PETRIJEVCI - Petrijevčani Vinko (85) i Iva (80) Zelić nedavno su proslavili uistinu dojmljivu godišnjicu - 60 godina otkako su položili bračne zavjete. U spomen na taj dan Zelićevi su u nazočnosti svoje djece, unučadi i župnika vlč. Mateja Glavice u crkvi svetih Petra i Pavla u Petrijevcima obnovili bračne zavjete i pokazali novim generacijama da se ustrajnošću, strpljivošću i tolerancijom itekako može doći do impresivnih godina zajedničkog života. Proslava koju su organizirali nakon crkvenih obreda bila je samo "točka na i" svih njihovih nastojanja na očuvanju braka i obitelji, koji su vrijedni svake žrtve, poručili su jednostavno tom prigodom.

No ni njihov životni put nije bio lišen teškog rada, odricanja, siromaštva, razdvojenosti, bolesti… Kao mladić i djevojka u potrazi za poslom i boljim životom oboje su iz Bosne (Vinko iz Kupresa, a Iva iz Šuice) došli u Baranju, gdje su radili na različitim sezonskim poslovima. Zelićevi pričaju da je njihov susret bio sudbina, zavoljeli su se i nije im trebalo dugo vremena da shvate da je to "ono pravo", pa se su se ubrzo i vjenčali u crkvi u Topolju, i tu odlučili nastaviti živjeti.

- Od prvog dana sam znala da, jednom kada se udam, rastave nema i ne može biti, jer u nas toga nema, ali da ćemo zajedno proživjeti čak 60 godina, to nikada nismo mogli slutiti ni jedno ni drugo - otkriva nam Iva Zelić.

Kratko su vrijeme živjeli u Baranji, a kako se sve veći broj njihove rodbine i prijatelja iz Bosne počeo doseljavati u Petrijevce, i oni su odlučili tu osnovati obiteljsko gnijezdo. Tu su im se rodila i sva tri sina i najmlađa kćerka. Kako Iva nije radila, a potrebe su rasle, Vinko je odlučio otići u Njemačku i tu zaraditi za svoju obitelj. Godine su prolazile, Vinko je radio, a Iva se za to vrijeme brinula o kući, domaćinstvu i djeci. Priznaje da joj samoj nije bilo lako, no ipak nije dopuštala da ju životne nedaće pokolebaju, pa je dočekala i vrijeme Vinkova konačnog povratka kući i umirovljenje prije dvadesetak godina. Otad pa do danas Zelićevi su nerazdvojni, uživaju u svojih četvero unučadi i žive u zajedničkom domaćinstvu s kćeri i sinom i njihovim obiteljima. U domaćinstvu ih je osmero i uživaju u velikoj obitelji, unatoč tome što ih snaga već pomalo napušta i što ne uspijevaju više raditi kao što su to mogli nekada.

Vinko je preživio nekoliko teških operacija, tako da im je danas najveća želja zdravlje za sebe i svoju djecu.

- Cijelog svog života bili smo vjerni Bogu i jedno drugome. Sve teškoće života nosili smo vjerujući u Boga, živeći s molitvom i svake nedjelje i blagdana odlazeći u crkvu. Stoga nam je osobito teško palo ovo tužno vrijeme pandemije kada nije bilo svetih misa. Čim se za to ponovo ukazala prilika, mi smo se ponovno vratili uobičajenom načinu života, s malo više pažnje nego prije, i istinski vjerujemo da ćemo, uz Božju pomoć, ljubav naše djece i međusobno uvažavanje, u slozi proživjeti i vrijeme koje je pred nama - poručuju Zelićevi, za koje je upravo jednostavnost življenja i čvrsta vjera najbolji recept i za dugovječni brak i sretan život uopće.
Lidija Aničić