Četvrtog dana (ponedjeljak) ovogodišnjeg izdanja manifestacije Barutana 020 u foajeu osječkog Kulturnog centra održana je projekcija filma "Kuda idemo ne pitajte" Tomislava Gotovca, uz prikazivanje fotografija njegovih umjetničkih performansa održanih u Zagrebu u vremenu od 1979. do 1991. godine. Bio je to hommage istaknutom hrvatskom filmskom redatelju, glumcu, performeru, multimedijalnom i konceptualnom umjetniku, koji je, uz potporu Instituta Tomislav Gotovac, održan u povodu desete obljetnice njegove smrti.

"Kuda idemo ne pitajte" je igrano-dokumentarno-eksperimentalni Gotovčev film iz 1966. godine koji problematizira fragilnu, ali i nepokolebljivu ulogu i funkciju pojedinca u opoziciji naspram totalitarnih sustava, dok njegovi - svojedobno po mnogim umjetničkim standardima jedinstveni i šokantni performansi - ukazuju na artističko reagiranje u odnosu na prostor grada, referirajući se pritom i na druge umjetničke discipline.

Prije početka projekcije osječkoj se publici obratio filmolog Ivan Paić, dugogodišnji voditelj Multimedijskog centra u Zagrebu te koorganizator i asistent Tomislava Gotovca u akciji 100 ("Fućkanje"), održanoj 12. svibnja 1979. u okviru 10. Muzičkog biennala Zagreb.

- Kako je rekao jedan slavni pjesnik: "Čovjekov život vrijedi onoliko koliko je duboka njegova zaorana brazda." Brazda Tomislava Gotovca je doista duboka na gotovo svim nivoima njegova umjetničkog iskaza. Njegova umjetnost krenula je mladenački buntovno s margine, buntovno se odnosila naspram establišmenta, ali i naspram same umjetnosti. Iako je bio veliki poznavatelj povijesti umjetnosti, koju je izuzetno cijenio, znao je reći da nema smisla raditi stvari na isti ili otprilike sličan način na koji su radili velikani poput Michelangela, Rubensa ili Bacha. Njegova je osnovna strategija bila antiumjetnošću doći do antidjela koja će biti izraz nekog novog jezika, koji danas itekako konzumiramo. To je nastalo upravo u strukturi razmišljanja ljudi poput Tomislava Gotovca - rekao je Paić.

Gotovo u svakoj izvedbenoj prilici Gotovac je spominjao velika umjetnička imena koja su mu bila poticajnim impulsom u njegovu stvaranju i kojima je vrlo često, s neskrivenim ponosom, posvećivao svoja djela. Primjerice, 10-minutni film prikazan u KC-u posvetio je čuvenom francusko-švicarskom redatelju Jean-Lucu Godardu i velikom američkom jazz-glazbeniku Glennu Milleru. Ne negirajući povijesnu dimenziju svih umjetničkih pravaca, Gotovac je umjetnost pretvarao u slobodnu i novomedijsku formu. Njegov je rad trajno zabilježen u području naše medijske umjetnosti kao jedinstveni pokušaj osvajanja umjetničke i ljudske slobode.

Sudjelovao je i poznati osječki multimedijalni umjetnik Ivan Faktor, također nekadašnji Gotovčev suradnik ("Razgovaranje", 1982.). Faktor se u svom obraćanju kronološki prisjetio i dao uvid u neke od brojnih performansa koje je Gotovac izveo u Osijeku.