Objavljeno 6. kolovoza, 2020.
U Oslikovoj radionici ugostio nas je kipar Marko Babić koji kaže da za izradu jednoga kapitela treba i do mjesec dana
Protekloga mjeseca bilo je točno godinu dana kako je poduzetnik Branko Ostović kupio vilu Batory od KBC-a Osijek i odmah počeo i s obnovom i restauracijom secesijske vile nekadašnjeg ravnatelja "Union" paromlina u Osijeku. I dok se zahvati na pomnom i detaljnom spašavanju ovog secesijskog arhitektonskog dragulja grada Osijeka već naveliko vide, manje je poznato da se slikoviti reljefni pejzaži s fasade istovremeno obnavljaju u restauratorskoj radionici Oslik u Tvrđi. Naime, kako nam priča mladi kipar Marko Babić, koji nas je ugostio i proveo kroz Oslikovu radionicu, restauracija fine ornamentalno-reljefne plastike radila se cijele zime, a s vile Batory u ovu je radionicu do sada prevezeno ukupno četiri kamiona zidnih ukrasa.
Kulturno dobro
– Riječ je o objektu iznimno bogatom elementima kao što su reljefni frizovi, kapiteli, potprozornici i natprozornici, maskaroni..., zgrada ima čak četiri pročelja i svako ima svoje ukrase te gotovo nijedan nije jednak. Tako da se posao radio cijelu zimu, i sada ga polagano završavamo. Neki dijelovi već su i vraćeni na zgradu - priča nam ovaj član HDLU-a, koji je u Oslik stigao prije pola godina i to nakon iskustva rada u Hrvatskom restauratorskom zavodu.
Inače, ovaj je objekt originalno sagrađen 1906. godine, a idejni projekt načinio je graditelj Otto Struppi. Vila Batory ima svojstvo kulturnog dobra Republike Hrvatske, pa njezinu obnovu pomno nadzire Ministarstvo kulture koje je postavilo i stroge uvjete za obnovu ovoga objekta, tako da se svi radovi moraju uskladiti sa strogim konzervatorskim uvjetima i propisima poštujući njezino izvorno stanje i po mogućnosti uz upotrebu istih materijala. Pritom se, naravno, ne smije mijenjati ni njezin osnovni prostorni raspored, drvena obloga i stubište s galerijom na katu. Inače, vila je nakon prenamjene u klinički sanatorij bila dograđena prema nacrtima cijenjenoga osječkog graditelja Franje Dlouhyja.
- Imamo stalni nadzor konzervatora i moramo poštovati primjenu originalnih materijala. Tako da sve što je bilo u gipsu moramo ponovno raditi u gipsu. Dobili smo dozvolu tek da ornamente koji su izloženiji vremenskim nepogodama lijevamo u umjetnom kamenu jer je izdržljiviji. Gotovo svaka zgrada koju obnavljamo rađena je u nekom drugom materijalu. Tako, primjerice vinkovačka gimnazija, na kojoj također trenutačno radimo, ima sve elemente u rimskom vapnu, dok je kod vile Batory sve u gipsu. Taj gips je nešto izdržljiviji i drugačiji od ovoga današnjega, jer ovaj koji se sada koristi sigurno ne bi izdržao 100 godina - priča nam Marko Babić koji je već radio i na obnovi plastike na kužnom pilu u Tvrđi, ali i dvoraca u Vukovaru i Iloku.
Postupak restauracije
U Osliku nam objašnjavaju i kako izgleda sam postupak restauracije. - Kada su oštećenje mala, do 30 ili 40 posto, tada se restauracija radi na licu mjesta, ali kada su oštećenja veća od 50 posto, i kada je materijal propao i ukras se više ne može učvrstiti, onda se on ukloni, donese u radionicu i često radi u potpunosti ispočetka. Takav je primjerice ovaj kapitel stupa. Njega smo radili potpuno ispočetka jer se potpuno „istopio“. Kod restauracije dijelova na kojima se uopće više ne vidi kako su originalno izgledali, koristimo arhivske snimke i fotografije, ali ni to nekada nije dovoljno, pa često sami izradimo crtež i radimo ih po uzoru na slične elemente. Za modelaciju takvog stupa treba oko 30 dana i prvo ga radimo u glini. Onda se načini kalup, glina se izvadi, a u kalup se stavi materijal za izradu novog kapitela. Kada se to osuši, kalup se razbije i kapitel se dodatno izbrusi. Pojedini dijelovi se i natope s kemikalijama za učvršćivanje i zaštitu od vlage - priča nam Marko.
Inače, trenutačno radimo na restauraciji velikog maskarona koji se nalazio iznad glavnog pročelja, a koje će se morati izraditi potpuno ispočetka. - Kako je riječ o vili upravitelja paromlina, svi motivi vezani su uz poljodjelstvo, i sve su to metafore vezane uz urod, žito, voće, povrće, cvijeće. Tako da je i ovdje lice žene oko kojega su snopovi žita. On je iznimno propao i moramo ga raditi iz početka, a prvo smo načinili crtež u prirodnoj veličini. Svi ovi elementi vraćaju se na fasadu uz pomoć šipki i nehrđajuće armature, kako bi čvrsto prionuli uz zidove koji su oblikovani prema njima i tamo ukrašavali objekt najmanje sljedećih 100 godina - zaključuje ovaj 31- godišnji kipar.
Nefreteta Z. Eberhard
EKIPA OD DESET NAJBOLJIH MAJSTORA
Tijekom razgovora za Glas Slavonije kipar Babić stalno nam govori kako je on samo kotačić u mehanizmu radionice u kojoj djeluje čak deset vrijednih majstora. Naime, na čelu radionice je vlasnik Duško Pešut, koji je glavni za organizaciju posla, a njegova desna ruka zadužena za svu administraciju je Vedran Leš. Najiskusniji majstor je Boris Racanović, čovjek koji je stručnjak za kalupe i lijevanje materijala. Majstor za metal i montažu elemenata je Vedran Zekan, a iskusni restauratori su i Vladimir Zadrić i Krunoslav Tomić. U Osliku svoj doprinos daje i mladi klesar Matija Dumbović te stolar i inače zaljubljenik u svoj posao Josip Vukadin, a dobri duh radionice je majstor Bobo. Ova ekipa trenutačno radi i na restauraciji fasade vinkovačke gimnazije, ali i tornja donjogradske župne crkve. Ipak, samozatajna ekipa pobjegla je prije dolaska naše ekipe, jer se, kako kaže Marko, ne žele slikati za novine.
Riječ je o reljefnim ukrasima fasade vile Batory u Radićevoj ulici, objektu iznimno bogatim ukrasima