Neponovljivi doživljaj u kojem će se spojiti obale Dunava, vino, zvjezdano nebo i glazba, ove će godine publici u Erdutu pružiti Damir Urban & 4. Koncert se održava u subotu, 12. rujna, s početkom u 20 sati, u sklopu manifestacije Wine & Bike Tour Erdut. O koncertu, ali i o izolaciji, novom albumu i suradnicima, popričali smo s Urbanom koji je uvijek rado viđen gost u Slavoniji i Baranji.

Kakav ste repertoar osmislili za koncert u Erdutu? Koliko vas je za to inspirirao prostor u kojem nastupate?

- Što se tiče izbora pjesama, sigurno ćemo izvesti pjesme prema kojima nas većina ljudi poznaje i prepoznaje. Sigurno ćemo odsvirati i nekoliko novih pjesama. Koliko i kada koju, to nismo predvidjeli, a znat ćemo to kad dođemo na mjesto održavanja koncerta, upravo zato što nam je prostor na kojemu sviramo od iznimnog značaja i nekad se dogodi da zbog prostora neku pjesmu izvedemo samo uz akustičnu gitaru, a nekad pak odustanemo od toga, ako mislim da prostor zahtijeva drukčiji pristup. Tako da način na koji ćemo izvesti koncert, koje pjesme i prema kojem redu, odlučit ćemo na licu mjesta, baš zato što prostor smatramo ravnopravnim članom benda. On djeluje na publiku i na nas, pa je suludo u Rijeci osmisliti koncert koji će se dogoditi na drukčije mjestu.

Vaš najnoviji singl je "Nitko osim nas", koji je najava albuma kućnih snimki, zar ne?

- Da. Ta stvar je izabrana, jer je bila taj čas nekako najsvježija. Nju sam radio i snimio u sobici na Brijunima, gdje smo bili smješteni. Zapravo to su snimke koje ja inače snimam, pa onda s bendom dalje radim na njima i smišljamo u kojem obliku ćemo ih završiti, radimo aranžman i sve. S obzirom na to da je većina studija u kojima mi kao bend možemo snimati još uvijek zatvorena, stali smo s radom na novom albumu, a ja sam odlučio da je to savršeni trenutak da se publici daju pjesme u tom obliku, kakve jesu sada, bez da ih obrađujemo. Album kućnih snimki vjerojatno će izići već početkom jeseni, nemamo još točan datum, jer o tim stvarima ne odlučujem isključivo ja, nego izdavači, a još je mnogo stvari tu uključeno, pa nisam siguran. Zbog korone sve je malo drukčije i malo pomaknuto, ljudi rade drukčijim tempom, drukčije je radno vrijeme, radi se i na drukčiji mjestima, tako da čovjek mora biti spreman i na neke kompromise. Bez obzira na to što si odredim neke datume, nekad je to jednostavno nemoguće ispoštovati zbog niza drugih faktora.

Surađivali se s Antom Gelom s kojim imate sjajnu kemiju, što je bilo očito u vašem online intervjuu/jam sessionu koji smo mogli gledati prije nekoliko mjeseci. Prema čemu ste doista najbliskiji?

- Kao prvo, Ante je divan čovjek, ono čime me on kupio, a nadam se i ja njega, upravo je ta nekakva ljudskost i kakav je čovjek. Bez obzira na to što je on vrhunski profesionalac koji radi 24 sata i njegov život posve je podređen glazbi, on je svejedno i dalje zaigran i glazbu gleda kao igru, što je meni jedini ispravan način na koji se netko može baviti glazbom, jer je iskren. Na taj način daješ cijeloga sebe. On i dalje ima tu dječačku želju za istraživanjem, da se pomaknu granice tamo gdje se mogu pomaknuti, i drago mi je što je ujedno i dovoljno samokritičan i što sebe gleda na vrlo realan način i doista je suradnik kakav se samo poželjeti može. Tako da ću sigurno i u budućnosti s njim surađivati i više nego do sada.

Kako će izgledati vaš album? Hoće li biti još gostiju?

- Album je u fazi završavanja, svakoj pjesmi nešto sitno nedostaje i upravo se radi na tome. Jedan dio pjesama je i na stolu Ante Gele (smijeh), i čekaju njegov doprinos. Ima nešto gostiju, ali neke bih stvari sačuvao za samu finalizaciju, zato što je moguće da u završnom miksu ipak odlučimo skloniti violončelo, ili maknuti trubu, ili nešto drugo, jer nam to u miksu smeta, pa je suludo da ja sad najavim nekoga, a na kraju se ta osoba ne pojavi na albumu. U zadnja dva-tri dana, kad se bude radila finalizacija, sigurno će doći do još nekih promjena, ali neće biti toga previše. Većina albuma zapravo je odsvirana s moje strane, jer to jesu moje kućne snimke koje nisu bile rađene s idejom da će danas-sutra biti kao takve izdane, tako da sam i ja zato bio nešto hrabriji i odsvirao većinu instrumenata koje inače sigurno ne bih. Ali kad su već tu, čini mi se da vrijeme da publici ponudimo jedan iskren, možemo reći "album s greškom". Stvarno nije vrijeme da sad nudimo natapirane pjesme sa sto plastičnih operacija, velike produkcije, na kojima ćemo koristiti tehniku da ih lickamo do krajnjih granica. Mislim da je idealno vrijeme da se s publikom popriča jedan na jedan, tj. da publika čuje autora onakvog kakav on jest u samom nastanku pjesama.

