Objavljeno 3. kolovoza, 2020.
Ime “Jedna” osvaja kupce, ali i brojne ugostitelje * Romić: Važno nam je da ljudi prepoznaju i kvalitetu
Rakija na ovim prostorima ima status univerzalnog lijeka, a važan je dio gotovo svih društvenih događaja i običaja.
Toga je svjestan bio i Osječanin Dinko Romić, vlasnik diplome sa zvanjem diplomiranog pravnika, kada je donosio odluku da u životu ne želi raditi ono za što se školovao, nego je hrabro udobni ured zamijenio za malu destileriju smještenu u Nemetinu, na istočnom ulazu u Osijek, okružen stotinama stabala kruške viljamovke na desnoj obali Drave. No, nije ovaj naš mladi sugrađanin s navršenih 30 i nešto godina samo tako odlučio krenuti s pečenjem rakije, nego je to bio dio plana ili jednog slijeda događaja.
Odrekao se prava
Naime, kada je Dinko svojima objasnio da ga pravo, kao cjeloživotni odabir pretjerano ne zanima, preostalo mu je da nastavi obiteljski posao uzgoja voća na roditeljskom imanju u Čokadincima. "Zapravo sam želio raditi nešto u prirodi, nešto čime neću biti vezan isključivo uz ured te sam ušao u voćarstvo. Godišnje smo proizvodili više od 200 tona konzumnog voća, točnije 150 tona jabuka i 80-ak tona višanja. Sve smo to predavali Agrokoru, ali od šest ili sedam godina, koliko sam to radio, mogu reći da sam samo dvije godine bio zadovoljan urodom i zaradom, sve ostalo je bilo preživljavanje. Kod nas je plasman takvog proizvoda problematičan, kao što je problematičan i otkup. Voćari zbog toga u Slavoniji i Baranji sve više krče voćnjake", priča Dinko, dodajući kako je počeo razmišljati da krene u proizvodnju, odnosno preradu voća kojega je imao. Budući da je i sam vlasnik ugostiteljskog objekta te poznaje dobro taj posao, odluka je pala da krene u proizvodnju kvalitetne rakije od voća.
"Punac mi je ponudio pomoć i podršku, a ideja je nastala kao zajednička naša želja da se umilimo istoj osobi, punici, odnosno njegovoj supruzi. Odlučili smo do njezinoga srca doći jednim zapostavljenim, ali divnim proizvodom koji je tradicionalno generacijama na ovome području - rakijom. I tako sam 2017. godine opremio malu destileriju, uz višnje i jabuke imao sam i hektar pod kruškom viljamovkom, a šljive i kajsije otkupljivao sam od proizvođača iz Baranje", prisjeća se Dinko početaka u društvu svoga pomagača Zorana, dok iz tri kazana lagano kaplje "vatrena voda". Znao je da dobrog proizvoda nema bez kvalitetne sirovine, ali i da mala destilerija ima zakonske okvire godišnje proizvodnje od tisuću litara čistog alkohola, odnosno dvije do dvije i pol tisuće litara rakije.
"Nikako mi nije bilo jasno kako svi uživaju u ispijanju viskija, a rakija se doživljava kao brlja koju iz plastične boce konzumiraju pijanci. Znao sam da uz kvalitetu moram imati i prepoznatljiv vizualni identitet koji će privući kupce. Tako smo krenuli u postupak brendiranja i obratili smo se ekipi iz osječkog Studia 33, koji su odradili savršen posao. Dali su mi nekoliko ideja, a kako sam ja birtaš prvo ime koje su ponudili bilo je ‘Jedna‘, i to mi je odmah zazvonilo u ušima. To je ime koje zapravo dolazi sa šanka. Sjetite se samo koliko ste puta konobaru mahnuli i viknuli: Daj još JEDNU! Znao sam da je to ono pravo", kaže Dinko, zadovoljan što je vrijeme pokazalo da je ime pun pogodak.
