Sve više svjetskih analitičara tvrdi da nakon koronakrize (koja još traje) počinje era deglobalizacije i da male zemlje (kao što je i Hrvatska) trebaju pronaći nišu i proizvoditi određene vrste hrane odnosno više hrane, kako bi u kriznim situacijama bile samodostatne. Istražili smo što o tomu kažu domaći analitičari, prije svih oni iz Ministarstva poljoprivrede.

"Svima je bilo jasno i prije krize koliko je važna domaća proizvodnja, no u doista izvanrednim okolnostima poremećeni su lanci opskrbe, uvoz i izvoz, a građani su se okrenuli onom sigurnom, domaćem. Ovaj trend i promjene na tržištu velika su prilika za naše poljoprivrednike. Na nama je da stvorimo potrebne preduvjete za povećanje proizvodnje i plasman proizvoda, Republika Hrvatska može povisiti samodostatnost za gotovo sve najvažnije kulture voća i za sve važnije kulture povrća, kao i za meso, jaja, mlijeko i mliječne prerađevine, no dugoročni uspjeh će se temeljiti na sustavnom radu na rastu produktivnosti, učinkovitom korištenju resursa, digitalizaciji, proaktivnom pristupu klimatskim promjenama i neprilikama te povezivanju primarne proizvodnje s prerađivačkom industrijom. Provedbom aktivnosti unutar Programa ruralnog razvoja 2014. – 2020., nacionalnih mjera namijenjenih poljoprivrednom sektoru te aktivacijom niza mjera namijenjenih ublažavanjem posljedica pandemije bolesti COVID-19 može se očekivati da će se, zbog povećanja konkurentnosti hrvatske poljoprivrede, otežanog prekograničnog prometa robom, kao i povećanjem svijesti o kupnji domaćih proizvoda, jedan dio uvoza supstituirati domaćom komponentom, ali i stvoriti povoljni uvjeti za povećanje izvoza u sljedećem razdoblju. Prema posljednjim dostupnim podacima za 2018. godinu Hrvatska je samodostatna u proizvodnji žitarica (pšenica, kukuruz, ječam, zob i tritikale), uljarica (soja, suncokret, uljana repica) te trešanja, višanja i mandarina. Osim navedenih proizvoda, izvozni potencijal leži i u ekoproizvodima i proizvodima sa zaštićenim oznakama geografskog podrijetla i zaštićenim oznakama izvornosti. Prema navedenim podacima vidljivo je da Republika Hrvatska pretežito izvozi proizvode s nikakvim ili niskim stupnjem prerade, što rezultira manjom izvoznom vrijednosti proizvoda, a pretežito se uvoze prerađevine više vrijednosti, naveli su iz Ministarstva poljoprivrede.


