Stars can‘t shine without darkness - ili u prijevodu: Zvijezde ne mogu sjati bez mraka - to je citat kojim sebe predstavlja Marijana Bošković, darovita samouka osječka umjetnica, na koju je teško ne "nabasati" na društvenim mrežama jer mnogi sheraju ono što radi, a radi to odlično, sa srcem i velikim snovima.

- Vrlo sposobna mlada žena. U poslu je vrlo savjesna i ako joj povjerite neki zadatak, sigurni ste da će biti obavljen savršeno i na vrijeme. Na vama je samo da zamislite, ona će to ostvariti. Vrlo ozbiljno pristupa svakoj slici - prouči svaki detalj, hvata se slikarskog pribora i stvara savršenstvo. Do sada još nisam vidjela neki njezin rad za koji bih mogla reći da nije savršen - puna je riječi hvale prijateljica Kristinka.

- Tko je Marijana? Dobro pitanje. Volim reći za sebe da sam umjetnica iako nemam formalno umjetničko obrazovanje, iako sam završila Ekonomski fakultet i iako obavljam administrativne poslove. Smatram kako je umjetnost stanje duha, a moj duh je kreativan, veseo i posvuda. Imam nekoliko postulata kojih se držim u životu, a tri glavna su da što zračim, to i privlačim, da ne činim ništa drugima što ne želim da oni čine meni te da treba voljeti sebe kao da život o tom ovisi - ne skida osmijeh s lica naša sugovornica.


Samouka, nije pohađala nikakve škole ni tečajeve slikarstva, no oduvijek je voljela olovku i papir i odmalena pokazivala zanimanje za umjetnost, točnije, slikarstvo.


- U vrtiću sam redovito drugoj djeci crtala ono što su željela, a ona bi to onda veselo bojila. Ono što sam do sada najviše izučavala jesu portreti grafitnom olovkom, akvareli, slikanje akrilnim bojama po platnu i drvu, crtanje rapidografom i markerima, digitalno crtanje te murali. Okušala sam se i u izradi kutijica za prvi zubić, karikaturama, izradi božićnog drvca od pruća te grafičkoj pripremi za tisak. Kako najviše uživam u crtanju portreta i murala, njih sam i najčešće izrađivala, pa smatram da mi i najbolje leže. Iako uživam i u svim ostalim oblicima umjetnosti, jer umjetnost je, kao mašta, nepredvidljiva i nema granica, olovku, rapidograf i akrilne boje sanjam i živim - doznali smo od Marijane, koja svakodnevno proučava i prati umjetnike diljem svijeta. Danas je to, kaže, vrlo lako preko društvenih mreža. Gledanjem se puno uči, a i roje ideje i mogućnosti u glavi. Kada vidi nešto zanimljivo, pokuša i sama to interpretirati, no na svoj način.


- Okušala sam se u crtanju poznatih osoba baš zbog drugih umjetnika koji su mi dali tu ideju. U pravilu nema pravila ili ključa. Jedan dan želim crtati Fridu ili Dalija, drugi dan bih se bavila apstrakcijom, treći pejzažima i slično. Likovi iz bajke bili su trenutci kada sam se vraćala u djetinjstvo i željela naučiti crtati svoje najdraže likove te ovjekovječiti ih na papiru - zanesena je Marijana, čiji je svijet mašte još uvijek, na žalost, samo hobi, no velika joj je želja pokrenuti svoj posao. Za sada osluškuje "publiku" i skuplja ideje kako i što izrađivati kako bi jednog dana uspjela kao samostalna umjetnica.

- Tijekom studija kolege su mi redovito govorili kako sam pogriješila faks. Roditelji su, s druge strane, željeli da završim nešto od čega ću imati kruh, a da mi umjetnost bude hobi. Čini se kako su roditelji ipak ostavili snažniji dojam. Nije mi žao što nisam išla na akademiju. Mislim da svaka situacija ima dvije strane, kao medalja - negdje dobiješ, negdje izgubiš. Formalno obrazovanje bi mi u svakom slučaju pomoglo, no postoji mogućnost kako bi me i ukalupilo. Razmišljala sam o nekom tečaju, no to još visi u zraku. Na žalost, danas papir utječe na percepciju ljudi, pa kada se budem ohrabrila pokrenuti svoj biznis, vrlo vjerojatno ću upisati neki tečaj baš zbog tog papira, no, naravno, i da naučim i dopunim znanje - zaključuje Marijana.