Koronavirus utječe na sportske događaje još od siječnja. Sportski kolektivi, i profesionalni i amaterski, tek su sada počeli polako istraživati koji je najbolji način vratiti se na treninge. Kako pravog cjepiva još nema, izazovi su brojni, a jedan je posebno važan - disanje.

Kad se bavimo sportom, dišemo brže i jače nego kad se odmaramo, što povećava rizik od zaraze. Kao rezultat toga, i engleska prva nogometna liga razmatra uvođenje zaštitnih maski. Ipak, zbog maske je teško udahnuti dovoljno zraka koji nam je potreban kad se bavimo sportom ili vježbamo. Naime, zaštitne maske povećavaju otpor protoku zraka, a kad vježbamo, dišemo više i jače te je maska tada velik problem. Čak i srednje jaka vježba činiti će nam se teža kad nosimo masku, no svoje zdravlje tada nećemo ugroziti. Problem nastaje kad su vježbe izuzetno naporne, kao prije treninga u nogometu ili ragbiju.

Kad naporno vježbamo, naši mišići proizvode mliječnu kiselinu, koja stvara onaj osjećaj žarenja. Ta se kiselina potom pretvara u ugljikov dioksid, koji izdišemo. No što se dogodi kad nosimo masku? Može doći do ponovog udisanja ugljikova dioksida, što može smanjiti naše kognitivne funkcije i povećati broj udisaja. Također, u tzv. recikliranom zraku smanjuje se količina kisika, zbog čega naše tijelo podnosi napor kao da vježbamo na većim visinama.

Iznimno je važno što više proučavati te probleme, pogotovo jer su u Kini u jednom tjednu dva tinejdžera preminula dok su nosila masku tijekom obvezne tjelesne vježbe. Autopsije nisu obavljene tako da je nemoguće znati jesu li i koliko maske igrale ulogu u njihovoj smrti, ali činjenica je da svi žele odgovor na pitanje - je li sigurno vježbati s maskama.

Lindsay Bottoms, sa Sveučilišta Hertfordshire, provela je eksperiment. Trčala je tri minute na traci za trčanje, pri brzini od nekih 10 km na sat. Vježbala je u opremi za mačevaoce, prvo bez zaštitne maske, a onda i s njom. Koncentracija kisika u zraku na razini mora je oko 21 posto. Dok je Bottoms trčala na traci bez zaštitne maske (noseći masku za mačevaoce), koncentracija je bila 19,5 posto. To je jednako onome da vježbamo na 600 metara nadmorske visine. No kad je stavila i zaštitnu masku, razina kisika pala je na 17 posto, što je otprilike kao da vježbamo na 1500 metara nadmorske visine. Kad bi se razina kisik još snizila - da je Bottoms nastavila s vježbom - mogla je čak dobiti i simptome tzv. visinske bolesti. Kad je vježbala samo s maskom za mačevaoce, nivo ugljikova dioksida bio je ispod jedan posto. Kad je stavila i zaštitnu masku, taj se nivo podigao na tri posto. Znanstvenici tvrde da osoba ne bi trebala biti izložena razinama ugljikova dioksida višima od 1,5 posto duže od 15 minuta.