Nakon izvjesne diskografske stanke s novom pjesmom vratila se kantautorica Sabina Herman, u glazbenim krugovima otprije poznata kao Queen of Sabe. Strastvena je ljubiteljica putovanja - pogotovo po sjevernim krajevima Europe - na kojima doživljava svoje iskrene emocije, kao i one koje ju okružuju, te ih potom pretvara u glazbu. Nova pjesma “Nešto sam ti htjela reći” nastajala je upravo na putovanjima i, kako sama ističe, već dugo je bila u njezinoj glavi, kao ni jedna druga pjesma do sada. Prvi je to od singlova koji će se naći na Sabininu drugom studijskom izdanju, nasljedniku albuma “Tragovi” iz 2015. godine. U nastavku pročitajte kraći razgovor s ovom iznimno talentiranom zagrebačkom glazbenicom.Koja su tvoja prva sjećanja vezana uz glazbu? Preko kojih si se izvođača “zakvačila” za kantautorsku glazbu i možeš li za nekoga od njih reći da je izvršio utjecaj na tvoj izričaj?

- U svijet glazbe uvele su me starije sestre, kućom se uvijek orio grunge. Tu se razvila jedna posebna ljubav koja me sigurno odredila. Postalo je stvarnije kad sam prvi put primila gitaru u ruke, a još više kad sam skinula prve akorde jedne pjesme. Sjećam se, bila je to “State of Love and Trust” Pearl Jama, ja sam imala najlonske žice i samo jednu pretvrdu bas-trzalicu, zamalo sam potrgala jadnu gitaru... Uglavnom, divila sam se mnogim glazbenicima, no onaj koji me je sigurno najviše potaknuo na pisanje vlastitih pjesama je John Frusciante, njegov pristup glazbi me očarao.

U početku si pisala na engleskom, nakon čega si se “prebacila” na materinski jezik. Koji su razlozi doveli do te odluke?

- Engleski sam usvojila pod utjecajem strane glazbe koju sam slušala odmalena. U početku nisam ni pretjerano razmišljala o tome, jednostavno mi je zvučalo bolje i s takvim sam se pjesmama predstavila. Možda mi se činilo lakšim, ima nešto u tome da sam se kao izvođač početnik tekstovima teže otvarala prema publici. Za hrvatski sam se odlučila postupno, iz želje da probam nešto novo. Trebalo mi je dosta prilagodbe i vremena za svaku pjesmu, puno sam se brinula oko teksta, izgovora i sličnih stvari, što možda nekome zvuči smiješno. Danas je, naravno, posve drukčije.

Kako sada s vremenskim odmakom gledaš na debitantski album “Tragovi”? Bi li nešto promijenila da možeš vratiti vrijeme?

- Da ih radim danas, mnoge bi pjesme sigurno zvučale drukčije i mislim da nisam jedina koja tako razmišlja. Svi se mi razvijamo, težimo nečem novom, imamo svježe ideje, no to ne znači da su one nužno i bolje. Te su pjesme prve i prvi koraci puno znače, njima počinje put. Volim svaku “grešku” koju čujem, kroz nju sam nešto i naučila. I kad tako sve zbrojim, ne, ne bih ništa mijenjala.

Kako to da si se odlučila na određenu diskografsku stanku? Što te potaknulo na povratak glazbi ili je glazba uvijek bila prisutna, samo je nisi objavljivala?

- Nikad nisam napustila glazbu niti se namjeravala povući. Naprotiv, imam osjećaj da sam se posljednjih nekoliko godina u njoj pronašla više nego ikad, bar što se tiče skladanja i vizije novog albuma. Jednostavno, okupirala su me neka privatna događanja i realizacija mog poslovnog plana. Bila sam podijeljena između ovih strana, a svakako nisam htjela ući u stvaranje nečeg novog nedovoljno fokusirana, to mi je bilo prevažno da bi bilo samo odrađeno. Samo sam jedno određeno vrijeme htjela stati i pričekati svježu inspiraciju.

Strastvena si putnica. Kada se rodila ta ljubav i što najviše voliš u vezi s putovanjima? Koju bi destinaciju voljela posjetiti, a da se još za to nije pružila prilika, i zašto?