Bili ste u doticaju s publikom i tijekom karantene. Svirali ste Riječanima s autobusa, a fanove ste pozvali da sudjeluju u stvaranju pjesme "Pseća oluja". Je li vam to olakšalo izolaciju?

- Bilo koju tešku situaciju, i bilo koju tešku fazu u životu lakše prođem, odnosno jedini način na koji ih znam proći jest - radom. Obično kad mi se dogodi teško razdoblje u životu, svi moji suradnici i obitelj znaju da slijedi razdoblje u kojemu ću se nakrcati poslom i u kojemu ćemo svi raditi 24 sata. Za mene je to najzdraviji način prolaska kroz bilo što u životu. Mislim da je rad podcijenjen trenutačno u našim životima. Osim što sam sebi nakrcao zadatke koji će me održati budnim i koncentriranim, a opet nešto udaljenim od samog izvorišta problema, činilo mi se da je takvu ideju potrebno podijeliti s ljudima, i zato je zapravo "Pseća oluja" puštena: da damo ljudima zadatak, naravno, onima koji imaju volje za tako nešto. Dali smo im zadatak da bar jedno popodne provedu snimajući i radeći nešto, i da u tom trenutku zaborave na tešku situaciju i sve što nas okružuje. Nadam se da smo u tome uspjeli. Prema reakcijama nakon snimki i prema samim snimkama, koliko su se ljudi dali i s koliko ljubavi, truda i želje su u to ušli, čini mi se da je ideja zaživjela na pravi način. Što se tiče sviranja na autobusu, isto tako čini mi se da je došlo vrijeme da publici moramo uzvratiti za sve ono dobro što su nam dali i za što mi omogućuju: da se zapravo bavim glazbom i budem glazbenik, zato što kupuju ulaznice, što su naši koncerti uglavnom rasprodani... Tada veći dio građana nije mogao izići iz svojih stanova, jer je to za njih bilo opasno, pa sam odlučio da s članovima benda dođem do njih i da im sviramo pod prozorima. Imali smo 12 točaka u gradu, odnosno 12 malih koncerata koje smo realizirali u suradnji s Gradom koji nam je pomogao sve to operativno izvesti. Također, prema reakcijama građana, čini mi se da smo uspjeli mnogo više nego što smo očekivali. Zapravo smo ušli u to bez očekivanja, željeli smo samo ljudima nešto odsvirati, uljepšati im poslijepodne, a kraju je ispalo mnogo veće. Sve to mi je olakšalo situaciju. Ako čovjek radi, ako ne odmah, onda mu malo-pomalo počnu na pamet padati i druge ideje. Što više čovjek radi, to je kreativniji. To je kao zamašnjak koji, kad krene, lomi sve pred sobom.

Ovu godinu, osim prema epidemiji, možete pamtiti i zbog osvajanja Porina. Koliko vama osobno znači ta nagrada?

- Naravno da mi znači, to je nagrada struke. Mnogo mi je to značilo i zbog raznih suradnika koje imam na albumu, da se ljudi nagrade za svoj trud i entuzijazam, i sve što su dali da bi se te stvari uopće iznijele. Tako da mi je zbog svih članova benda i suradnika, snimatelja i aranžera, drago što dobivamo nagrade. Drago mi je i zbog moje obitelji. Što se tiče mene, naravno da mi je drago, ali već sljedeći dan ne razmišljam više o tome. Smiješno je da smo na ovom čudnom Porinu, koji je bio online, u ovoj situaciji kad živimo na neki novi, drukčiji način, posve nepoznate budućnosti, dobili najviše Porina ikad, za album s Filharmonijom, za pjesmu "Iskra"... Čak ni u doba albuma "Žena dijete" nisam osvojio toliko Porina, tako da je, gledajući tako, iznenađujuće dobra godina.

Kako će vam izgledati ostatak 2020.? Imate li planova, ili se sve dogovara u hodu, zbog situacije?

- Jedan dio sigurno se dogovara u hodu zbog aktualne situacije, ali jedan dio je poznat: realizirat ću taj svoj album, radim dalje s bendom na pjesmama za standardni album, a radim i na jednoj predstavi koja je ove godine trebala biti izvedena u Teatru Ulysses, ali je zbog pandemije prebačena na sljedeću godinu. Radim svašta, od nekakvih lutkica do dječjih priča, sa suprugom radim na još jednom projektu, ali većinu tih stvari radim da bih radio, i da bismo se svi kod kuće zabavili i igrali. Dio toga nikad ne realiziramo, niti dođe do javnosti, nego ostanu naše kućne igre, ali dio toga nekad se pretvori u nešto što nadraste tu prvotnu ideju i ostvari mnogo više, tako da ćemo vidjeti! Meni je bitno da se radi, da ima ideja, a što će od toga biti, što će se od tih ideja kapitalizirati, što će se realizirati, u ovom trenutku meni je manje bitno.