Vezani članci
TEMA TJEDNA: LJETO DOBRIH PREDZNAKA (II)
INTERVJU: MARKO TOMLJANOVIĆ
INTERVJU: MARINKO OGOREC
Malo je svjetskih, ali i domaćih ekonomista, političara i analitičara svih profila koji sa sigurnošću mogu i žele prognozirati što nas sve čeka na jesen ili još nešto dalje, u 2021. i sljedećim godinama. Iako to, s obzirom na sve moguće posljedice i neizvjesnost zbog koronakrize, mnoge zanima, kako sa zdravstvenog tako i s ekonomskog, političkog i svekolikog društvenog aspekta. Izazovnost je svakako zajamčena. Naravno, nakon zdravstvenog aspekta najviše intrigira ekonomski, jer su, može se reći, uzročno-posljedično povezana. Hoćemo li preživjeti krizu? Ovisi o tome što će biti s virusom na jesen...
PADOVI SVE MANJI
Bilo kako god, dašak optimizma dočekao se nakon dolaska milijuntog turista u kolovozu, što otvara kakvu-takvu nadu da će se državni proračun donekle popuniti i da će pad BDP-a biti u granicama podnošljivosti. Osim toga, prisjetimo se da je već u lipnju, nakon popuštanja mjera, potrošnja u tjedan dana porasla za petinu, što je, uz predviđanje MMF-a o padu ovogodišnjeg BDP-a od 9,4 posto (umjesto crnih prognoza o dvoznamenkastom padu), bio dobar razlog za optimizam među gospodarstvenicima. Nadu je podgrijao i podatak ministra financija Zdravka Marića, koji je također spomenuo kako se potrošnja počela oporavljati i da je promet preko fiskaliziranih računa bio petinu (22 posto) veći. Uglavnom, vraćanje potrošnje dobar je znak za poduzetnike, jer im se određeni prihodi slijevaju na račun, pa bi se uz malo sreće taj trend mogao nastaviti i nakon ljeta. To bi onda značilo i da će se društvena klima popraviti, uz dakako nužan novi paket kriznih mjera, koje je Vlada najavila za jesen. Drugim riječima, uz kontrolirano upravljanje koronakrizom u svim aspektima, nove mjere pomoći i davanje zamaha ekonomiji, te efikasno trošenje novca iz kriznog fonda (i proračuna) EU-a, kraj godine mogao bi donijeti dugoročniju stabilnost premda je koronavirus i dalje onaj faktor koji nitko ne može dobro procijeniti u kontekstu kraja godine.
I Tomislav Globan, docent s Ekomomskog fakulteta u Zagrebu, ne tako davno iznio je scenarij prema kojem novoj vladi možda i neće biti tako teško na početku mandata. "Ako bismo nastavili imati povoljnu epidemiološku situaciju do kraja godine i ako se ispostavi da smo se uspjeli otvoriti stranim turistima bez eksplozije broja zaraženih, mogli bismo već krajem 2020. vidjeti naznake preokreta u ekonomskoj aktivnosti, potrošnji i nezaposlenosti. Bilo kakvi signali pobjede nad virusom povećali bi optimizam potrošača i investitora, a to bi vrlo brzo donijelo rast BDP-a", smatra Globan.
