Samouki Tunižanin Mohammed Ghassen Nouira sastavio je dijelove lokalne tajne povezane s drevnim carevima - kako proizvesti dragocjenu purpurnu boju iz utrobe morskog puža. Nakon godina i godina pokušaja i pogrešaka, i nakon što se naviknuo na smrad, danas zna pažljivo otvoriti kućicu volka, puža koji služi kao ‘sirovina‘ za boju. Ono što uslijedi potom, toliko je dobro čuvana tajna da je već stotinama godina nitko ne zna.

- Simbol moći i prestiža, purpurna se boja tradicionalno koristila za odjeću i izradu oprava careva i carica. Proizvodnja boje bila je među glavnim izvorima prihoda drevnih Feničana, a zatim Kartažana i Rimljana - rekao je Ali Drin, ravnatelj Instituta za tunišku nacionalnu baštinu. Industrija je bila pod kontrolom careva, jer je donosila mnogo novca u carske kovčege.


Nouira je u kolovozu 2007. na mjesnoj plaži našao puževu kućicu koja je otpuštala purpurnu boju, a to ga je podsjetilo na nešto što je učio u školi na satovima povijesti. Potom je od lokalnih ribara kupio još puževa i počeo eksperimentirati u očevoj staroj radionici. "Pomagali su mi i poticali stručnjaci za boje, arheolozi, kemičari i povjesničari, ali nitko nije poznavao tehniku", ispripovijedao je Nouira.


Feničani iz Tira u južnom Libanonu postavili su temelje onoga što će kasnije postati država Kartaga, na današnjim tuniškim obalama. Poznat kao tirski purpur, pigment je i danas na visokoj cijeni i proizvodi ga samo šačica ljudi diljem svijeta. Kupuju ga kolekcionari, umjetnici i istraživači. Gram tirskog purpura može doseći cijenu i do 4000 dolara. Nouira svoj purpur prodaje za umjereniju cijenu. U početku je tražio pomoć drugih proizvođača boje, na što mu je jedan otvoreno odgovorio: "Nije to kulinarski recept da se dijeli okolo".


No Nouiru je to potaknulo na daljnja istraživanja. Kaže da je stalno otkrivao i usavršavao pravu tehniku te da svoj prvi uspjeh, uzorak boje iz 2009. godine, čuva u drvenoj kutiji. Savršenu tehniku otkrio je 2014.

Za jedan gram čistog purpura treba mu oko 100 kilograma puževa. Najprije ih opere i razvrsta prema veličini, potom pažljivo razbije gornji dio kućice da bi izvadio žlijezdu koja nakon oksidacije ispušta purpurnu boju. Najveća mu je želja da svoj rad jednoga dana vidi izložen u nekom muzeju.