Miroslav Kuskunović, Kombinat 1969, stručnjak i vlasnik prve PR agencije specijalizirane za agrobiznis kaže: "Koronakriza je osvijestila potrebu da se sve države okrenu pitanju prehrambene suverenosti, a neki ovaj novi trend nazivaju i poljoprivrednim nacionalizmom. No činjenica je da je kratko vrijeme pandemije otvorilo pitanje u kojem će se smjeru globalizacija dalje razvijati i hoće li doći do postupnog zatvaranja nacionalnih tržišta i okretanja protekcionizmu, odnosno zaštiti domaćeg tržišta i domaće proizvodnje. To se kroz krizu vidjelo jako brzo jer su neke države poput Rusije i Ukrajine najavile zabranu izvoza pšenice na svjetsko tržište, zbog čega je postojao strah od prekida u lancima opskrbe i udara na robne burze i poremećaje cijena. Koronakriza pokazala je velike nedostatke u Hrvatskoj kada je riječ o poljoprivredi i proizvodnji hrane. Naime, ako ćemo realno sagledati stanje u Hrvatskoj, onda se mora biti jasan – u Hrvatskoj se godinama samo govori o novcu, poticajima, potporama, natječajima, a potpuno smo zanemarili priču o proizvodnji, koja u gotovo svim sektorima pada i gubi na vrijednosti. Na vidjelo je tijekom krize izišlo da smo previše ovisni o uvozu mesa, voća, povrća, pa čak i sjemenskih roba. Iako je opskrba funkcionirala, ipak su postojali strahovi od nestašica, pa se razotkrilo da više nemamo domaću proizvodnju kvasca, da su nam mlinovi prestali mljeti pšenicu (posebno mali) jer uvozimo goleme količine smrznutog kruha i peciva te da je ponuda voća i povrća u trgovinama bila katastrofalna dok se opskrba nije vratila u normalu. Ovih dana i EU razmišlja o tome da se ponovno pokrene pitanje povećanja robnih zaliha koje su zbog zajedničkog tržišta gotovo nestale u brojnim zemljama. Naime, EU postaje svjestan da pandemije ovog tipa ili slične ugroze itekako mogu izazvati nestašice, zbog čega će vjerojatno u budućnosti doći do redefiniranja robnih zaliha i potreba da se neke važne robe ipak čuvaju više negoli je to bilo do sada. Globalizacija kakvu smo do sada poznavali vjerojatno će dobiti drukčiji oblik, odnosno ako se sadašnje stanje zbog koronakrize bude vratilo u normalu, moguće je da će se globalno tržište i dalje razvijati i funkcionirati kao do sada. Ako dođe do drugog vala i nekih novih zatvaranja, paradigma sadašnje globalizacije će se promijeniti i svi će se početi okretati nacionalnim državama i osvijestit će se potreba za prehrambenom suverenosti. U tom smislu Hrvatska bi odmah trebala početi voditi raspravu kako povećati proizvodnju i samodostatnost i imati dovoljno hrane za svoje potrebe."


Krešimir Kuterovac, predsjednik Hrvatske udruge velikih proizvođača svinja, kaže da je proces deglobalizacije u svijetu počeo kada je Kina postala gospodarska velesila, a u procesu najviše prednjači SAD.


"Predsjednik Donald Trump samo je ogolio istinu o svjetskoj politici u kojoj prednjači SAD. Svaka država sada stavlja svoje gospodarske interese kao uvjete za daljnje odnose s drugim zemljama ili grupacijama. U ovakvoj svjetskoj konstelaciji odnosa male države moraju pronalaziti svoje prilike za preživljavanje i daljnji razvoj. Ponajprije priliku treba tražiti u jednostavnijim uvjetima poslovanja sa što manje administriranja i jasnim zakonodavnim okvirom koji bi smanjio troškove države, a time i povećao efikasnost gospodarstva. A mi u Hrvatskoj baš se i ne iskazujemo u ovome dijelu, a za primjer ću navesti samo našu poreznu politiku koja je toliko jednostavna da bi svaka tvrtka u Hrvatskoj trebala imati vrhunskog poreznog stručnjaka za ispravno tumačenje i provedbu naših propisa, što ne pridonosi pojednostavljivanju poslovanja. Naša poljoprivreda sve vrijeme od ulaska u EU ima priliku da postane važniji proizvođač nego što je bila. Prvo iz godine u godinu povećavaju joj se sredstva za potpore, drugo EU stalno promiče politiku kratkih lanaca opskrbe hranom, treće je uređeno tržište poljoprivrednih proizvoda u EU. Da bi naša poljoprivreda uspjela, ne treba tražiti nova tržišta, nego samo prilagođavati svoje proizvode zahtjevima kupaca, a zbog turizma, a i zbog geopozicije velika tržišta bogatijih zemalja su nam lako dostupna. E, sad, zašto smo u problemu s poljoprivrednom proizvodnjom? Politika ni jedne vlade nije stavila poljoprivredu kao veliki razvojni potencijal, nego se uglavnom prema njoj odnosimo kao resursu za provedbu stranačkih politika i prikupljanja glasova, odnosno populizam. Rezultat je kadrovsko zanemarivanje struktura u ministarstvu i Agencijama, provedba 'reformi i novih zakona' zato da kažemo da ih radimo. Ovakva politika kadrovske pustoši i strategije populizma upravo nam daje rezultat naše poljoprivredne proizvodnje. Rezultat kako je COVID-19 party u Hrvatskoj utjecao na poljoprivredu sveo se na marketinške kampanje kojima nas trgovački lanci mame domaćom robom i proizvođačima, a kad tamo samo je nekoliko desetaka postotaka robe iz Hrvatske. Ako ih pitate zašto, kažu da je nema više na tržištu, i eto nas u začaranom krugu. A naša niša u poljoprivredi je i salata, i luk, i krumpir, i sve drugo povrće, i voće, i meso, i prerađevine, i specijaliteti, i luksuzni poljoprivredni proizvodi jer ih sve uvozimo i ne treba puno izmišljati. Kad imamo nišu, imamo tržište, ono što nam nedostaje je urediti odnose na tržištu poljoprivrednih proizvoda između proizvodnje i trgovine kako bi proizvodnja dobila nužnu sigurnost i počela se razvijati, naravno uz stvaranje investicijske potpore i pomoći. Hrvatska nema protivnika u povećanju proizvodnje u EU-u i drugim zemljama, nego u nama samima jer nismo poljoprivredu i prehrambenu industriju stavili u strateške grane, dali joj takav status i maknuli je s teme populizma."