A da moguća povoljnija očekivanja i nisu toliko neopravdana, svjedoči i činjenica što je većina gospodarskih pokazatelja već danas nadmašila i očekivanja analitičara. Naime, do sada objavljeni ekonomski pokazatelji upućuju na to da je stanje ipak bolje od crnih scenarija - osim u turizmu, koji bi mogao biti na nešto višoj razini od 50 posto prošlogodišnjih rezultata, smanjuje se podbačaj i u ostalim segmentima ekonomije, od izvoza robe i trgovine do industrije, a što se dobrim dijelom može pripisati i odgovornom upravljanju koronakrizom, koje je i dalje jedan od ključnih faktora stabilnosti. Vrijednost izvoza u prvih šest mjeseci, prema podatcima Državnog zavoda za statistiku, bila je 6,1 posto manja nego u istom razdoblju lani, a minus za pet mjeseci bio je 8,6 posto. Nakon izrazitijeg pada u travnju i svibnju, učinak pandemije koronavirusa na robnu razmjenu, pa i izvozne aktivnosti, očito se smanjio na kraju drugog kvartala. Jer, što se izvoza tiče, usprkos teškoćama zbog koronavirusa, ima i pozitivnih primjera. Kao onaj da su hrvatski proizvođači, primjerice, u prvoj polovini ove godine u SPAR-ove trgovine u Italiji, Mađarskoj, Austriji i Sloveniji izvezli proizvoda u vrijednosti od 48 milijuna eura, što je 14 posto više nego u istom razdoblju lani, objavili su iz SPAR-a Hrvatska. Rast izvoza od 32 posto, kako navode, ostvaren je na tržištu Austrije, u Sloveniju su hrvatski proizvođači povećali izvoz za 16 posto, a izvozu u Italiju porastao je za 10 posto. Uz najveće hrvatske proizvođače, poput Podravke, Kraša, Dukata i Gavrilovića, koji bilježe kontinuiran rast izvoza preko SPAR-a, znatan rast ostvarile su i srednje i male hrvatske tvrtke.
Promet u trgovini, pak, u drugom tromjesečju smanjen je za 13,2 posto, a kumulativno je u prvoj polovini godine pao za 6,6 posto. Kada je riječ o industriji, u drugom kvartalu minus je iznosio 8,5 posto, a u prvoj polovini godine 6,4 posto. Na kraju, posljednji službeni podatci u građevinarstvu pokazuju da su radovi u svibnju smanjeni za 2,2 posto u odnosu prema istom mjesecu lani.
I sad dolazimo do pitanja može li se na temelju netom iznesenih brojki zaključiti da se ekonomska aktivnost ubrzano oporavlja i da bi Hrvatska mogla izbjeći najgori scenarij - pad BDP-a od 11 do čak 15 posto.
RIZICI PROGNOZE
Jednostavan zaključak svodi se na sljedeće: pozitivni pokazatelji daju razloga za optimizam, premda je neizvjesnost i dalje velika, pa se ne može reći da je kriza blizu kraja. Hrvatska narodna banka simulirala je kretanje gospodarske aktivnosti i u manje pesimističnim scenarijima od temeljnoga, prema kojemu se u ovoj godini može očekivati pad BDP-a od 9,7 posto. Pri tome se, uz bolje pretpostavke u turizmu, uzimaju u obzir i nešto blaži nepovoljni učinci epidemije na osobnu potrošnju i investicije. U takvim scenarijima gospodarski pad bio bi otprilike trećinu manji nego u osnovnom scenariju. To znači da bi mogao biti oko 6,5 posto.
- S druge strane, postoje i znatni nepovoljni rizici koji bi se materijalizirali ako se epidemiološka situacija pogorša, ali "šteta" u tom slučaju ne bi trebala biti kao od prvog vala. Međutim, bez obzira na drugi val, ova bi godina zbog turizma vjerojatno trebala biti nešto bolja od očekivanja, a ako se negativni rizici i aktiviraju u drugoj polovini godine, njihov bi se nepovoljan učinak u većoj mjeri mogao vidjeti na pokazateljima za sljedeće godine nego za ovu", kaže Vedran Šošić, glavni ekonomist HNB-a.
Pojedini ekonomisti također smatraju da bi pad na kraju mogao biti manji nego što su to pokazivale prve procjene. Alen Kovač, glavni ekonomist Erste banke, za medije kaže kako u drugom kvartalu očekuje pad BDP-a od oko 12 posto, kao posljedicu pada osobne potrošnje, investicija i izvoza, posebice turizma. Na razini cijele godine, pak, smatra da bi minus mogao biti devet posto, a "dobri turistički rezultati sugeriraju da rizici prognoze sada izgledaju puno uravnoteženije, pa i pozitivno, u odnosu na prethodno razdoblje". Neki ekonomisti, međutim, ne daju se tako lako impresionirati nešto boljim ljetnim pokazateljima, nego su i dalje vrlo oprezni. Na oprez upućuje i posljednja anketa HNB-a o pouzdanju potrošača, koja se provodi na mjesečnoj razini i ispituje mišljenja potrošača o trenutnom stanju ekonomskih pojava s kojima se svakodnevno susreću, kao i očekivanja vezana uz buduća ekonomska kretanja u njihovu kućanstvu i Hrvatskoj.
