Tema doktorske disertacije dr. sc. Helene Tomljenović, specijalizantice kliničke psihologije, zaposlene u KBC-u Sestre milosrdnice u Zagrebu, bila je antivakseri i protivnici cijepljenja, što je sve aktualnije kako se približava dan kad će prvo cjepivo protiv korone biti pušteno u uporabu.

Zašto je u fokusu vaših istraživanja, a time i doktorata, bila baš ta tema, možete li nam to šire objasniti?

- U svom doktoratu istraživala sam općenito donošenje zdravstvenih odluka. Jer ono što danas znamo jest da upravo samo ponašanje svakog pojedinca najviše pridonosi razvoju gotovo svih najraširenijih bolesti u svijetu, uključujući kronične nezarazne bolesti poput kardiovaskularnih. Međutim, osim što ljudsko ponašanje pridonosi bolestima od kojih sami pojedinci najviše pate, naše ponašanje pridonosi i širenju zaraznih bolesti koje se reflektiraju i na javnozdravstvenoj razni.

Unutar doktorskog rada pitali smo se što čini da se ljudi ponašaju na načine koji promiču zdravlje. Konkretno, zanimalo nas je na koji način različiti psihološki faktori - emocije, racionalnost i rasuđivanje, pridonose donošenju zdravstvenih odluka i zdravstvenom ponašanju. Izabrali smo odluku o cijepljenju jer smo pretpostavili da bi to mogla biti naročito zahtjevna i teška odluka, u kojoj emocionalno rasuđivanje nadvladava racionalno, što smo također pokazali u rezultatima.

Moje je istraživanje provedeno puno prije nego što se pojavila pandemija koronavirusa, ali je zbog korone postalo još aktualnije.

Krajem srpnja u emisiji Direkt na RTL-u, između ostalog, rekli ste da se ljudi boje cjepiva, nekima se čak i gadi, te da to nije racionalno ponašanje. Koji su zapravo dublji razlozi takvom ponašanju, i to još u 21. stoljeću, odakle takav strah od cjepiva i cijepljenja...?

- Odbijanje cijepljenja vrlo je složen fenomen, čemu pridonose različiti razlozi. Upravo je zbog složenosti različitih razloga koji tome pridonose teško izdvojiti samo jedan uzrok. Različiti ljudi različitim putevima dođu do točke nepovjerenja u cjepiva. Osim toga, razlikuju se u tome koja cjepiva prihvaćaju, a koja ne. To znači da se među ljudima koji se neće cijepiti protiv korone mogu naći i ljudi koji su dosada uredno primali sva druga cjepiva. Jer osobe koje odbijaju cijepljenje vrlo su raznolike i to čine zbog potpuno različitih razloga, neke iz svjetonazora, neke jer su imale iskustvo s nuspojavama, neke jer im se to kosi s moralnim vrijednostima, naročito vrijednostima slobode i čistoće. Jer cijepljenje smatraju prisilnim činom koje ograničava njihovu individualnost, ili sastojke smatraju štetnima i odbojnima. Ono što im je, međutim, zajedničko jest nepovjerenje prema cjepivima, i svim stručnjacima vezanima uz cijepljenje, znanstvenicima, liječnicima, pa i političarima. Nepovjerenje se u nekih osoba razvija iz neugodnih iskustava unutar zdravstvenog sustava, neetičnog ponašanja djelatnika, na primjer. Neki su imali iskustva da ih se naziva pogrdnim imenima, to je zaista potpuno kriv pristup. Jer pridonosi opet dodatnom nepovjerenju i traženju podrške istomišljenika.

Naše je istraživanje pokazalo da neugodne emocije, kao strah, tjeskoba, čak i gađenje, najviše motiviraju roditeljsko izbjegavanje cijepljenja djece. Što su intenzivnije te neugodne emocije, to je vjerojatnije da roditelji vjeruju i u neke od teorija urota koje prate cijepljenje. Osim neugodnih emocija prema cijepljenju naročito je važno i nepovjerenje prema različitim autoritetima vezanima uz cijepljenje - liječnicima, znanstvenicima, političarima. Roditelji koji su više nepovjerljivi prema autoritetima i sustavu, očekivano, rjeđe cijepe. Ono što je osobito zanimljivo jest da smo pronašli da racionalniji roditelji, makar bili izrazito razočarani u sustav, ipak češće cijepe svoju djecu. Prema tome, racionalnost se pokazala kao čimbenik koji pridonosi donošenju odluka koje su bolje za zdravlje.

