Objavljeno 18. rujna, 2020.
Od 1932. godine bilježe 75 tamburaša koji su duže vrijeme svirali u nekom sastavu
ŠTITAR
Mještani Štitara ponose se činjenicom da je njihovo selo pravi rasadnik dobrih tamburaša, iz kojega su potekla poznata imena hrvatske tamburaške scene. Ime Štitara pronosili su i pronose diljem Hrvatske i svijeta, kao što to i danas čine Najbolji hrvatski tamburaši (Zlatni dukati).
Svi su oni obuhvaćeni fotomonografijom "Štitarski tamburaši", koja će, uz otvaranje prigodne izložbe, biti predstavljena u subotu, 19. rujna, u 18.30 u parku Doma kulture. Fotomonografija, čiji su autori Mato Dominković i Šima Dominković, tiskana je na 140 stranica, a osim što će ostati trajan svjedok vremena i značenja tamburaša za selo, bit će i poticaj budućim generacijama.
Priča o štitarskim glazbenicima počinje novinskim člankom iz 1883. o posjetu biskupa Strossmayera Štitaru. Izložba će prikazati 105 crno-bijelih fotografija od 1932. do danas. Obuhvaća seoske tamburaške bande, kako su tada nazivali bendove, tamburaše KUD-a "Josip Kozarac", Školske tamburaše te fotografije tamburaša u Zagrebu 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća.
Kvalitetne tambure
Ispričat će i priču o postanku Zlatnih dukata, a dio će biti posvećen Šimi Dominkoviću i Dikama. Bit će izložene i fotografije Štitaraca koji su svirali ili još uvijek sviraju u raznim tamburaškim sastavima: Ex Panonia, Dike, Kristali, KUD Kristal, KUD Šokadija Zagreb, Kontra, Žute dunje, Stari panjevi, Slavonci, Begeš, Aurelius, Bagrem bend...
- Ova je izložba proslava svih njih! Oni su svečari! Svi štitarski tamburaši, i pokojni i živi, od nekadašnjih Roma do današnjih mladih KUD-ovih svirača! Svi koji su kao djeca ili kao golobradi mladići prve tonove naučili i odsvirali u Štitaru! - ističe Šima Dominković, vrsni tamburaš i autor više od 60 tamburaških pjesama, a neke su stekle i kultni status.
Do početka Prvog svjetskog rata svirači su u Štitaru bili uglavnom domaći Romi gudači, koji su bili pravi virtuozi na žicama, a tada na scenu polako ulaze i tambure. Domaći ljudi počinju ih svirati početkom 1920. godine.
Od prve fotografije iz 1932. do današnjih dana zabilježeno je oko 75 tamburaša koji su duže vrijeme svirali u nekom sastavu. Fotografije pokazuju da su tambure kvalitetne, majstorske izvedbe.
U uvodnoj riječi monografije Mato Dominković ističe da 1980-ih, nakon dolaska Zlatnih dukata na scenu, u tamburaškoj glazbi više ništa nije bilo isto. Stvoren je tada jedan novi glazbeni pravac i komponiraju se nove pjesme za tamburaške sastave.
Zlatni dukati
- Tambura je na velika vrata ušla na hrvatsku glazbenu scenu, a Zlatni dukati perjanica su tog novog vala. Tambura je hrvatski nacionalni instrument, a Dukati su je podigli na višu razinu i na neki način glazbom najavili događaje koji će uslijediti 1990-ih. Zlatni dukati, kasnije Najbolji hrvatski tamburaši, najviše su pridonijeli popularizaciji i afirmaciji tamburaške glazbe te stvorili pretpostavke i otvorili vrata desetcima današnjih tamburaških sastava - ustvrdio je. Škola u Štitaru od 1958. njeguje učenje sviranja tambure.
Cilj izložbe i fotomonografije prezentacija je bogate povijesti tamburaša i isticanje sjajne sadašnjosti tambure u Štitaru. A za to su, smatra Mato Dominković, zaslužni folklorna osebujnost i tradicija, koja se živo prenosila i bila dobra podloga za pojavu tamburaša.
A od velike je važnosti, kako ističe, i glazbena nadarenost koje u Štitaru, gdje tambura zauzima posebno mjesto, ne nedostaje.
Marija Lešić Omerović