između ostalog, rekli ste kako se ne treba fokusirati na broj ljudi kojima je potvrđen virus, nego na broj ljudi koji su bolesni, a njih je jako malo. Usto ste izjavili kako je ovo najgori virus s kojim ste se sreli u životu, ali nije vas ubio. Možete li nam sve to malo objasniti?

- Činjenica da je vrlo osjetljivi test, poput PCR testa, pokazao da se u nečijem nosu nalazi mala količina virusa ne znači da je ta osoba bolesna. Nos je naš prirodni filtar, koji različitim fizikalnim i biološkim mehanizmima zaustavlja viruse i bakterije te im ne dopušta da prodru dublje u organizam. Nešto analogno Kineskom zidu ili dubrovačkim gradskim zidinama, koji služe kao brana protiv napadača. Tek kada se virusi probiju kroz tu prirodnu mukoznu barijeru, oni mogu prouzročiti bolest. Iako to još uvijek nije potpuno dokazano, vrlo je vjerojatno da ljudi koji imaju malu količinu virusa u nosu ne mogu zaraziti druge, tako da je to doista irelevantan podatak, koji ne bi trebao biti razlog za određivanje samoizolacije osoba koje su s tim ljudima bile u kontaktu. Osobno, mislim da bismo oboljelima trebali proglašavati samo osobe koje su razvile simptome bolesti, jer se u njima virus očito umnožava i taj veći broj virusa može onda zaraziti i druge. Tu je, doduše, problem što su oboljeli infektivni i nekoliko dana prije pojave simptoma, no to bi se vjerojatno moglo riješiti na način da se pozitivnim PCR testom smatraju samo testovi u kojima je pokazana određena minimalna količina virusa, što nije tehnički problem, nego stvar "političke" odluke, tj. konsenzusa "struke".

Što se mene osobno tiče, moji simptomi su bili jako atipični za respiratorni virus, no danas znamo da je u ljetnom periodu bilo jako puno ljudi koji su imali COVID-19 a nisu imali respiratorne simptome. Tu se vjerojatno opet radi o učinkovitoj mukoznoj barijeri, koja je viruse izbacivala iz grla, no SARS-CoV-2, izgleda, preživljava kiselinu u želudcu i onda izaziva različite oblike gastrointestinalnih upala. Ja sam imao vrlo visoku temperaturu, iznad 40 stupnjeva, četiri dana i jako neugodnu sistemsku upalu više-manje svih unutarnjih organa. Kad je najgore prošlo, trebalo mi je još desetak dana da dođem k sebi. Da sam uz sve to imao i upalu pluća, situacija uopće ne bi bila bezazlena. Sigurno najneugodniji virus s kojim sam se do sada sreo.

Što bi moglo biti s dolaskom hladnijeg vremena, koliko bi se stanje moglo pogoršati kad se radi o broju zaraženih i simptomima? Uz uobičajenu gripu, kako se nositi još i s koronom u takvim, složenijim, uvjetima jeseni i zime? Kažete da se što veći broj ljudi treba cijepiti protiv gripe...

- U ovom trenutku jako je teško predvidjeti što će se dogoditi s dolaskom zime. Evidentno je da je tijekom ljeta udio teško oboljelih bio bitno manji i broj hospitaliziranih i umrlih u cijeloj Europi vrlo je nizak. Istovremeno u Australiji i Čileu vidimo da je broj hospitaliziranih i umrlih u zimskom valu znatno veći no u njihovu prvom valu, koji je bio tijekom ljeta. S druge strane, u Americi i dijelu Europe, koji vjerojatno uključuje i Hrvatsku, zbog otvaranja tijekom ljeta, znatan broj ljudi već je bio u kontaktu s virusom i, prema svim dosadašnjim istraživanjima, trebao bi imati bar djelomičnu zaštitu. Ako se taj broj prije zime popne na 20-30 %, moguće je da će to dovoljno usporiti širenje virusa i da se nećemo naći u situaciji u kojoj se našao sjever Italije prošle zime. U tom slučaju bi se moglo dogoditi da će zemlje koje su učinkovitije zaustavile širenje virusa tijekom ljeta biti u lošijoj situaciji od onih u kojima se virus širio tijekom ljeta. No to još uvijek ne znamo i, nažalost, teško ćemo znati dok ne vidimo što će se dogoditi ove zime.