Smatram da je važno i to što je cijepljenje postupak koji se primjenjuje prije nego što se bolest pojavila, odnosno postupak preventivne medicine. Možda je ljudima zbog toga teže pojmiti učinak cjepiva, jer on nije direktno vidljiv. Odnosno postupak cjepljenja može se doimati neprirodnim. Za razliku od toga, u kurativnoj medicini cilj je iz stanja bolesti prijeći u stanje zdravlja, odnosno bolesnog čovjeka učiniti zdravim, pa je moguće da takve medicinske postupke ljudi lakše prihvaćaju jer neposredno mogu iskusiti njihov učinak.

Kod cjepiva ne možemo vidjeti učinak jer je poanta da zdrav čovjek ostane zdrav. Zato se često kaže da su cjepiva žrtva vlastitog uspjeha, ljudi su prije znali kako izgledaju zarazne bolesti - prije, dok nisu postojala cjepiva, i znali su koliko su te bolesti strašne i opasne. Tada se cjepivo percipiralo kao lijek. Danas prosječni čovjek ne zna kako izgledaju neke od tih bolesti koje smo iskorijenili ili stavili pod kontrolu cijepljenjem, pa su u fokusu nuspojave, zbog kojih se cjepivo počelo smatrati izvorom opasnosti, a ne lijekom, a to nije točno.

Ako se stariji, odrasli boje cijepiti, to možda i nije velik problem, no problem eskalira i poprima šire i zdravstvene, i društvene, pa i političke, konotacije kad roditelji svoju malodobnu djecu odbijaju cijepiti uopće. Što učiniti? Koja su rješenja za taj problem?

- Važno je stručnjake podržati u tome da daju informacije o cijepljenju koje su točne, provjerene, uvjerljive i da pritom budu strpljivi i suosjećajni te da zbilja bez predrasuda pristupaju nekome tko ima pitanja o cjepivima. Zbog predrasuda prema protivnicima cijepljenja komunikacija sa stručnjacima postaje otežana, a to samo pogoršava situaciju. Ako ljudi dobiju razumijevanje i odgovore na svoja pitanja od stručnih osoba, neće te odgovore tražiti na krivim mjestima. Na primjer, web-stranice koje su posvećene odbijanju cijepljenja i u Hrvatskoj i u drugim zemljama počivaju na istoj retorici. Prikazuju se izolirane i selektivne informacije koje govore o negativnim učincima cjepiva, a potpuno se zanemaruje golemi broj istraživanja koja sustavno i opetovano pokazuju da cjepiva jednostavno djeluju. Često se na takvim web-stranicama igra na emocije, pa se tako prikazuju anegdotski primjeri osoba oštećenih cjepivima, a najčešće su to djeca, jer svi smo prirodno apsolutno osjetljivi na patnju djece. Afirmirane se stručnjake pokušava diskreditirati na jako ružne načine, a prostor se daje osobama koje se lažno ili neopravdano predstavljaju kao znalci. Mnogo je tu i logičkih pogrešaka, neprikladnih metafora ili analogija koje pojednostavljuju stvari na neprikladan način.

Drugim riječima, na takvim stranicama prikazuju se samo one informacije koje podržavaju vjerovanje o štetnosti cijepljenja, a istovremeno se ignoriraju svi dokazi koji govore suprotno. To je čest slučaj i tada racionalni argumenti i podatci o učinkovitosti cjepiva uopće ne pomažu. Nužno je odagnati strah i zabrinutost koja se javlja u nekih osoba, čak i nesvjesno.

I dok nadležni (Vlada, Krizni stožer, zdravstveni djelatnici...) vode svakodnevnu borbu s koronom, u međuvremenu se odvijaju prosvjedi pod krinkom borbe za ljudska prava, poput nedavnog zagrebačkog Festivala slobode, ali i drugih prosvjeda u EU-u i drugdje u svijetu, u kojima su glasni i antivakseri, među ostalima. Otkud takvo nepovjerenje prema cjepivu i cijepljenju?