Iako su podatci dosta šaroliki, a i ekonomisti iz njih iščitavaju različitu dinamiku oporavka, ono što je nedvojbeno, s turističkom sezonom ipak se malo smanjila percepcija rizika. Moglo bi se reći da je rejting ostao isti, ali su se izgledi popravili. No, s obzirom na evidentne probleme s povećanim brojem oboljelih od COVID-19 u Hrvatskoj, održavanje pozitivnih trendova, optimizma i stabilnosti, ovisit će i o daljnjem razvoju situacije s koronom, ali i o neizbježnim novim kriznim mjerama koje Vlada priprema za početak jeseni.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
DANKO ŠPOLJARIĆ
NOVCEM IZ EU DIGITALIZIRATI ŠKOLE I FAKULTETE
Na prijedlog Europske komisije, nakon višemjesečnih pregovora, čelnici EU-a krajem srpnja postigli su dogovor o Višegodišnjem financijskom okviru (Multiannual financial Framework - MFF) za razdoblje od 2021. do 2027., koji iznosi 1.074,3 milijarde eura, kojemu se dodaje iznos od 750 milijardi eura, instrument pomoći državama članicama zbog krize izazvane pandemijom COVID-19, nazvan Next generation EU (NGEU). Važno je napomenuti da će se sredstva odobena kroz VFO rasporediti i biti na raspolaganju državama članicama kroz godišnje proračune EU-a tijekom sljedećih sedam godina - podsjeća prof. dr. sc. Danko Špoljarić, s Effectus Visokog učilišta, te dodaje:
- Planovi korištenja sredstava koje će države članice poslati Komisiji morat će zadovoljiti neke uvjete: da projekt za koji se traže sredstva uključuje zapošljavanje i garantira gospodarsku otpornost, da je projekt usklađen s europskim trendovima zaštite okoliša i klimatskim ciljevima (Europski zeleni plan: kvaliteta zraka, kvaliteta vode, zaštita života u moru), a poželjni su projekti digitalizacije.
Koje bi konkretno koristi RH mogla i trebala imati od novca koji joj je na raspolaganju?- U gornjem kontekstu bilo bi poželjno kada bi Republika Hrvatska, prije svega u projektima za koje će tražiti sredstva, objedinila ciljeve gospodarskog oporavka (koji uključuju zapošljavanje), a ujedno su u skladu s Europskim zelenim planom, tj. zaštitom okoliša. Sama po sebi ovdje se nameće proizvodnja hrane, i to po mogućnosti zdrave hrane, jer zadovoljava spomenute kriterije, a dodatna korist za Hrvatsku je to što bi se smanjila ovisnost države o uvozu hrane. Dakle, na prvom mjestu ulaganje u poljoprivredu, a kako bi se sve radilo pod nadzorom Komisije, za očekivati je da bi sredstva bila korisno utrošena!
Budući da je jedan od prioriteta Europske unije digitalizacija, Hrvatska ima priliku europskim novcem digitalizirati škole i fakultete te time u znatnoj mjeri pomoći nužnoj reformi obrazovnog sustava. Mogućnost povlačenja sredstava za digitalizaciju morala bi se iskoristiti i za digitalizaciju cjelokupnog sustava javne uprave, što bi za posljedicu imalo i desetljećima zazivanu reformu javne uprave (smanjenje administracije, brže i efikasnije poslovanje)! Europski trend zaštite okoliša (Europski zeleni plan, klimatski ciljevi) čini poželjnim svaki projekt države članice usklađen sa zaštitom okoliša. Iako je trenutno opterećen aferama, projekt vjetoelektrana i sličnih izvora energije a priori bi dobio potporu Komisije, a isto vrijedi i za proizvodnju vozila na električni pogon (vlakovi, automobili). Osim toga, ovo je možda jedinstvena prilika za rješavanje problema s otpadom i kanalizacijom velikih hrvatskih gradova na način kako je to riješeno, na primjer, u Danskoj ili Austriji.
