Nakon nedavnog susreta predstavnika hrvatske zajednice u Srbiji s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, naš je sugovornik bio Tomislav Žigmanov, predsjednik Demokratskog sveza Hrvata u Vojvodini.

Kakav dojam izaslanstvo hrvatske manjine s prvih razgovora s predsjednikom Srbije Vučićem u dvije godine? Dojam je, prema Vašim istupima, da u proteklih nekoliko godina ima pomaka u odnosima s njim?

- I nakon zadnjeg susreta izaslanstva hrvatske zajednice na čelu s predsjednicom Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasnom Vojnić s predsjednikom Republike Srbije Aleksandrom Vučićem ostao je pozitivan dojam. U otvorenom razgovoru razgovaralo se o onome što je do sada ostvareno, a toga nije bilo malo, otvoren je lektorat za hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Novom Sadu, uspješno je priveden kraju ulazak u posjed dijela rodne kuće Josipa bana Jelačića, obnovljen je Dom kulture u Tavankutu, most pokraj Šmaguca na kanalu kod Monoštora privodi se kraju, pitanje udžbenika u nastavi na hrvatskom uspješno se rješava, proširena je mreža škola u kojima se održava nastava na hrvatskom, uspostavljena je redovita komunikacija s predstavnicima Katoličke Crkve i rješavanja problema s kojima se oni suočavaju… Dakle, i više nego respektabilni popis onoga što je ostvareno. Pa ipak, u tome se ne iscrpljuju izazovi i potrebe pripadnika hrvatske zajednice u Vojvodini, to jest Republici Srbiji, što je predsjedniku Vučiću i predočeno kroz navođenje konkretnih primjera na koje je on pozitivno odreagirao, od pitanja koja se odnose na područje kulturne autonomije (obrazovanje, kultura, informiranje i službena uporaba hrvatskog jezika i pisma), pa do uključivanja predstavnika hrvatske zajednice u procese donošenja odluka.

Koliko je važno za Hrvate u Srbiji rješavanje otkupa rodne kuće bana Jelačića u Petrovaradinu, u čemu su pripomogle i srpske vlasti?

- I više je nego važno, ne samo kada je riječ o tome da se na taj način trajno rješava pitanje prostora za rad hrvatskih kulturnih udruga, prezentaciju kulturnog stvaralaštva i otvaranje područnog ureda Hrvatskog nacionalnog vijeća, nego ima i dodatnu simboličnu vrijednost opremanjem spomen sobe Josipa bana Jelačića, svojevrsnog muzeja, primjereno će se u njegovom rodnom mjestu čuvati sjećanje na najvažniju osobu hrvatskog političkog života u 19. stoljeću, na koju su Hrvati u Vojvodini itekako ponosni. Da bi se ušlo u posjed ovoga prostora s više od 300 četvornih metara, srbijanska je vlada izdvojila 600 tisuća eura, što je do sada najveći financijski iznos za jedan projekt hrvatske zajednice. Naše zadovoljstvo tim je veće jer je predsjednik Vučić obećao, nakon što je vlada AP Vojvodine izdvojila sredstva za izradu projektne dokumentacije za obnovu, da će biti osigurana sredstva u visini od 100 tisuća eura i za samu obnovu.

Još uvijek je problem prostor za Hrvate u Beogradu. Ima li naznaka da će se i to riješiti?

- I to će biti riješeno, jedan je od zaključaka posljednjeg sastanka. Za relativno kratko vrijeme Hrvatsko nacionalno vijeće dobit će na korištenje od Grada Beograda reprezentativni prostor u samom središtu grada, koji će koristiti i hrvatske kulturne udruge u Beogradu.

Spomenuto je i osnivanje Hrvatskog školskog centra. Koliko je danas daleko taj cilj?

- Kada je riječ o Hrvatskom školskom centru dogovoreno je da se napokon i ovo pitanje počne rješavati. Premda je ova inicijativa relativno stara, do sada nije postojala politička volja u vladajućim strukturama da se jedna legitimna inicijativa koja počiva na zakonima realizira. Na sastanku je bilo riječi o redoslijedu koraka te da će se ono početi rješavati nakon što se konstituira nova vlast u Gradu Subotici te formira vlada AP Vojvodine. Vjerujemo da za sam osnutak neće biti potrebno dulje vrijeme, a za sam početak rada bit će potrebno nešto više vremena, budući da se prostor koji je osigurala Katolička Crkva mora temeljito rekonstruirati kako bi se priveo namjeni.