- Ta ljubav dogodila se 2013. godine nakon prvog posjeta Islandu. Tad sam prvi put iskusila tu neku veću avanturu i bez pretjerivanja mogu reći da mi je promijenila život. Otvorena cesta s planinskim kulisama, velika prostranstva u kojima se osjećam kao da sam sama na svijetu - to je ono zbog čega najviše volim putovati. Samo da je roadtrip tip putovanja, da lutam. Najveća mi je želja posjetiti Grenland. Polarna svjetlost, vožnja brodom kroz fjordove prepune ledenjaka, mali šareni gradići, zemlja na rubu svijeta - kao stvoreno za mene! Stvarno bih voljela vidjeti i Farske otoke, koje zovem “Island u malom”. Uglavnom, uvijek putovima Vikinga i aurore borealis.

Više si puta bila na Islandu. Što je ono zbog čega kažeš da se možeš zamisliti da živiš ondje?

- Da, jako sam se vezala uz Island. Zaljubila sam se u njihovu prirodu, ljude, stil života, glazbu, jezik, tradiciju, prirodna čuda poput aurore... I, naravno, u klimu. Ja sam baš zimsko dijete pa, ako imam priliku, ljeti bježim prema sjeveru na malo hlađenja. (smijeh)

Predstavi nam svoju novu pjesmu “Nešto sam ti htjela reći”, prvu koji si napisala na klaviru.

- Ono što bih htjela reći je da tema pjesme nisu moja putovanja. Ona govori o težnji za bijegom iz situacije u kojoj se ne snalaziš, o problemu nad kojim misliš da nemaš kontrolu. Za nekog taj bijeg može biti putovanje, za drugog nešto posve drugo. Ja sam kroz videospot htjela prikazati svoju oazu mira.

Pjesmu je producirao Mark Mrakovčić, s kojim si također surađivala i na albumu “Tragovi”. Zašto smatraš je on pravi izbor za tvoju glazbu?

- Mark i ja smo prijatelji iz školskih klupa. On je bio taj koji me je nagovorio na prvu probu i na snimanje prvih pjesama, koje je kasnije i producirao. Mnogo je utjecao na moje samopouzdanje, kako u skladanju, tako i u nastupu. S njim prije svega imam predivan prijateljski odnos i drago mi je što na taj način i pristupamo svemu što zajedno radimo. Poznaje me dovoljno dobro da zna što želim, čemu težim i ne trudi se to promijeniti već poboljšati, a isto tako, zna da uvijek ima prostora za svoje ideje. Ne znam što budućnost nosi, no u ovom trenutku ne mogu zamisliti da to radim bez njega.

Tko je radio videospot za “Nešto sam ti htjela reći” i jesi li zadovoljna kako je ispao? Kakve su prve reakcije na pjesmu i videospot?

- Snimali smo ga i montirali moja bolja polovica i ja, par snimaka su nam ustupili i fotografi čiji me radi impresionirao i odgovarao je atmosferi naših snimki. Najiskrenije, jako sam zadovoljna kako je ispao. Još 2016. sam odlučila da ću sve buduće snimke čuvati za spot, a želja mi je bila dokumentirati djeliće naših avantura i lokacije koje mi nešto znače. Najdraži dio svega mi je što smo to odradili zaista opušteno. Većim dijelom je sniman na Islandu, zatim u Škotskoj i Hrvatskoj, snimali smo ga nekoliko godina, na nekoliko putovanja. Reakcijama sam također zadovoljna. Vjerujem da se atmosfera pjesme i spota lijepo stopila, no o tome neka više kažu drugi. Ne mogu biti objektivna, ipak je na snimkama Island. (smijeh)

Kako doživljavaš cijelu ovu situaciju s koronavirusom?

- Prije svega, nedostaje mi da normalno radim jer je cijela situacija itekako utjecala na moje poslovanje, no s druge strane, nakon nekoliko godina sam konačno našla vremena za realizaciju nekih novih poslovnih ideja i sretna sam bar zbog toga. Naravno, nedostaju mi putovanja. Ali, bez obzira na sve, godina mi je proletjela... Unatoč neizvjesnosti, nekako se nisam stigla brinuti. Prilagođavam se onome što ne mogu promijeniti.

Koji su tvoji planovi za budućnost kada su u pitanju putovanja i glazba? Kada možemo očekivati novi album, nastupe...?

- Trenutno mi je samo glazba u fokusu - radim na novim pjesmama, spremam album, pripremam se za studio. Za nastupe ću vidjeti kad se situacija malo popravi. Trenutačno ne znam što će biti s putovanjima, ali bit ću pozitivna - voljela bih dogodine posjetiti Farske... ili Island. Island je uvijek opcija!