Nažalost, danas većina ne zna gotovo ništa o rabarbari. Rabarbara je višegodišnja zeljasta biljka. Ima velike listove i trokutastu dugu mesnatu stabljiku. Iako je rabarbara zapravo povrće, u narodu je poznata kao voće.

Rabarbara se zbog svojih ljekovitih svojstava koristi u Kini već tisućama godina, a u Europu ju je donio Marco Polo. Rabarbara nije zahtjevna biljna vrsta. Ima veliku otpornost na niske temperature tijekom zime. Biljka ujesen odbacuje lišće te ulazi u stadij mirovanja. Idealne temperature za rast su 20 do 25 °C. Ne zahtijeva sunčani položaj te je idealna u rubnim dijelovima vrta.


Sadi se u rano proljeće, ili u jesen (sredina listopada). Stabljike rabarbare ne beru se prve godine, nego se tek kod dvogodišnje rabarbare mogu ubrati dvije-tri stabljike. Redovite berbe mogu se obavljati tek kod trogodišnjih i starijih biljaka. Beru se ručno, i to samo stabljike s potpuno razvijenim listom. Cvjetanje rabarbare troši resurse biljke i usporava razvoj novih listova, zbog toga je cvijet potrebno otrgnuti čim se pojavi pupoljak. Ova višegodišnja biljka ima životni vijek i do 30 godina, no najbolja je iskoristivost rabarbare tijekom desetak godina.


Sjeme ili sadnicu rabarbare možete nabaviti u poljoprivrednim ljekarnama, ili u bolje opremljenim supermarketima.


Ako ste se odlučili za uzgoj rabarbare, možete je posaditi u proljeće, ali povoljno vrijeme za sadnju je sve do sredine listopada, tako da se biljke prije zime stignu dobro ukorijeniti.


Razmnožiti se može sjemenom i vegetativnim dijeljenjem podanka. Kako se razmnožavanje sjemenom vrlo rijetko provodi, reći ćemo nešto opširnije o razmnožavanju reznicama podanka.


Od odabranih biljaka izvade se podanci i razrežu na nekoliko dijelova, tako da svaki ima bar dva-tri dobro razvijena pupa. Podanak se ne smije razrezati na previše sitnih dijelova, jer se tako berba odgađa bar za jednu godinu. Rezove treba malo osušiti, ostaviti nekoliko dana na zraku, na sunčanom mjestu, kako bi se spriječilo truljenje podanaka nakon sadnje.


Kod sadnje je važno da se reznice ne sade preduboko, jer bi nastupilo truljenje, a ni previše plitko, jer bi se pupovi iz kojih će se sljedeće godine razviti rozeta lišća mogli osušiti. Najbolje je da se pupovi pokriju slojem zemlje od 5 cm koja se lagano utisne. Nakon sadnje, reznice se lagnao utisnu. Za sadnju tlo moramo obraditi bar 40 cm zbog velikog i razgranatog podanka i dubokog korijena. Kod sadnje dodamo 100 do 150 g NPK gnojiva po četvornom metru. Osim toga možete dodati i stajsko gnojivo. Rabarbara se sadi na razmacima od 60 do 100 cm, i to se pognojeno tlo izravna i usitni. Rabarbara je biljka koja ne traži mnogo sunca, pa se može uzgajati i na sjenovitom dijelu vrta.


Kao namirnica koriste se sočne peteljke koje mogu biti duge od 30 do 60 cm i debele od 1,5 do 4 cm. Ako je površina peteljke malo grublja, može se oguliti po cijeloj dužini jednim zahvatom nožem, a često je i ne treba guliti. U ishrani se koriste samo stabljike, jer su listovi toksični. Stabljika rabarbare blago je kiselkastog okusa i pomalo podsjeća na kisele jabuke. Od stabljike rabarbare pripremaju se juhe, sarme, salate, umaci, kompoti te marmalade i džemovi, a koristi se i u mnogim poslasticama.


Očišćene, oprane i isjeckane stabljike možete spremiti u zamrzivač. Potrebno ju je samo oprati, skinuti listove i kožu s drške, isjeći na kocke, ocijediti i odmah zamrznuti. Prilikom kupnje birajte hrskave i čvrste stabljike koje izgledaju svježe i puštaju sok kada se stabljika slomi. Boja rabarbare ovisi o njezinoj vrsti i načinu uzgoja.