Hrvatski književnik, povjesničar umjetnosti i publicist, akademik Tonko Maroević umro je iznenada u svom domu u Starom Gradu na Hvaru, potvrđeno je iz HAZU-a.

Maroević je rođen u Splitu 1941., a podrijetlom je iz Staroga Grada na Hvaru. Diplomirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti te doktorirao o temi Likovna umjetnost u hrvatskoj književnosti od moderne do danas. Bio je znanstveni savjetnik na Institutu za povijest umjetnosti i profesor katedre povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Redoviti je član HAZU-a i potpredsjednik Matice hrvatske. Bio je pjesnik, esejist, prevoditelj, ponajviše s talijanskoga jezika te istraživač suvremene hrvatske umjetnosti. Dobitnik je nagrada Poeta oliveatus na manifestaciji Croatia rediviva: Ča, Kaj, Što - baštinski dani (1997.), "Tin Ujević", za zbirku pjesama "Trag roga ne bez vraga" (1988.) te Plaketa "Dobrojutro, more", s pjesničkih susreta u Podstrani (2011.). Javio se zbirkama pjesama u prozi Primjeri (1965.) i Slijepo oko (1969.) u okviru generacijske "razlogovske" poetike.

Kao književni kritičar sustavno prati suvremeno hrvatsko pjesništvo, a bavi se i starijom hrvatskom književnošću te talijanističkom problematikom; eseje, kritike i prikaze skupio je u više knjiga ("Dike ter hvaljenja", 1986; "Zrcalo adrijansko: obilježja hrvatsko-talijanskog jezičnog dijaloga", 1989; "Klik!: trenutačni snimci hrvatskog pjesništva", 1998; "Pohvala pokudi", 1998; "Družba da mi je: domaći književni portreti", 2008; "Skladište mješte sklada", 2010). Sastavio je antologije hrvatskog pjesništva: "1971.-95. Uskličnici" (1996.) i "1996.-2019." Svjetlaci (2019.) te antologije katalonskoga pjesništva "Bikova koža"(1987.) i "Riječi za jedan lapidarij" (2018.). Istraživao je suvremenu hrvatsku likovnu umjetnost. Objavljivao je likovne kritike i rasprave u stručnim časopisima i novinama. Autor je i više monografija o hrvatskim umjetnicima.

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek uputila je izraze sućuti u povodu iznenadne smrti akademika Tonka Maroevića, istaknuvši kako odlazak tog cijenjenog pjesnika, povjesničara i prevoditelja ostavlja nenadoknadivu prazninu u hrvatskom kulturnom životu.

- S tugom u srcu i dubokom nevjericom primila sam vijest o iznenadnom odlasku akademika Tonka Maroevića, profinjenoga pjesnika, vrsnoga povjesničara umjetnosti, kompetentnog književnog znanstvenika, iznimnog prevoditelja s više stranih jezika, jednoga od rijetkih istinskih polihistora, renesansnog ‘univerzalnog čovjeka‘ u suvremenoj hrvatskoj kulturi - ističe se u ministričinoj izjavi objavljenoj na mrežnim stranicama ministarstva. Vrstan govornik čiji će nam blistavi javni nastupi na likovnim izložbama i promocijama književnih dijela ostati u trajnom pamćenju, Maroević je iza sebe ostavio neizmjerno bogat književni i znanstveni opus koji ostaje sačuvan u brojnim tiskanim knjigama i drugim publikacijama. No ono najvažnije što je Tonko Maroević ostavio iza sebe jest ljudska povezanost s mnogim prijateljima i kolegama, s brojnim studentima u kojima je zapalio iskru ljubavi prema književnosti i likovnim umjetnostima, s brojnim ljudima kojima je pomagao svojim primjerom, svojim djelima i svojim riječima - rekla je ministrica. Za svoje trajne doprinose hrvatskoj kulturi nagrađen je i brojnim priznanjima i nagradama, uključujući i Nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo.

- Kao višegodišnji predsjednik Vijeća za knjigu te član raznih stručnih povjerenstava pri Ministarstvu kulture uvijek nam je bio nadasve dragocjen savjetnik i nepresušan izvor znanja. Njegove stručne procjene, širina intelektualnih interesa i suvereno kretanje beskrajnim prostorima hrvatskoga kulturnog krajolika trajno su obilježili brojne naše projekte. Akademika Maroevića pamtit ćemo kao iznimnoga čovjeka i prijatelja, intelektualca nesvakidašnje radne energije koji se velikim opusom i istančanošću svoga izričaja, a ponajprije svojom izuzetnom ljudskom veličinom, zauvijek upisao u hrvatsku kulturnu povijest - istaknula je ministrica.

Ministrica je poručila kako akademik Maroević "svojim odlaskom ostavlja duboku, nenadoknadivu prazninu u našemu kulturnom životu, ali istodobno zauzima povlašteno mjesto među onima koji su taj život trajno oblikovali i obogatili".