Mladen Jakopović, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore (HPK), kaže: "Koronakriza koja se dogodila pokrenula je brojne procese na globalnom tržištu, za koje je još uvijek teško procijeniti u kojem će se smjeru dalje razvijati. Ono što je ključno je da je ova pandemija osvijestila ranjivost malih država poput Hrvatske koje su dugi niz godina zanemarivale svoju proizvodnju hrane te su smanjile samodostatnost i postale ovisne o uvozu hrane. Svjedoci smo da je poljoprivreda i proizvodnja hrane glavna tema i da se vode rasprave kako postići prehrambenu suverenost i staviti u funkciju sve resurse države koja ima goleme potencijale, ali ih je zanemarila. Prekid u lancu opskrbe hrane koji je prijetio na početku pandemije osvijestio je potrebu za kratkim lancima opskrbe, te smo u kratkom vremenu vidjeli što je to što nam nedostaje i što trebamo više proizvoditi, ali i to da je potrebno definirati robne zalihe koje su postale zanemarive. Naime, država koja na robnim zalihama nema dovoljno robe u trenutku prekida globalnih lanaca dostave može biti ugrožena, zbog čega smo svi odgovorni i trebamo dati već podršku domaćim proizvođačima i domaćoj proizvodnji. HPK je tijekom pandemije nudio brojne prijedloge koji su upravo usmjereni na podizanje prehrambene sigurnosti i suverenosti, i dalje smatramo kako svi zajedno moramo redefinirati našu poljoprivredi na način da ona bude učinkovitija i da više proizvodimo, da da roba hrvatskih proizvođača bude zastupljenija u trgovinama jer je to jedini načina da se sačuvamo od potencijalnih ugroza, a panedmija COVID-19 je to bila. Zbog toga je potrebno u budućnosti na globalizaciju gledati iz drukčijeg kuta i usmjeriti se na pokretanje domaćih resursa – staviti svu zemlju u funkciju proizvodnje, olakšati poslovanje onim sektorima u kojima ne proizvodimo dovoljno (meso, mlijeko, voće, povrće), poticati mlade ljude da se bave poljoprivredom te se okrenuti svojim resursima. Uvjereni smo da je ova kriza prilika da se hrvatska poljoprivreda bolje definira i pozicionira na domaćem tržištu, ali i da proizvodimo robe za izvoz. Bilo koja buduća ugroza ovog ili sličnog tipa dodano će izazvati poremećaje na globalnom tržištu, zbog čega se sada ne možemo opustiti, nego nastaviti sagledavati realno što donose neki novi trendovi – pa i deglobalizacija. Naime, ugroze bilo koje vrste dovode do zatvaranja granica, protekcionizma, obustave izvoza strateških roba, a sve je to velika opasnost za države koje su ovisne o uvozu hrane."