Veliku promociju gradu Osijeku, Hrvatskoj i Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera, pa u konačnici i sebi osobno, ovih su dana donijeli Lucija Blažević i Leon Imširović, osvojivši treće mjesto na prestižnom međunarodnom IT natjecanju "Atos It Challenge". Jednostavni, skromni i i predani dvojac govori o ideji kojom su osvojili zahtjevni žiri te o mjesecima rada na razvoju projekta, uz što su uspješno ispunjavali sve studentske obveze. I doista, kad pročitate njihovu priču o uspjehu, bit će vam jasno kako za velike stvari nije važno odakle dolazite ni kojim budžetom raspolažete, nego s kolikom predanošću i žarom pristupate poslu.

Ključ uspjeha, slažu se naši sugovornici, u timskom je radu i odlično raspoređenim radnim zadacima kojima su pristupali složno i odgovorno. Međusobno su si pomagali i uskakali jedno drugome u pomoć kad god je to bilo potrebno, s obzirom na to da je riječ o projektu koji je počeo još u listopadu prošle godine. Matematički dio posla odrađivala je Lucija, odnedavno diplomandica osječkog Odjela za matematiku, inače iz Virovitice, odrasla u obitelji s četvoricom braće, majkom sutkinjom i ocem profesorom, koja je dobila zaposlenje odmah nakon diplome. Tehnički je dio posla odrađivao Leon, Osječanin koji je ovih dana stigao do diplome FERIT-a, s kojom uskoro kreće u izgradnju svoje IT karijere, prije svega u svijetu internetske sigurnosti, čijem se istraživanju nastoji posvetiti kad god ima malo slobodnog vremena.

"Posljednjih nekoliko mjeseci, otkad smo počeli rad na ovom projektu, provodio sam i po 16 sati dnevno u radnom ritmu, jer sam nastojao pomiriti sve studentske obveze koje imam na posljednjoj godini, sa zahtjevnim izazovima koji su nas čekali u razvoju ideje. Upravo je tu do izražaja došla važnost timskog rada, jer sam u svakom trenutku znao da mogu računati na Luciju, uostalom kao i ona na mene", kazao je Leon, inače stipendist Atosa, koji je za spomenuto natjecanje saznao prošle jeseni te se odlučio prijaviti. Riječ je, kaže, o međunarodnom natjecanju studentskih ekipa kojemu je pristupilo više od sto timova iz cijeloga svijeta, a njihov uspjeh nikad nije ostvario nitko iz hrvatske akademske zajednice u devet godina, koliko natjecanje postoji. Dodatnu vrijednost ovom postignuću daje i činjenica da su jedini među prva tri tima sudjelovali kao dvočlana ekipa, a cijeli projekt počeli su od nule i s vlastitim resursima.

"Prvo smo morali predati vrlo opsežnu dokumentaciju u kojoj smo objasnili što želimo napraviti, i gdje je ideja primjenjiva, ali i tko bi na kraju uložio u završni proizvod. Nakon toga, sredinom prosinca prošle godine, stigli su rezultati da smo ušli u prvih 16 ekipa, što je već tada bio najveći uspjeh jednog hrvatskog tima. Kada smo saznali da smo odabrani u uži krug projekata za nastavak natjecanja, dodijeljena nam je mentorica Helena Librenjak, inače iz Splita, koja nas je pratila i vodila tijekom čitavog razvoja ideje te nas usmjeravala i motivirala da ustrajemo. Odmah nam je rekla da je pred nama zahtjevan posao, jer smo si zacrtali prilično teške izazove koje smo morali završiti do kraja travnja ove godine", objašnjava Leon.

Naime, glavna tema koja je bila zadana za ovo natjecanje je kooperativna umjetna inteligencija u sklopu koje su timovi morali razviti vlastitu ideju primjenjivu u nekom segmentu ljudskog života. A ideja je, kaže Lucija, koju inače izuzetno zanima područje umjetne inteligencije, bilo pregršt. "Na kraju smo se odlučili za razvoj ideje o kontroli prometa, odnosno kako smo projekt nazvali "Cooperative traffic control" (Kooperativna kontrola prometa), jer je riječ o ideji koju smo najviše mogli problematizirati. Zaista smo se trudili ući u problematiku prometnog sustava, pa smo naišli na različite statističke podatke o njegovim mijenama zadnjih 20-ak godina. Za naš smo projekt odabrali deset raskrižja u Osijeku koje smo ucrtali i vjerno dočarali u simulatoru prometa SUMO, a "ubacili" smo i odgovarajuću količinu prometa na tim raskrižjima. Cilj nam je bio što realnije prikazati stvarnu situaciju u prostoru, pa je bilo mnogo tehničke pripreme oko prikupljanja podataka i njihova ucrtavanja u simulator. Također, s obzirom na to da nikada nismo radili u sličnim programima, odnosno simulatorima, trebalo nam je vremena da se naučimo služiti njime kako bismo dobili željene rezultate. S obzirom na to da je ovo natjecanje tražilo primjenu umjetne inteligencije, mi smo na naših deset raskrižja postavili tzv. agente koji su prikupljali informacije o prometnim zbivanjima. Nakon toga smo im zadali da izmijene podatke sa susjednim agentima na temelju kojih su kasnije sami učili što im je činiti u kojem trenutku. Cijeli sustav postavljen je kao svojevrsna dresura, jer su agenti učili putem nagrada koje su dobivali za ispravno donesene odluke, a sve je trajalo tjednima. Naime, nakon postavke određenih parametara slijedilo je testiranje, pa su laptopi bili upaljeni i po 48 sati, a krajnji rezultati su znali biti loši", opisuje Lucija, i prisjeća se najstresnijeg dijela pripreme projekta u kojoj su dva tjedna prije isteka roka za predaju i dalje imali loše rezultate.

"Najvažnije je bilo ‘ubosti‘ pravu kombinaciju nakon koje bismo dobili željene rezultate, a s obzirom na to da smo radili na vlastitim računalima, za jedno testiranje bila su nam potrebna dva dana, dok bi nam primjerice, da smo imali vlastiti server, trebala samo dva sata. Nakon što smo završili s praktičnim dijelom projekta čekao nas je još jedan zahtjevan dio ovoga natjecanja, a to je osmišljavanje prezentacije te marketinški i financijski plan u kojem smo se susreli s potpuno nepoznatim ekonomskim područjima. Za svaki od tih dijelova samostalno smo se obučavali i proučavali različite materijale o primjerice editiranju videa, ili razradi poslovnog plana", kaže Lucija.

Ipak, nakon višemjesečnih napora i mnogo neprospavanih noći stigao je očekivani rezultat - ovakvim sustavom prometne kontrole smanjena je emisija ugljičnog dioksida, vrijeme putovanja te vrijeme čekanja na semaforu, a smanjen je i utrošak goriva. Kako je sljedeće godine tema Atosova natjecanja "Kako digitalno može pomoći u dekarbonizaciji nedigitalnog", Leon i Lucija u šali kažu kako s ovom idejom mogu konkurirati i nagodinu, a nadaju se da će njihov veliki uspjeh otvoriti vrata i dati nadu i drugim mladim ljudima iz hrvatske akademske zajednice da se okušaju na međunarodnoj IT sceni te započnu svoj karijerni put u domovini.