Vezani članci
TEMA TJEDNA: NOVE KRIZNE MJERE (I)
TEMA TJEDNA: NOVE KRIZNE MJERE (III)
Pandemija koronavirusa velik je izazov za društvo. Zdravstvene, političke i ekonomske posljedice pratit će nas zasigurno još neko vrijeme. Novo istraživanje Međunarodnog trgovinskog centra (ITC) pokazuje da je svjetska ekonomija zbog koronavirusa u gubitku od najmanje 126 milijardi dolara. Kako to nadoknaditi, i kojim mjerama, pitali smo dr. sc. Đuru Njavru, uglednog hrvatskog i svjetskog ekonomskog stručnjaka i dekana Zagrebačke škole ekonomije i managementa (ZŠEM).
- Posljedice pandemije još će bar godinu dana drmati svjetskim gospodarstvom, snažno utjecati na način života, komuniciranja i privređivanja te siliti vlade velikih i malih nacija na osjetljivu i skupu odvagu između epidemioloških restrikcija i zahtjeva slobodnog kretanja i inicijativa koje nameće puls ekonomije i društvenog života. Da stvar bude još ozbiljnija, međunarodna solidarnost, usklađenost i suradnja trebali bi se ostvariti u doba najveće krize međunarodnih odnosa i institucija u posljednjih tričetvrt stoljeća. Kad se tomu pribroje napetosti u dobrom dijelu našeg susjedstva, jasno je da kao nacija moramo zbiti redove i sporazumjeti se o ključnim pitanjima ovog desetljeća. Staro je iskustvo da su krize povoljan okvir za ozbiljne promjene.
Uspješan odgovor na prvi udar zaraze može poslužiti kao korisna lekcija i u drugim područjima: virusna prijetnja je rano uočena, resursi potrebni za učinkovit odgovor osigurani, a stručnjacima je prepušteno da vode borbu unutar dogovorenih gabarita. Velika je pozornost pri tome posvećena, s jedne strane, kontinuiranoj prilagodbi odgovora na veličinu i vrstu izazova, a s druge strane javnom komuniciranju s naglaskom na preuzimanju individualne odgovornosti građana. Vlast nije nastupala prijeteći šumom paragrafa, nego apelirajući na razum i solidarnost. Taj model ponašanja trebalo bi primjenjivati i šire.
DRŽAVNE MJERE
Užurbano se radi na pronalasku cjepiva, ali i novih lijekova. Gdje je tu Hrvatska...?
- U međunarodnoj potrazi za učinkovitim lijekovima bilo je i elemenata koji su podsjećali na naše industrijsko i istraživačko zaostajanje. Nema nas u razvojnom radu na cjepivu koje će označiti kraj pandemije, a isprobavanje nekih lijekova koji mogu olakšati simptome zaraze podsjeća na našu jakost upravo u tom segmentu. Tako je jedan od prvih spominjanih lijekova, inače duže od pet desetljeća korišteni antimalarik, nekoć proizvodila hrvatska Pliva, a u nekim francuskim istraživanjima taj se antimalarik koristio u kombinaciji s još jednim hrvatskim izumom, Plivinim Sumamedom, koji danas, nakon isteka patent-zaštite, proizvodi Belupo.
Hrvatski farmaceutski pogoni praktično su ostali bez ozbiljnih istraživačkih instituta, kakve su nekoć imali, a u fazi odumiranja je i "otpisani" Imunološki zavod, koji je nekoć imao akumuliranog znanja i iskustva uhvatiti se u koštac s ovakvim izazovima. Hrvatskoj danas jedino preostaje da problem riješe drugi, u nadi da će rješenje moći platiti, kupiti i njime se koristiti. U međuvremenu - bez cjepiva i nekog drugog lijeka - te s uskim grlom u zdravstvenim sustavima, mnoge zemlje, pa i Hrvatska, okrenule su se drastičnim metodama usporavanja širenja pandemije, prekidom putovanja, kretanja, ekonomskog, ali i šire društvenog života, što je sve, naravno, dovelo do golemih gubitaka.