Financiranje projekta Next generation EU i "strah" da će EU ta sredstva ubrati kroz poreze?- Prihodna strana proračuna EU-a strukturirana je od tzv. tradicionalnih vlastitih sredstava (carine na robu koja se uvozi u EU, pristojbe na poljoprivredne proizvode), uz vlastita sredstva od dijela poreza na dodanu vrijednost (PDV) država članica i vlastita sredstva na temelju dijela bruto domaćeg proizvoda (BDP) država članica. Najizdašniji prihod proračuna EU-a čine sredstva BDP-a država članica s više od 70 % ukupnih proračunskih prihoda, a ostalo su prihodi od PDV-a država članica, carine na robu koja se uvozi u EU, razne pristojbe i dr.
Dosadašnja gornja granica obveza država članica bila je uplata 1,20 % BDP-a u proračun EU-a, što je pokrivalo dosadašnje proračunske rashode. S obzirom na to da će Komisija izdavanjem obveznica na financijskim tržištima namaknuti iznos od 750 milijardi eura za oporavak od krize izazvane pandemijom COVID-19, taj novac trebat će i vratiti. U tu svrhu povećana je obveza državama članicama, pa će zbog otplate duga države članice godišnje izdvajati za plaćanja 1,40 % BDP-a, a za preuzimanje obveza 1,46 % BDP-a. Ova obveza će daleko više opteretiti razvijene zemlje (npr. Njemačka je na toj osnovi 2017. godine u proračun EU-a uplatila 23 milijarde eura, a Hrvatska 350 milijuna eura), a u konačnici će manje razvijene države članice povući daleko više sredstava nego što su uplatile.
Koji su mogući novi izvori financiranja EU-a, jesu li to dodatni porezi...?- Budući da se radi o velikom zaduženju, uvode se i novi izvori financiranja proračuna EU-a uz tradicionalna vlastita sredstva. Već godinama se raspravlja o uvođenju poreza na financijske transakcije, oporezivanju digitalnih usluga, a preostali nameti, u obliku poreza ili pristojbi, bili bi na tragu europskog trenda zaštite okoliša. Dodatno oporezivanje o kojem je riječ neće pogoditi hrvatske građane kao što se pogrešno špekulira u pojedinim medijima, nego će opteretiti velike korporacije. Oporezivanju digitalnih usluga bit će izloženi npr. Google ili Amazon, a dodatno plaćanje očekuje kompanije koje ugrožavaju okoliš. Konkretno, dodatno će se oporezivati sustav trgovanja emisijama (CO2), nereciklirani ambalažni plastični otpad i sl. Umjesto da kritiziraju uvođenje spomenutih poreza, građani Republike Hrvatske trebali bi ih pozdraviti.
Kakva je situacija u svezi s financijskom pomoći Zagrebu iz Fonda solidarnosti EU-a?
- Fond solidarnosti EU-a osnovan je 2002., a izmijenjen je ove godine nakon izbijanja pandemije COVID-19. Fond je namijenjen za pomoć u slučaju prirodnih katastrofa većih razmjera, a pravo na pomoć imaju države članice i države koje pregovaraju o pristupanju Europskoj uniji, pa je Hrvatska tijekom pregovora o pristupanju već iskoristila pomoć Fonda, 2010., 2012. i 2014. godine, kada su je zadesile katastrofalne poplave. Prema uredbi kojom je osnovan, cilj je Fonda pomoći pogođenoj državi vratiti infrastrukturu u ispravno stanje, osigurati spašavanje i smještaj stanovništva, zaštita kulturnih dobara, a sredstva se odobravaju kada nadležno državno tijelo pošalje Komisiji zahtjev s opisom i procjenom štete.
