PUNITOVCI - Jedna od zasigurno najstarijih Hrvatica, Ana Stipanović iz Punitovaca, proslavila je 26. srpnja, na blagdan sv. Ane i Joakima, misnim slavljem koje je u župnoj crkvi sv. Ladislava kralja predvodio župnik vlč. Đurica Pardon, svoj imendan, ujedno i 103. rođendan. Čestitke uz prigodne darove uputili su joj vlč. Pardon, Božica Poljarević u ime članica "Žive krunice" i načelnica općine Punitovci Jasna Matković u ime župljana i mještana.

Baka Ana je do prije tri godine redovito dolazila na misu. Bistra je uma i dobrog zdravlja iako se teže kreće. Ima dvoje unučadi, četvero praunučadi te dvoje prapraunučadi. Rođena je 28. srpnja 1917. u Punitovcima, gdje se i vjenčala 1935. sa suprugom Jakobom, koji je preminuo 1981. "Bilo je to vrijeme odrastanja kada su drumovi bili prašnjavi, gorjele petrolejke, konjima i plugom se išlo na oranje, guske su gacale po kanalima, a selom išle čorde krava i svinja, cure kradomice ofirale, a selom se orila pjesma poslije divana, čijanja perja, svinjokolja", prisjeća se baka Ana mladosti. "Bilo je u Punitovcima, a i u Josipovcu, kod Slovaka koji su se u Josipovac doselili i osnovali selo 36 godina prije mog rođenja, puno više djece, po troje, četvero, petero, a negdje i više. Nije bilo struje, a zimske noći duge. Rano se išlo spavati, stare peći dobro grijale, a mekani i topli jastuci i perine", nasmijano odmahujući priča baka Ana. Marljivo se radilo, kućilo, pa su joj sin Jozo i snaha Anica otišli sedamdesetih godina u Australiju, da se nešto zaradi. "Ma nisu dugo ostali, sedam godina. Ja se razboljela, teško. Svi moji, pa i seljani, mislili da od mene više ništa, da ću otići s ovog svita, pa moji ostavili zaradu, zbog mene se vratili u Punitovce, a ja okrenula ploču i evo me još žive", priča baka Ana.

"Dosta sam poživjela, puno je to dana, godina, dosta je, nije baš previše, ali dosta je. Neka svi u zdravlju dugo požive u ljubavi i slozi, neka se poštuju, neka se uzdaju u Boga, neka mladi ostanu na ovoj lijepoj i plodnoj zemlji slavonskoj, a ja ću jednog dana odozgor gledati moje selo, nadam se i sretne ljude, žitna polja i oranice i pušnice pune kobasica, šunki i kulina, gledati bez televizije i uživati", kazala je baka Ana nazdravljajući u obiteljskom domu. S.Ž.