Dojam je da bi bez državnih potpora razmjeri ekonomske krize bili još veći...?- Želeći ublažiti takvo stanje, brojne vlade odlućile su se za velike i skupe programe državnih potpora građanima i industrijama i u kratkom vremenu stvorile velike državne dugove, o čijem se rješavanju još nije počelo ni razmišljati. Tako se npr. procjenjuje da će hrvatski dug u odnosu prema BDP-u u 2020. godini porasti sa 73 % na 85 % te da će oko deset milijardi kuna otići u programe protiv nezaposlenosti, odnosno potpore ostanku u zapošljenju. Najdalje je u tome otišao američki predsjednik Trump, koji je vrlo brzo pokrenuo povijesno nezabilježenu intervenciju, s više od 3500 milijardi dolara s ciljem potpore dohodcima nezaposlenima i potpore gospodarstvu. U Europi su se dogodile slične intervencije, no na razini pojedinih država članica EU-a, a tek se posljednjih mjeseci dogovara veća intervencija samog EU-a.
Za sada se državne intervencije financiraju tzv. kvantitativnim olakšicama (QE), zaduživanjem države kod FED-a i Europske središnje banke, pučki rečeno, tiskanjem novca. Kako će se svijet dugoročno postaviti prema enormno naraslim državnim dugovima zbog provedenih pandemijskih mjera - to je u domeni vračara.
JAVNE POLITIKE
Početkom travnja Branko Milanović, ugledni svjetski ekonomist koji se bavi pitanjem nejednakosti i siromaštva, iz Washingtona je komentirao da je trenutna kriza posve drukčija od one financijske prije 12 godina te da će već ionako duboke podjele u primanjima dodatno rasti. Što to znači za Hrvatsku?
- Hrvatska mora shvatiti da nema nekih univerzalnih recepata boljitka, nego da - naročito kao malena zemlja - mora uočiti svoje specifične slabosti i jakosti. Moramo pronaći hrabrosti da priznamo da smo u proteklim desetljećima vodili pogrešne javne politike u nizu gospodarskih sektora. Kao strateški važan primjer neuspjeha može poslužiti poljoprivreda, na koju je potrošen vrlo velik javni novac, desetci milijardi kuna, bez znatnijih rezultata. Iako smo zemlja s obilnim ključnim resursima, zemlje i vode, ne uspijevamo prehraniti sami sebe, pa prehrambeni manjak, u vrijednosti od više od milijardu eura godišnje, moramo pokriti uvozom.
Ozbiljne procjene kažu da tako gubimo i do 40.000 produktivnih radnih mjesta i godišnji rast BDP-a od oko 3 %. Zato ne iznenađuje što radno sposobno stanovništvo odlazi najviše upravo iz dijelova Hrvatske s obiljem neiskorištenih mogućnosti za poljoprivrednu proizvodnju. Sve se to događa u svijetu sa sedam milijardi stanovnika i s neupitnom rastućom potrebom za hranom.
Očito je da Hrvatskoj trebaju radikalno nove javne politike prema selu i poljoprivredi, sustavan i dugoročan pristup, povratak ekonomski održivim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima uz ohrabrivanje i poticanje njihova povezivanja kako bi imala prednosti velike proizvodnje uz očuvanje prilagodljivosti OPG-ova. Za tu promjenu, uz novu politiku zemljišta i nasljeđivanja zemlje, potrebna je uz OPG životno vezana savjetodavna služba, primjereno obrazovanje od srednjeg do visokog te financijske ustanove za potporu ne samo investicijama nego i tekućem poslovanju, u kojem ima velikih oscilacija izazvanih dugim proizvodnim procesima, vremenskim uvjetima, kretanjem cijena na međunarodnim tržištima itd. U našim prilikama potrebno je jedinu važniju preostalu banku u državnom vlasništvu, Hrvatsku poštansku banku, preoblikovati u Hrvatsku poljoprivrednu banku, i financijsko iskustvo obogatiti agrarnom ekspertizom kako bi mogla odigrati važnu ulogu u provedbi nove agrarne politike.