Komisija je Hrvatskoj za pomoć Zagrebu stradalom u potresu odobrila 88,9 milijuna predujma, a budući da je maksimalni iznos predujma 100 milijuna eura, za pretpostaviti je da je nadležno državno tijelo (koje je podnijelo zahtjev) odlično obavilo posao, a ne treba zanemariti ni faktor lobiranja! Naime, točan je podatak objavljen na mrežnim stranicama Vlade RH da je to najveći predujam uopće odobren od Fonda solidarnosti, a vjerojatno je točan i podatak da će nakon predujma biti odobreno još više od 500 milijuna eura.
Pomoć iz Fonda solidarnosti ne treba miješati s proračunom EU-a i iznosom od 22 milijarde kuna koje će Hrvatska povući iz proračuna u sljedećih sedam godina. Ovdje se isključivo radi o sredstvima solidarnosti za slučaj prirodnih katastrofa.
(D.J.)IVICA RUBIL
NIJE SVAKO POREZNO RASTEREĆENJE DOBRO I POŽELJNO
Iznos od 22 mlrd. eura EU pomoći izazvao je gotovo euforiju kod vladajućih. Premijer, pojedini ministri i savjetnici već su se počeli razmetati brojkama koliko ćemo moći potrošiti na ovo, koliko na ono. Iako bismo mogli pomisliti da će HDZ sada u miru moći provesti reforme uz stabilnu saborsku većinu, treba imati na umu da upravo ta relativno lagodna pozicija može imati i nepovoljne posljedice na provedbu reformi. Jednostavno, uvjerenje da imaju dovoljnu podršku može smanjiti njihove napore da naprave najkorisnije poteze.
POREZNA REFORMA
Što se tiče trošenja sredstava, ništa iz dosadašnje prakse ne ulijeva optimizam da će se iskoristiti na najbolji način. Poznato nam je da su naše sposobnosti iskorištavanja fondova EU-a ograničene zbog nesposobnosti osmišljavanja projekata za financiranje. Osim toga, nije jasno u što uložiti novac. Možda se čini očitim gdje ulagati, jer smo nerazvijeni u brojnim područjima, ali nije sasvim jasno kako postaviti prioritete. Da bismo to znali, potrebno je provesti analize trenutne situacije, ali za provedbu tih analiza naša je administracija nesposobna zbog nedostatka relevantnih znanja i vještina. U nedostatku takvih analiza, koje bi bile podastrte javnosti na kritičku prosudbu u procesu informirane javne rasprave, do izražaja dolaze negativne posljedice loše hrvatske političke ekonomije. Jednostavno, u takvim okolnostima puno je lakše donositi arbitrarne odluke koje pogoduju partikularnim interesima bez šire društvene koristi. Posljedično, imamo neefikasnost u promicanju društveno korisnih ciljeva. Upravo zbog potkapacitiranosti administracije smatram potrebnim da se iskoristi znanje u sustavu znanosti, pri čemu mislim na istraživače u javnim znanstvenim institutima, koji bi se intenzivnije trebali angažirati u analizama postojećega stanja i razradama mogućnosti djelovanja, odnosno na pripremi podloga za informiranu javnu raspravu i donošenje politika. To, naravno, ne jamči uspjeh, ali je to najbolji način da se arbitrarnosti u kreiranju politika svedu na najmanju moguću mjeru.
Potkapacitiranost administracije za ozbiljno promišljanje politika možda se najbolje vidi u tome kako se kod nas donose mjere porezne politike. Vlade kao da se natječu, doduše,uglavnom retorički, koja će više porezno rasteretiti gospodarstvo. Međutim, krivo se smatra da je svako porezno rasterećenje nedvojbeno poželjno. Što je najgore, tu su i mnogi ekonomski analitičari koji također zazivaju porezna rasterećenja kao nedvojbeno dobra, premda u ekonomskoj teoriji nema rezultata prema kojemu je niži porez nužno bolji od višega. Stvari su puno kompleksnije i stoga nije dobro da se u javnosti stvara dojam, iako intuitivan, da svako porezno rasterećenje treba pozdraviti. S time na umu treba gledati na najavljene porezne promjene. To što imamo jednu od najviših općih stopa PDV-a ne znači da ju trebamo sniziti, jer cilj poreznoga sustava određene zemlje nije da što više sliči sustavima drugih zemalja. Proklamirati porezno rasterećenje kao glavnu motivaciju poreznih reformi zapravo pokazuje svu nesposobnost složenijeg promišljanja porezne politike. Istodobno, možemo čuti kako težimo pravednijem i efikasnijem poreznom sustavu, a onda sve to svodimo na porezno rasterećenje, kao da su ti ciljevi nužno međusobno kompatibilni.