No ono što smo sigurni jest da će se krajem jeseni i početkom zime pojaviti svi drugi respiratorni virusi, uključujući i virus gripe, koji također može biti iznimno opasan. Zbog toga je jako važno da se ove godine što veći dio populacije cijepi protiv gripe, i to ne samo stariji, nego i što više mladih i djece, kako bismo što više usporili širenje gripe. Ovdje je jako važno naglasiti da suvremena cjepiva protiv gripe ne sadržavaju živi virus, nego samo njegove pojedine dijelove te da ni na koji način ne mogu prouzročiti bolest.

Je li konačno rješenje - CJEPIVO? Rusi se hvala svojim, no iz Oxforda stižu neugodne vijesti da cjepivo koje oni pripremaju ima neželjenih nuspojava...? Što je s lijekovima, radi li se na njima usporedno s radom na cjepivu...?

- Cjepiva će biti konačno i sigurno rješenje pandemije, no ne možemo biti sigurni kada ćemo ih imati. Optimistične procjene su kraj ove ili početak sljedeće godine, no to nije sigurno jer problemi nuspojava mogu zaustaviti ispitivanje pojedinih cjepiva. Ispitivanje "oxfordskog" cjepiva je nastavljeno, no ako se ozbiljne nuspojave pojave kod još kojeg ispitanika, moguće je da cjepivo neće biti odobreno. Zbog toga je treća faza ispitivanja cjepiva iznimno važna, jer dok ispitivanje nije provedeno na nekoliko desetaka tisuća ljudi, ne možemo znati hoće li ono u nekog malog broja ljudi izazvati teške nuspojave. Zbog toga razvoj cjepiva može trajati jako dugo, no kada jednom imamo registrirano cjepivo, možemo biti sigurni da je ono učinkovito i sigurno. Što se tiče lijekova, isto postoji određeni napredak, no razvoj lijeka uvijek traje dosta duže, a opet ne možemo biti sigurni da će lijek biti učinkovit i siguran dok se ne provedu sva ispitivanja. Nažalost, bojim se da ćemo ovu zimu morati progurati bez lijekova i/ili cjepiva za COVID-19.

Što inače mislite o cijepljenju? Vidimo da su protiv cijepljenja tzv. antikavseri, koji organiziraju prosvjede i negiraju bilo kakvu korist od cijepljenja...? O cjepivima također kolaju kojekakve teorije urote...

- Mislim kako je činjenica da je AstraZeneca privremeno zaustavila ispitivanja cjepiva na COVID-19 kada se pojavila sumnja na ozbiljne nuspojave najbolji primjer koliko se ozbiljno provode ispitivanja cjepiva. Iako je već uložila nekoliko stotina milijuna eura u istraživanje tog konkretnog cjepiva, AstraZeneca je bila spremna odustati od njega ako bi postojala ozbiljna sumnja da je možda štetno. Tako se ponašaju sve odgovorne farmaceutske kuće, jer znaju da je to jedini ispravni pristup u razvoju cjepiva. Nažalost, vidimo da se politika sve više miješa u taj proces pa su, primjerice, Kina i Rusija odobrile upotrebu cjepiva koja još uvijek nisu dovoljno ispitana, a postoje naznake da bi i američka administracija rado vidjela cjepivo registrirano prije izbora u studenome. No industrija zna da je to pogrešan pristup i baš nekidan je devet farmaceutskih divova u zajedničkoj izjavi potvrdilo svoju predanost znanstvenom pristupu razvoju cjepiva i lijekova. Tu se ne radi o njihovu velikom humanitarizmu, nego jednostavno znaju da bi im se na duge staze takav pristup osvetio i da jedino razvojem sigurnih i učinkovitih cjepiva i lijekova mogu opstati na tržištu.

Cjepiva koja su danas na tržištu su učinkovita i sigurna i pomogla su nam da se riješimo nekih od najgorih bolesti. Nekad je bilo normalno da do puberteta zarazne bolesti ubiju i do polovine sve rođene djece, a danas se to događa iznimno rijetko. Antivaksera i raznih anti-štogod uvijek je bilo i uvijek će ih biti. Nažalost, to je dio ljudske naravi. U doba društvenih mreža oni se povezuju, jako su bučni i stvaraju dojam da ih je puno. Ugledni medicinski časopis Lancet objavio je veliko istraživanje, koje je provedeno u 149 zemalja i obuhvatilo je više od 284.000 ljudi, koje je pokazalo da je postotak ljudi koji se izričito protive cijepljenju vrlo malen, 1-2 % na globalnoj razini. No isto istraživanje pokazalo je da je taj mali postotak agresivnih antivaksera uspio poljuljati povjerenje oko polovine ljudi koji nisu sigurni što misliti i zato je jako važno stalno djelovati edukacijom i otvorenim dijeljenjem stvarnih podataka. (D.J.)