Takve su banke u stranom svijetu uglavnom iznimno uspješne, a i Hrvatska ima dugu i uspješnu povijest slične banke. Početkom dvadesetog stoljeća (1902.) osnovana je Hrvatska poljodjelska banka, koja je kreditom pratila razvoj obrta i OPG-ova u Hrvatskoj i BiH te poticala udruživanje seljačkih gospodarstava u zadruge prema modelu Raiffeisen. Banka se uspješno razvijala, o čemu svjedoči i impresivno začelje središnje zgrade Hrvatske poljodjelske banke, u Smičiklasovoj ulici, ukrašeno djelima poznatih hrvatskih umjetnika. Banka je likvidirana 1949., kao dio tadašnje antiseljačke agrarne politike.
OBRAZOVNI SUSTAV
U aktualnom kontekstu koronakrize, koji su i kakvi najveći izazovi gospodarske politike s kojima se RH danas suočava, a suočavat će se, čini se, još više na jesen i do kraja godine? U jednom ste komentaru naglasili kako će "nulti izazov za Vladu biti pozicioniranje Hrvatske u okviru europskog paketa kojim će se rješavati nastavak financiranja politike borbe protiv koronakrize"...- Kratkoročan izazov i prioritet je vratiti Hrvatsku na posao, makar i pod zaštitnim maskama. Uz pretpostavku da nas na jesen, u iščekivanju cjepiva, čeka nastavak pandemije, pripremiti zalihe kritičnih lijekova i materijala te pripremiti javne službe za nastavak djelovanja u posebnim okolnostima.
Uključio bih tu i školstvo. Prvu polovinu godine u školstvu se improviziralo s nastavom na daljinu i podučavanjem preko TV programa. Sada je prošlo dovoljno vremena da se sve to kvalitetno pripremi za jesen. Vlada treba naložiti javnoj televiziji, ili od nje i privatnih produkcija naručiti, da sljedećih mjeseci stvaraju kvalitetan obrazovni sadržaj u emisijama koje slijede propisani nacionalni program. I u obrazovanju na visokoškolskoj razini najveći broj ustanova bio je nepripremljen za prelazak na podučavanje na daljinu.
Na planu državnih financija moramo iskoristiti vrijeme "jeftinog novca - niskih kamata" pa refinancirati ukupan državni dug na niže kamate i duže rokove i tako dobiti predah, ali i bolju poziciju za budućnost. U tome možemo slijediti nekoliko uspješnih primjera zemalja oko nas.
U okolnostima opće neizvjesnosti privatni sektor će, očekivano, biti jako oprezan s većim investicijama. Zato je opravdano da država krene u neka potrebna infrastrukturna ulaganja i tako smanji pad odnosno ubrza oporavak gospodarstva i zaposlenosti. Upravo u razdoblju pandemije pokazala se važnost kvalitetne komunikacijske infrastrukture pa bi to trebao biti jedan od prioriteta. U bliskoj budućnosti to bi brojnim Europljanima omogućilo da dio godine svoje poslove obavljaju iz Hrvatske.
Hrvatska nije dovršila ni potrebna ulaganja u klasičnu infrastrukturu, ostaje dovršiti jadransko-jonski autocestovni, ali i energetski pravac, područje Rijeke nizinskom željeznicom povezati preko Zagreba sa Srednjom Europom, urediti plovnost rijeke Save od Zagreba do Vukovara, čime bi se riješilo pitanje periodičnih poplava u Hrvatskoj, BiH i Srbiji, i stvorila pretpostavka navodnjavanja slavonske poljoprivrede. To postaje još važnije imaju li se u vidu dolazeće klimatske promjene.