Nadalje, slični problemi tiču se osmišljavanja pomoći firmama pogođenima posljedicama epidemioloških mjera. Prvi krug pomoći bio je uvelike horizontalan, pomagalo se svima, kao da je svima jednako bila potrebna pomoć. Nije se pokušalo uvesti ni neku bar grubu diferencijaciju prema potrebama ili drugim relevantnim kriterijima. Istina, brzina reakcije nije dopuštala previše pomnog promišljanja, ali to se ne može reći za najavljeni sljedeći krug pomoći na jesen. S obzirom na proklamirani cilj mjera, naime, očuvanje radnih mjesta, vrlo je malo vjerojatno da su mjere kao iz prvoga kruga optimalne. Do drugoga kruga moglo se razmisliti o preciznijim, finijim mjerama. Ostaje vidjeti koliko se u međuvremenu naučilo.
CIJENA ZDRAVLJA
Iako će turističke brojke i njihove posljedice na proračun možda biti bolje od očekivanih, treba imati na umu cijenu koju smo za to platili (ili koju ćemo platiti). Epidemiološke mjere ublažene su radi pomoći turizmu, ali, po svemu sudeći, pod cijenu povećanja broja zaraženih. Imali smo na djelu svojevrsni eksperiment, iz kojega bismo trebali nešto naučiti, a ponajprije to koliko je država spremna više prihode od turizma platiti povećanjem rizika ugroze zdravlja stanovništva. Naime, pod pretpostavkom da bi bez popuštanja mjera broj novooboljelih ostao na razinama od prije dvaju udarnih turističkih mjeseci, moguće je ugrubo izračunati koliko smo povećanje rizika ugroze zdravlja spremni podnijeti kako bismo uprihodili dodatnu milijardu od turizma.
Drugim riječima, možemo saznati koliko smo spremni platiti za zdravlje, odnosno smanjenje rizika obolijevanja, što bismo mogli koristiti u razmatranjima isplativosti drugih mjera zaštite zdravlja, poput mjera ograničavanja pušenja ili pak mjera sigurnosti prometa na cestama. Odgovorna vlada mora se suočiti s računicom novčanog vrednovanja zdravlja i stati iza onoga što brojke pokazuju. Te bi nas brojke mogle iznenaditi - mogli bismo saznati kako puno, ili pak malo, vrednujemo zdravlje. U svakom slučaju, možemo saznati da u kontekstu javnih politika koje izravno ili neizravno utječu na zdravlje, potonje ima cijenu, nasuprot uvriježenoj izreci da nema cijenu.
Piše: Ivica RUBIL
Politička stabilnost
Kada je riječ o sveopćoj stabilnosti, naravno da je bitna i ona plitička, kako na domaćem tako i na inozemnom planu. I tu je Hrvatska trenutačno dobro pozicioniranom. Nakon parlamentarnih izbora premijer Andrej Plenković formirao je relativno stabilnu vladu. Potpredsjednikom Vlade imenovan je i predstavnik hrvatskih Srba Boris Milošević, koji je i prvi visoki dužnosnik te manjine koji je nazočio obilježavanju Dana pobjede u Kninu te time pridonio smirivanju odnosa, bez obzira na to koliko se srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić tomu protivio. Jer Hrvatskoj su radi stabilnosti bitni i dobri odnosi sa susjednim državama. Hrvatskim Srbima uzvratio je i ministar branitelja Tomislav Medved odavši počast njihovim žrtvama u Gruborima, a u Varivodama krajem rujna to će, prema najavama, učiniti i Plenković. Nimalo nebitna jest i hrvatska pozicija u EU-27, gdje se Hrvatska također ove godine prilično uspješno pozicionirala kao posljednje primljena članica.