Prema neslužbenim podacima, ukupna potrošnja lijekova u 2019. iznosila je 7,6 milijardi kuna, dok su izdaci HZZO-a za lijekove, prema objavljenom godišnjem izvješću, bili 5,6 milijardi kuna, podatak je to koji je objavio Institut za javne financije.

U analizi Instituta navodi se kako se udjel izdataka za lijekove HZZO-a u ukupnim rashodima HZZO-a za zdravstvenu zaštitu povećao s 19 posto u 2014. na 24 posto u 2019. godini, a naročito je velik porast izdataka za posebno skupe lijekove. Izvješće pokazuje i zanimljive trendove za spomenuto petogodišnje razdoblje prema kojima je evidentan i velik porast potrošnje skupih lijekova u ukupnim izdacima HZZO-a za lijekove (sa 16 % u 2014. na 34 % u 2019.). Također je udjel ukupne potrošnje lijekova u BDP-u porastao s 1,5 na 1,9 posto. Analiza pokazuje i da se oko tri četvrtine ukupne vrijednosti potrošnje lijekova odnosi na izdatke za lijekove koje financira HZZO. S druge strane udjel izdataka za bezreceptne lijekove u ukupnoj potrošnji lijekova u 2018. bio je osam posto, a bolnička potrošnja lijekova čini oko 40 posto ukupne vrijednosti potrošnje lijekova te su lijekovi za liječenje zloćudnih bolesti i imunomodulatori u toj godini činili jednu četvrtinu ukupne potrošnje lijekova i imaju najveći porast potrošnje.


"Potrošnju lijekova u Hrvatskoj korisno je promatrati u međunarodnom kontekstu. Podaci OECD-a o potrošnji lijekova ne sadrže bolničku potrošnju te bi položaj Hrvatske i ostalih zemalja zasigurno bio drugačiji kad bi se i ta stavka uključila, no bez toga Hrvatska je na dnu zemalja Europske unije s 388 američkih dolara po stanovniku (prema paritetu kupovne moći). Samo Danska ima manju potrošnju (339 USD), a na vrhu ljestvice je Njemačka s 844 dolara po stanovniku. Danska i Nizozemska prema gospodarskoj razvijenosti odudaraju od skupine zemalja s najmanjom potrošnjom, a obje su ujedno provele i mjere racionalizacije potrošnje lijekova. No, analizira li se udjel potrošnje lijekova u ukupnim rashodima za zdravstvo (također bez uključivanja bolničke potrošnje lijekova), tada je Hrvatska u gornjem vrhu ljestvice s relativno visokim udjelom od 21 posto. Inače, tu prednjači Bugarska, a na dnu su opet Danska i Nizozemska. Slično je i s udjelom potrošnje lijekova u BDP-u (bez bolničke potrošnje) koji je za Hrvatsku 2018. iznosio 1,4 posto, otprilike kao u Portugalu, Španjolskoj i Rumunjskoj, dok je u Danskoj i Nizozemskoj iznosio 0,7 posto. Porast potrošnje lijekova sam po sebi nije problem. Potražnja za lijekovima raste zbog sve raširenijih kroničnih bolesti, starenja stanovništva te pojave novih mogućnosti liječenja. No, važno je istražiti kako optimalno koristiti sredstva za lijekove, odnosno provjeriti efikasnost lijeka u odnosu na njegovu cijenu, a to je cilj farmakoekonomike koja u Hrvatskoj nije dovoljno razvijena", objašnjava dr. sc. Marijana Bađun iz Instituta za javne financije.

U analizi se naglašava kako će svim zemljama u budućnosti biti izazov omogućiti lijekove pacijentima, a ujedno pritom i obuzdati porast rashoda te osigurati da odabrani lijekovi imaju dobre kliničke rezultate u odnosu na potrošen novac, odnosno da je njihova primjena opravdana. Prema istraživanju na uzorku zemalja OECD-a, moguće mjere ograničavanja porasta potrošnje lijekova su smanjivanje proizvođačkih cijena lijekova, rezanje veleprodajnih i maloprodajnih marži, veća participacija korisnika u plaćanju cijene lijeka, revidiranje načina određivanja cijene lijekova, praćenje učinaka lijekova i uzimanje toga u obzir prilikom ponovnog određivanja cijena i prebacivanje na generičke lijekove kad god je moguće.

"Osim navedenih preporuka za Hrvatsku je osobito važno i da HZZO počne objavljivati više detaljnih podataka o rashodima za zdravstvenu zaštitu - ponajprije bolničku. Također je potrebno istražiti tržište posebno skupih lijekova i provjeriti u kojoj se mjeri koriste generički lijekovi koji su troškovno efikasniji. S obzirom na to da Hrvatska ne stoji dobro prema zdravstvenim pokazateljima poput stope smrtnosti od raka i kardiovaskularnih bolesti, čini se kako je ključno više raditi na ranom otkrivanju i prevenciji bolesti, što bi također utjecalo na visinu potrošnje lijekova. Pravo pitanje nije trošimo li previše ili premalo, nego trošimo li učinkovito", zaključuje dr.sc. Bađun.