BIROKRATSKE KOČNICE
Jedan od prioriteta nove vlade bit će, to svi ističu, daljnje porezno rasterećenje, porast plaća i, koliko se god može, očuvanje radnih mjesta u gospodarstvu. No sadašnji i budući potpredsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić izjavio je da smanjivanje poreza nije garancija porasta netoplaća. Vaš komentar?- Ministrovoj opaski možda se može pripisati i dublji sadržaj od izrečenog: hrvatski porezi već sada nisu među višima u EU-u pa je prostor za njihovo snižavanje ograničen. Čini mi se uostalom da je kod nas prihodni aspekt fiskalne politike prenaglašen u odnosu prema njezinim alokativnim i konjunkturnim mogućnostima. Nitko kod nas ne pomišlja npr. ozbiljno da u trošarinu na cigarete ugradi puni trošak zdravstvene skrbi o posljedicama pušenja. Nikome ne pada na pamet da poreznim olakšicama potakne na okrupnjavanje poljoprivrednih čestica ili razne oblike proizvodnog ili tržišnog udruživanja u poljoprivredi. To je još ozbiljnije jer je dugo razdoblje niskih kamata lišilo i monetarnu politiku njezina najvažnijeg alokativnog instrumenta.
To važnije je da se Vlada pozabavi bar primjenom osnovnih principa dobrog menadžmenta u administraciji i javnom sektoru. Kada bismo za pokretanje poduzetničkih inicijativa prepolovili broj potrebnih dozvola, a one preostale poduzetniku izdavali u upola kraćem vremenu i sve na jednom mjestu, a ne šećući ga od jednog do drugog ureda iste državne administracije, i porezi bi se lakše, čak i rado, plaćali. Sve se to može postići boljom organizacijom i odgovornim radom postojećih zaposlenika u administraciji. Ako je za to potrebno promijeniti zakon o radu u administraciji i javnim službama, neka ga Vlada hitno promijeni, to ne košta ni jedne kune. No nije sve ni u samoj javnoj administraciji - sustavno prešućujemo do koje mjere u raznim područjima preživljavaju razne vrste prostorne i stručne monopolizacije pojedinih funkcija, koje se udružuju s birokratskim strukturama u državnom aparatu i s njima čine gotovo neprobojne saveze. Uzmimo primjer veterine: austrijski je veterinar nakon diplomiranja slobodan da obavlja sve stručne poslove gdje ga zatrebaju; Hrvatska, u kojoj nedostaje veterinara, prekrivena je mrežom stanica koje moraju imati bar dva veterinara s dvogodišnjom praksom i jednim pomoćnikom.
Govori se i o planu subvencioniranja skraćenog radnog vremena. Je li to rješenje, koliko to može pomoći da se očuvaju radna mjesta...?- Dobro je da država ne ulazi u mikromenadžment, koji je neizbježan s obzirom na razlike u raznim poslovima. Inače, skraćivanje radnog vremena u nekim zemljama, na primjer u Švedskoj, često povećava proizvodnost...
Što je s investicijama? Može li ih uopće biti u nekom zamjetnijem obujmu dok je koronakrize i recesije?
- Zašto ne, investicije se ionako ne rade s obzirom na situaciju dana, nego sutrašnjice. Može pomoći i veće državno ulaganje u infrastrukturu.
NE DIRATI PDV
Rebalans proračuna je neizbježan, a najavljuje se i snižavanje PDV-a, smanjenje parafiskalnih nameta, nove olakšice za poduzetnike, za izvoznike... Ukupno uzevši, pred novom je vladom teško razdoblje, u kojem je i dalje puno neizvjesnosti i nejasnoća. Iz Vašeg iskustva s krizama (2008., primjerice), jesu li do sada poduzete Vladine mjere (tri paketa, a slijede i novi!), odnosno gospodarska politika u ovom kriznom razdoblju, dobra i kvalitetna rješenja, i što je do sada propušteno učiniti, a to moramo napraviti da bismo ekonomski opstali...?
- Rebalans proračuna u turbulentnoj 2020. godini gotovo je nevažno pitanje, na kraju, i priznanje da ćete postojeće izdatke proračuna financirati novim zaduženjem države rebalans je proračuna. Nadam se da će se unutar EU-a konačno postići dogovor, a Vlada biti uspješna da dio izvanrednih troškova pandemije u 2020. financira iz EU izvora.
PDV, mislim, ne treba dirati. Smanjenja PDV-a gospodarstvu malo koriste, a donose velike gubitke prihoda državnog proračuna, koji se u konačnici iz nekih izvora moraju financirati.