Brojne nagrade
Cijeli je brending vrlo brzo pokupio pohvale i nagrade. Portal Vizkultura izabrao ga je u top tri brenda u 2019. godini. Proglašen je trećim najboljim alkoholnim pakiranjem u svijetu, a Novum Design mu je dodijelio zlato u kategoriji pakiranja. No, to je bio početak, jer je trebalo napraviti jednako kvalitetan proizvod koji će privući konzumente i vlasnike restorana. "Nešto malo smo znali, mnogo smo čitali, učili i počela je proizvodnja. Našli smo spoj tradicije i suvremenoga. U bakrenim kazanima, uz najsuvremeniju tehnologiju pripreme komine, pečemo Jednu. Koristimo najkvalitetniju sirovinu koju velikim dijelom sami proizvodimo u našim voćnjacima, a ostatak kupujemo od lokalnih OPG-ova. Sve se voće pasira, odvajaju se peteljke i koštice kako bi se dobila najkvalitetnija komina koja u kontroliranim uvjetima bez zraka fermentira", pojašnjava mladi Osječanin, napominjući kako nakon toga slijedi onaj najveseliji dio, a to je samo pečenje rakije.
"Prvu rakiju prodali smo 1. prosinca 2018. godine. Dokaz da smo na dobrome putu brojna su priznanja. Na natjecanju HGK osvojili smo medalju za svaki uzorak, u Mađarskoj smo proglašeni najuspješnijim sudionikom u konkurenciji 2800 uzoraka, a na splitskom Gastru naša je rakija proglašena šampionom natjecanja. Ponosimo se što se i naša rakija pije u restoranu s Michelinovom zvjezdicom, a "Jedna" je i u svim poznatim osječkim restoranima. U početku je bilo otpora zbog cijene, ali prevladala je kvaliteta", tvrdi Dinko, svjestan da ima malo ozbiljnih proizvođača rakije i da se treba dogoditi ono što se dogodilo s proizvodnjom vina na našem području. Planova je mnogo, iako mu je sada važno da ljudi prepoznaju kvalitetu i da dođe na što veći broj mjesta. Za to treba ulagati u tehnologiju, ali i u znanje.
Tomislav Prusina
SVAKOJ RAKIJI DRUGA ŽIVOTINJA I BOJA
Od lipnja do prosinca počinje se s kajsijom i višnjom, a završava s jabukom. Svaka rakija dvostruko se destilira kako bi se iz voća izvuklo ono najbolje. I sva ta dragocjena tekućina ide na odležavanje. Nešto u inox posude, a nešto u barrique bačve od slavonskoga hrasta. Mala destilerija Dinka Romića u svojoj ponudi rakija ima viljamovku, kajsiju, višnju i dunju, u barrique varijanti lozu, šljivu i jabuku, travaricu, zatim liker od višnje i gin. Svaka rakija ima svoju brendiranu bocu, odnosno označena je drugom životinjom, ali i bojom. Šljivu ćete prepoznati po kuni na etiketi, viljamovka, kao kraljica rakija, ima jelena, jabuka divlju svinju, kajsija orla, dunja zeca, višnja pijetla, loza vuka, travarica ovna, a liker od višnje ima pauna. “Nedavno smo se odvažili i odlučili proizvesti i prvi hrvatski gin na bazi voćnih alkohola. Prvi dojmovi su odlični, postupak njegovoga brandiranja je u tijeku, a jako je dobro, posebice kod žena, prihvaćen liker od višnje. Želimo povećati proizvodnju i da bismo to mogli moramo napraviti novu zgradu u koju bi se preselila cijela proizvodnja, zatim kušaonicu na rijeci Dravi koja je uz naš posjed i u kojoj bi posjetitelji mogli na licu mjesta isprobati naše proizvode, uz ponudu hrane domaćih baranjskih proizvođača. To je projekt vrijedan 250 tisuća eura, a planiramo ga ostvariti uz europske fondove i nepovratna sredstva”, zaključuje Dinko Romić, dodajući kako pomoć ima i od supruge Eve koja se, uz položeni pravosudni ispit, bavi društvenim mrežama i plasmanom Jedne na njima. Cilj mu je i da podigne razinu proizvodnje kako bi na tržištu prodavao rakiju staru od tri do pet godina, jer tek tada je ona najkvalitetnija.
“Znao sam da uz kvalitetu moram imati i prepoznatljiv vizualni identitet”