Utakmica Lige europskih prvaka u Gradskom vrtu sljedeće sezone neće biti. Posljedica je to (ne)učinaka protekloga vikenda nogometaša i nogometašica Osijeka koji su izgubili ključne utakmice za participiranje u najjačem kontinentalnom klupskom natjecanju.

"Zečice" su te borbe konzumirale više godina, a sada će, prilično izvjesno, drugu uzastopnu sezonu ispred sebe prepustiti ekipu Splita. Epilog je to nedjeljnog derbija dviju uvjerljivo najboljih ženskih nogometnih ekipa Hrvatske nakon kojeg su Splićanke, praktički, obranile titulu prvaka premda do kraja prvenstva ostaje još tri kola, od kojih je posljednje na osječkoj "Mačkamami". Tada će štićenice trenera Tihomira Rudeža trebati nadoknaditi šest pogodaka minusa (1:7) iz prekjučerašnjeg sraza u Vranjicu, na umjetnom travnjaku Sportskog centra "Kava", koja je očito za Osječanke bila gorka. Teško spranog okusa, naročito jer se nećemo vraćati u prošlost i provjeravati je li to najuspješnijoj hrvatskoj ekipi najteži prvenstveni poraz u 30-godišnjoj povijesti kluba. Posebice jer ih je bilo malo, a u jednoj dekadi čak nije bio izgubljen ni bod, pri čemu je i mreža znala ostati nedirnuta. U Vranjicu je (po)pucala po svim šavovima, a za gošće nije slutilo na dobro gotovo od prve minute. Točnije od šeste, kada je prvi put bila svladana mlada vratarka Karla Slanovic, koja je ubrzo išla i po drugu loptu u mrežu, a do odmora po još dvije. Ostanak bodova domaćinu bio je osiguran, ali se trebalo umjerenije izgubiti kako bi se zadržale realnije šanse to nadoknaditi u zaključnoj sezonskoj utakmici te se veseliti. Sada je Osječankama, nedvojbeno, teško i povratak iz Dalmacije, vjerojatno, nikad nije duže trajao, ali život ide dalje i treba kroz njega nastaviti hodati. Uvodno su u tome smjeru išle riječi osječkog stratega koji ih je inače teško pronalazio:

- Pad je bio bolan, ali se treba znati i podići s poda te nastaviti dalje izvlačeći pouke iz te epizode koja će se sigurno u budućnosti bezbroj puta apostrofirati. Kada se izgubi takvim katastrofalnim ishodom, ne može se bilo što drugo reći osim da je protivnik bio bolji i zaslužio uspjeh. Nedvojbeno ne tolikom razlikom u pogodcima jer sigurno nije takva razlika u kvaliteti, ali se uvijek njima mjere odnosi. Treba, međutim, biti iskren, odnosno pošten te priznati da je Split trenutačno jača i homogenija ekipa koja bi to sigurno naplatila na drukčiji način da već prva ozbiljnija lopta nije završila u našim vratima. Čak smo i prvih nekoliko minuta dobro krenuli, ali taj i ubrzo drugi pogodak posve su nas presjekli te se bilo, praktički, nemoguće vratiti u igru. Do odmora je minus narastao na četiri pogotka, poslije čega smo se malo pribrali i uspjeli zabiti pogodak te početi prijetiti, ali peta lopta u našoj mreži, ponovno poslije prekida, definitivno je označila uzbunu kako se ne bi dogodilo ono što se naposljetku dogodilo. Izvjesno je, posebice u depresivnom trenutku današnjem, da je titula prvaka ponovno izgubljena, ali ćemo se boriti do kraja i pokušati nemoguće, a ako ništa drugo, popraviti dojam koji je sada teško opisati - u dahu je trener Osječanki Rudež prepričao nedjeljnu dalmatinsku epizodu koju će, vjerojatno, pamtiti do kraja života. Po lošem...