Zatražili ste i aktivno uključivanje Hrvata u srbijansko društvo. Na što ste točno mislili?

- Temeljni cilj koji kao konsenzus postoji u hrvatskoj zajednici, jest da se ostvari ravnopravnost Hrvata u Srbiji na način potpune integracije. Tako složeni cilj, naravno, zahtijeva ostvarenje cijelog niza pretpostavki, a prva je da smo uključeni u procese donošenja odluka na svim razinama vlasti. I o tome je bilo riječi tijekom razgovora, a dogovoreno je da ćemo se vrlo brzo sresti i razgovarati o tome. Osim toga, ravnopravnost pretpostavlja i pozitivnu vidljivost u svim područjima javnosti, od one u medijima, pa do u programima kulturnih ustanova, ravnomjernu zastupljenost u tijelima državne i javne uprave, zatim funkcionalnu i učinkovitu manjinsku samoupravu, jednake šanse za ostvarivanje životnih perspektiva, odsuće diskriminacije, odnosno ravnopravnost u svakom segmentu društvenog života, bez potreba da činite geste etničke mimikrije i da ste izloženi politikama koje imaju za cilj asimilaciju pripadnika hrvatske zajednice.

Koliko je važna, i što znači za hrvatsku zajednicu u Srbiji otvorenost hrvatskog premijera Plenkovića i njegovi dobri odnosi sa predstavnicima Srba u Hrvatskoj?

- Ona je i više nego pozitivna. Naime, valja opetovano ukazati na činjenicu da su položaj Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji uvijek u nekakvom međusobno uvjetovanom odnosu. Sada smo svjedoci jednog značajnog kvalitativnog iskoraka kada je riječ o odnosu hrvatske Vlade na čelu s Andrejom Plenkovićem, pa ako hoćete i Hrvatske demokratske zajednice, glede uključivanja političkih predstavnika Srba u procese donošenja odluka u najvažnijem tijelu vlasti. Tako nešto kod Hrvata u Srbiji izaziva ponos, jer se Republika Hrvatska očituje kao demokratska država koja je spremna djelatno posvjedočiti da joj je stalo do integracije Srba u hrvatsko društvo. S druge strane, to snaži ne samo naša očekivanja, nego i naše zahtjeve od strane ovdašnjih hrvatskih političkih predstavnika da se tako što ostvari i u Srbiji, posebice kada je riječ o Hrvatima. Na koncu, ali ne i na posljednjem mjestu, dobri odnosi o kojima govorite potiču predstavnike srbijanskih vlasti da se tako što i ovdje ostvari.

Kako ocjenjujete sudjelovanje srpskih predstavnika u vlasti RH (potpredsjednik Vlade) u nedavnom obilježavanju Oluje, kao i negativne reakcije na to koje su uglavnom stizale od vlasti Srbije?

- U tim činovima vidim najprije povijesni iskorak u odnosima između državnih tijela Republike Hrvatske i tijela tamošnje srpske zajednice glede događanja iz 1990-ih. Oni su posljedica, s jedne strane, uznapredovalih procesa u politikama suočavanja s prošlošću u Hrvatskoj, a s druge strane odgovornosti političkih elita hrvatskog i srpskog naroda u Hrvatskoj te njihove spremnosti da se traumatično povijesno nasljeđe počne razrješavati na obostrano zadovoljstvo, a radi bolje budućnosti. I to je ono što je dobro za hrvatsko društvo u cjelini i za budućnost hrvatsko-srpskih odnosa u Republici Hrvatskoj. Volio bih u gestama o kojima govorim vidjeti i nekakve promjene u odnosima između Republike Srbije i Republike Hrvatske. No, moglo se primijetiti da se na tako što od dijela vladajućih struktura, prije svega ministra vanjskih poslova Ivice Dačića i ministra obrane Aleksandra Vulina, bar kada je riječ o gesti dopredsjednika hrvatske Vlade Miloševića, nije gledalo s odobravanjem, nego se vrlo oštro prigovaralo, i to na način da se čak hoće miješati u unutarnje političke odnose u susjednoj suverenoj državi.