Zaljubljenici u osječku starinu mogli su u nedjelju poslijepodne razgledati Groblje sv. Ane uz stručno vodstvo turističkog vodiča i predsjednika Udruge za poljepšanje grada "Moj Osijek" Vlade Pesta. Nakon nekoliko uvodnih riječ o povijesti tog, Gornjogradskog groblja Pest je poveo zainteresirane Osječane na šetnju otkrivajući mnoge tajne o našim znamenitim sugrađanima i njihovim posljednjim počivalištima.

Pest je na početku podsjetio da Katolička Crkva upravo na ovaj dan slavi spomendan sv. Joakima i Ane. Povezujući sa sadašnjom situacijom, istaknuo je kako je ovo, Gornjogradsko groblje nastalo nakon epidemije kuge 1737. Do tada su se Gornjograđani pokapali na mjestu današnje Osnovne škole sv. Ane na prostoru iza male drvene crkve, gdje je poslije podignuta župna crkva i konkatedrala sv. Petra i Pavla.

Zbog epidemije kuge i velikog broja umrlih gradski oci su morali pronaći novu adresu i izbor je pao na sadašnju parcelu, koja se u to vrijeme nalazila uz tzv. Đakovački drum (današnja Ulica bl. Leopolda Mandića). U to doba tek je dio sadašnjeg Groblja sv. Ane bio suh, a ostali je bio ne samo naplavan nego i povezan kanalima i rukavcima sa sadašnjim i bivšim bajerima južno od grada. Pest je rekao da su u to vrijeme ljudi do ovog groblja stizali iz Čepina čamcima, što danas zvuči poprilično egzotično.

​U početku su tu pokapani umrli od kuge, skitnice, osuđenici i nepoznati ljudi. Od 1780., kada je zabranjeno pokapanje u današnjem središtu grada, Gornjograđani se ukapaju na sadašnjem groblju.