- Nepovjerenje prema cijepljenju postoji otkad postoji i samo cijepljenje. To je prepoznat fenomen, o kojem se mnogo zna. Prošle je godine Svjetska zdravstvena organizacija uvrstila odbijanje cijepljenja u top 10 prijetnji globalnom javnom zdravlju, zajedno s drugim ozbiljnim prijetnjama, kao što su ebola, HIV, zagađenje zraka i klimatske promjene. Prema tome, nepovjerenje prema cjepivima jednako se javlja u različitim zemljama svijeta kao i u Hrvatskoj. Pokazalo se da je odbijanje cijepljenja često povezano s moralnim vrijednostima, što se očituje i u Festivalu slobode, ljudi osjećaju da je njihova sloboda sada ograničena, a sloboda je jedna od temeljenih moralnih vrijednosti. Da, sada se od svih pojedinaca očekuje da nose maske i redovito dezinficiraju ruke. Ali također ne smijemo pušiti u restoranima, moramo vezati sigurnosni pojas, nositi kacigu na motociklu, ne smijemo voziti iznad 50 km na sat u naseljenom području. I to su na neki način ograničenja slobode, ali ograničenja koja su potrebna kako bi se očuvao život i zdravlje naših sugrađana i nas samih. Važno je da ljudi shvate kako je nošenje maski i dezinficiranje ruku javnozdravstvena intervencija jednako važna kao i vezanje pojasa, nepušenje ili ograničenje brzine. Da shvate koji je smisao toga i što time dobivamo i zašto je to važno. Nažalost, na internetu smo izloženi različitim nestručnim informacijama, koje se kose sa stručnim i provjerenim informacijama, a to prosječnog čovjeka može zbuniti. Zato naglašavam da je važno biti u tome kritičan i ne povoditi se za neprovjerenim informacijama.

O cjepivima također kolaju kojekakve teorije urote... Je li, primjerice, moguće da je ovaj koronavirus umjetnog podrijetla, da je nekakav kineski eksperiment koji je izmaknuo kontroli? Je li konačno rješenje - CJEPIVO? Rusi se hvale svojim, no iz Oxforda stižu neugodne vijesti da cjepivo koje oni pripremaju (a za koje se predbilježio i EU) ima neželjenih nuspojava...?

- Teorije urota gotovo uvijek prate različite društvene situacije koje izazivaju strah u društvu i pojedincima, bilo prirodne nepogode, ratovi bilo epidemije, tako da nije iznenađujuće da su se pojavile teorije i u vezi s koronavirusom. U teorijama urota uvijek je riječ o "nekoj tajnoj mračnoj sili koja pokušava nametnuti svoje neke zle interese", pa tako i ovom slučaju, to nije ništa novo, nažalost. Međutim, mnogo je znanstvenih radova koji su se bavili podrijetlom koronavirusa objavljeno u prestižnim svjetskim časopisima i jasno je da je virus prirodnog podrijetla. Svijet se s pandemijom virusa našao u situaciji kada se javila potreba da se cjepivo proizvede iznimno brzo jer virus svakodnevno odnosi ljudske živote. I mnogo je znanstvenika uložilo izniman trud da osmisli cjepivo. Jer poznato je da znanstvena istraživanja kontinuirano pokazuju kako je cijepljenje najučinkovitiji način izbjegavanja zaraznih bolesti - općenito govoreći, godišnje se između dva i tri milijuna života diljem svijeta spasi samo zahvaljujući cjepivima. Kad bi se postigla idealna procijepljenost, moglo bi spasiti dodatnih 1,5 milijuna života cijepljenjem protiv različitih zaraznih bolesti.

Vjerujem da će se i cjepivo za koronavirus proizvesti u skladu sa svim etičkim i zdravstvenim standardima i pustiti u uporabu kad zaista bude spremno, nakon zahtjevnih kliničkih ispitivanja. Jer svima je u interesu, svim pojedincima u društvu, liječnicima, znanstvenicima, da se pandemija obuzda što prije, uz što manje žrtava. (D.J.)