Sezona koja je iza nogometaša Osijeka bila je po mnogočemu neuobičajena. Trajala je više od godinu dana zbog toga jer je tri mjeseca (od ožujka do posljednjeg dana svibnja) bila prekinuta zbog pandemije koronavirusa. Bijelo-plavi su tijekom prvenstva pokazali dva lica, a u oba su domaća natjecanja ostali pred vratima velikih uspjeha.

U prvenstvu su do posljednjeg kola bili u borbi za osvajanje drugog mjesta i plasmana u kvalifikacije Lige prvaka, a u hrvatskom Kupu eliminirani su u polufinalu od Rijeke u utakmici koja je po mnogočemu bila kontroverzna. Tako je na kraju sezona rezultatski ispala uobičajena kada su u pitanju posljednje četiri godine. Osječani su treći put završili kao četvrti, što im je bilo dovoljno za četvrti uzastopni izlazak na europsku scenu. No, ostat će spoznaja kako su propustili veliku priliku ostvariti najbolji plasman u klupskoj povijesti.

U prvom dijelu sezone Osječani su igrali vrlo promjenjivo. U Gradskom vrtu bili su nepobjedivi, ali su na gostovanjima redali slabe rezultate. Momčad koja ima ambiciju boriti se za sam vrh tablice ne može ju ostvariti ako s osam gostovanja, koliko su bijelo-plavi imali u tom dijelu sezone, donese samo sedam bodova. Poseban problem bile su utakmice s momčadima iz donjeg dijela tablice, jer bijelo-plavi nisu kao gosti uspjeli pobijediti ni jednu od tri momčadi koje su zauzimale posljednja tri mjesta. Izgubljene bodove protiv momčadi tog tipa kasnije je bilo teško nadoknaditi i vrlo vjerojatno je baš taj detalj na kraju presudio u utrci za drugo mjesto. Uostalom, negdje na sredini jesenskog dijela sezone došlo je i do trenerske smjene kada je Ivica Kulešević postao treći trener na klupi nakon što su u klub ušli mađarski investitori. Njegov prethodnik Dino Skender na klupi se zadržao tek pola godine. Ipak, jesen je Osijek završio kao četvrti sa samo dva boda manje od tada drugoplasiranog Hajduka. U takvoj poziciji ostao je i zbog niza pozitivnih rezultata na svom terenu jer je na njemu odigrao 11 utakmica. Osim tih problema na gostovanjima, prvi dio sezone obilježile su i ozljede ključnih igrača, pa su tako veći dio jeseni propustili Petar Bočkaj i Vedran Jugović. Ni Kulešević, a ni prije njega Skender, zbog toga nikako nisu mogli složiti momčad od najjačih igračkih aduta koje su posjedovali, pa i u tome treba tražiti razloge promjenjivih igara u tom dijelu sezone. Dolaskom Kuleševića na kormilo, Osječani su zaigrali efikasnije, ali je Kulešević cijelo vrijeme govorio o tome kako se mora smanjiti broj primljenih pogodaka.

Proljetni dio sezone donio je drukčije, bolje lice, a to se posebno odnosi na razdoblje nakon koronastanke. Do nje u tih mjesec dana Osječani nisu baš briljirali. Obrana je postala znatno čvršća, ali je nestalo efikasnosti koja ih je krasila u drugom dijelu jeseni. Nije se u tom razdoblju popravila ni slika na gostovanjima gdje su osvojili samo jedan od mogućih devet bodova, a opet su kiksali protiv Istre 1961 u Puli gdje su doživjeli poraz kojemu su, istina, kumovali i suci. Prekid sezone Osječane je zatekao na petom mjestu i u tom su trenutku imali pet bodova manje od drugoplasirane Rijeke i pred sobom težak raspored. Nakon ta tri mjeseca stanke Osijek je zaigrao kao preporođen. Krenuo je polufinalom Kupa na Rujevici i premda je ispao jer je bio teško oštećen od strane sudaca, u njegovoj su se igri vidjeli jasni pozitivni pomaci koji su do kraja na vidjelo izašli u prvenstvu. U njemu je Osijek (računajući i posljednji susret protiv Varaždina prije prekida, nap. a.) nanizao devet utakmica bez poraza u teškom rasporedu gdje je više utakmica igrao na strani. Svladali su Lokomotivu i Hajduk u gostima, Rijeku kod kuće, a remizirali s Dinamom u Maksimiru. Ta serija dobrih rezultata dovela ih je uoči posljednja dva kola na drugo mjesto. No, nažalost, nisu je uspjeli oploditi jer su u posljednjih 180 minuta doživjeli dva poraza i ostali kratki u toj utrci. I opet je bilo problema s ozljedama i sucima. Kada se sve to uzme u obzir, može se zaključiti kako Osijek sreća baš i nije mazila u prošloj sezoni. No, ako ništa drugo, momčad je pokazala kako u sebi ima potencijal boriti se za najviše ciljeve. Tu tvrdnju pojačava i podatak koji govori kako je Osijek prošle sezone sa svim momčadima koje su izborile plasman u Europu imao pozitivan omjer u međusobnim susretima.

Potvrda toga trebala bi doći u sezoni koja će početi za dva tjedna. Ako u Gradskom vrtu ostanu svi najjvažniji igrački aduti, onda se navijači imaju pravo nadati dobrim vijestima. Momčad je formirana s jasnom vizijom igre, ali to ne znači kako se ne planiraju igračka pojačanja. Prijelazni rok traje do sredine listopada i valja očekivati kako će se raditi na dodatnom ojačavanju momčadi. Ipak, ključna stvar bi mogla biti bolja zdravstvena situacija u odnosu prema prošloj sezoni, jer kada je kompletan, Osijek se doista ne treba bojati nikoga. Uz to, već su potpisana dva igrača koja su bila na posudbama, a pokazala su se itekako korisnima, Merveil Mdockyt i Igor Silva, a trener Ivica Kulešević ima još nekih želja kada je u pitanju igrački kadar. U Gradskom vrtu vjeruju kako će baš u sljedećoj sezoni napraviti željeni rezultatski iskorak te se uključiti u bitku za trofeje. Za to će trebati igrati konstantno na razini koju su imali nakon koronastanke i posebno popraviti rezultate s momčadima koje se bore za opstanak. Osijek je od pet prvoplasiranih klubova HNL-a izgubio najviše bodova u tim susretima, a to mu nije prvi put. Slično je bilo i prije dvije sezone. Uglavnom, bijelo-plavima je prošle sezone opet nešto nedostajalo da naprave pamtljiv rezultat. Valjda će im se u novom prvenstvu konačno poklopiti sve potrebne stvari za pravi rezultatski iskorak na europskom i na domaćem planu.