BOŠNJACI - Pandemija koronavirusa pokazala je važnost domaće proizvodnje kada je sve više ljudi počelo cijeniti kvalitetan domaći proizvod. U OPG-u Perakić iz Bošnjaka, poznatom po proizvodnji vrhunskog slavonskog kulena, odnosno kulina, kako ga oduvijek nazivaju u toj obitelji, ni u vrijeme koronakrize nisu imali problema s plasmanom svojih proizvoda.Među prvima su u Vukovarsko-srijemskoj županiji, 2004., registrirali preradu na vlastitom OPG-u. Kulen prave i suše "po starinski", u pušnici, a zatim ga prebacuju u prostoriju u kojoj dozrijeva. A tu je i cijela paleta ostalih tradicijskih suhomesnatih proizvoda: kobasice, kulenove seke, šunke, slanine, djevenice, švargl, čvarci, mast… Najveći je interes kupaca, govori nam Zdenko Perakić, koji gospodarstvo vodi skupa s bratom Lujom, za slaninu i kulinovu seku, koje prodaju po cijeni od 160, odnosno 80 kuna za kilogram plus PDV.

- Zadovoljni smo, korona nam nije zaustavila prodaju. Mislim da su kupci tijekom svih ovih godina prepoznali kvalitetu našeg domaćeg proizvoda. Javljaju nam se, dolaze kući i uopće ne moramo odlaziti na sajmove, sve što proizvedemo, prodamo na kućnome pragu. Robu sada velikim dijelom šaljemo kupcima ili im i sami odvozimo, snalazimo se na razne načine - kaže. Sirovinu si sami osiguravaju, imaju farmu za 200-injak svinja na otvorenom, a proizvode i hranu za stoku. Prasce kupuju u proljeće i dohranjuju do početka sezone prerade mesa, do težine od približno 200 kilograma. Proljetos je, kaže, bilo problema s nabavom prasadi, tražilo se i 30 kuna za kilogram žive vage, a sada je cijena opet pala i kreće se od 12 do 13 kuna.

Tovljenike odvoze u klaonicu u Vrbanji, kući vraćaju polutke, trančiraju ih, a potom kreće prerada i proizvodnja poznatih suhomesnatih delicija. To je obiteljski posao i svi su u njega uključeni, svatko daje svoj doprinos i zasad, kažu, sve odlično funkcionira. Oko dvije tone svježeg mesa prerade u sezoni i proizvedu oko 1200 kulena. S preradom kreću krajem listopada, ovisno o vremenu. Najvažnije je, pojašnjava Zdenko, da se temperatura spusti na 10 do 12 stupnjeva. Kampanja prerade mesa nekada potraje i do ožujka. Od prerade pa do iznošenja na trpezu, kaže, kulenu je potrebno pet mjeseci. A šunki, da bude prava, slavonska, dvije godine.

Perakići se još nisu odlučili za zaštitu svoga kulena na europskoj razini. Ni oni, kao ni mnogi drugi kulenari, nisu zainteresirani za dobivanje certifikata prvenstveno zbog činjenice što sve proizvedene količine mogu bez problema prodati na domaćem tržištu. A ono što je također vrlo bitno, ističe Zdenko, jest to da ni količinski nemaju dovoljno robe za izlazak za europsko tržište. Raznih ponuda je bilo, ali nisu zaživjele. Dobivanje certifikata možda bi i značilo više u marketinškom smislu nego u prodajnom, ali zasad o tome ne razmišljaju.

- Certificirani kulenovi trebali bi se prodavati skuplje. Ali kome ćete danas kod nas prodati kulen od 50 eura za kilogram? Svaki će kupac reći da želi onaj od 250 kuna za kilogram, koji nije certificiran, jer među njima nema baš nikakve razlike u kvaliteti. Dokle god mi naše proizvode prodajemo u okruženju i imamo domaće kupce, to neću raditi – ustvrdio je. Napominje da ima dosta naših ljudi koji rade vani, pa kada dođu kući, kulene odnose u Austriju, Njemačku….

Perakići su uspješni i u povlačenju europskih sredstava. Iz Mjere 6 lani im je odobreno 50.000 nepovratnih eura za proširenje kušaonice i kupnju kombi-hladnjače za prijevoz mesa. Aplicirali su i na novi natječaj i sada čekaju odluku, a riječ je o proširenju kapaciteta za preradu mesa, za kupnju strojeva, mesoreznica i drugog potrebnog za te poslove. Projekt je vrijedan 300 tisuća kuna, a uskoro bi trebali doznati jesu li prošli i koliki iznos sufinanciranja će im biti odobren.

Planiraju proširiti i zrionicu, kao i kapacitete za tov svinja.