U nas je priča o stopama PDV-a prije svega priča o borbi interesnih skupina za hvatanje povoljnijeg položaja preko nižih stopa. Od toga ekonomija u cjelini gotovo nema koristi, a ni građani. Na kraju to završi u pogodovanju pojedinim industrijama.
Dosadašnje Vladine mjere bile su u okviru mjera kakve su poduzimale vlade diljem EU-a i svijeta. Možemo biti zadovoljni, mjere su bile pravovremene i štedljive. Ono gdje s pravom očekujemo više jest pogled naprijed i mjere koje neće samo spašavati nego i oblikovati javne politike tako da one istodobno budu i razvojne i dugoročne. Ne zaboravimo, nema bolje socijalne politike od politike pune zaposlenosti.
Razgovarao: Darko JERKOVIĆ
JOSIP VISKOVIĆ
POTAKNUTI BANKE NA VEĆE KREDITIRANJE
Može se reći da je Republika Hrvatska brzim i odlučnim Vladinim mjerama uspješno svladala prvotne posljedice šoka izazvanog koronavirusom te je sačuvala gospodarstvo od znatnijih posljedica. Pred njom je sada jednako težak dio posla, a odnosi se na gospodarski oporavak. Trenutni je dojam da gospodarstvo pokazuje znakove oporavka.
No pozitivne brojke treba uzeti s visokom razinom opreza jer prevladavajuća neizvjesnost u tren može okrenuti pozitivan trend. Pozitivan znak zasigurno je kretanje ekonomskog indikatora PMI (PurchasingManagers’ Index) koji upućuje na prevladavajući smjer ekonomskih trendova u proizvodnom i uslužnom sektoru. Naime, PMI na razini eurozone ukazuje na stabiliziranje situacije i oporavak. U lipnju je iznosio 48,5, što je iznenađujuće u odnosu prema svibnju i travnju kada je bio 31,9 odnosno 13,6. U usporedbi s prošlom godinom, kada je isti pokazatelj u lipnju bio 52,5, može se zaključiti kako se gospodarstvo dobro oporavlja.
Na razini Hrvatske mogu se istaknuti poboljšani pokazatelji potrošačkog i poslovnog povjerenja, pri čemu su potonji čak i nešto bolji u Hrvatskoj u odnosu prema eurozoni. No tek nakon što se poprate novi podatci u srpnju, moći će se konkretnije definirati je li trend pozitivan ili će pogoršanje epidemiološke situacije usporiti gospodarski oporavak. Stoga, s obzirom na gospodarsku situaciju u prvih šest mjeseci i pod pretpostavkom postojećeg stanja, mislim da je realno očekivati pad BDP-a na godišnjoj razini od otprilike 10 %. Međutim, spomenuta prognoza ovisi o mnogim čimbenicima kao što su epidemiološko stanje, eventualno uvođenje novih strožih epidemioloških mjera, daljnje Vladine gospodarske mjere, reakcija gospodarskih aktera i općenito ponašanje kako poduzetnika tako i građana u okružju opće neizvjesnosti i njezina utjecaja na kapitalna ulaganja i zapošljavanje, odnosno potrošnju.
Naime, podatci ankete među poduzećima na razini eurozone već upućuju na naglo pogoršanje očekivanja u zapošljavanju. Ako se gubitci radnih mjesta nastave povećavati, to će rezultirati smanjenjem zaposlenosti, dohodaka te, u konačnici, potražnje koja bi trebala biti ključan pokretač oporavka. Pri tome bi se s vremenskim odmakom kriza mogla proširiti s najteže pogođenih sektora poput prometa, ugostiteljstva i smještaja i na druge sektore poput nekretnina koje su izrazito cikličan sektor. Isto tako, potrošnja kućanstava je pala, a očekivanje smanjenja budućeg dohotka dodatno povećava ionako već visoku sklonost štednji koja smanjuje potrošnju. Povećana nesigurnost i pogoršani uvjeti na tržištu rada natjerat će kućanstva i tvrtke da dodatno smanje svoje troškove. Na tragu svega spomenutog, nezahvalne su prognoze za sljedeću godinu jer su evidentne ispravke prognoza vodećih institucija. Primjerice, prognozu godišnjeg pada BDP-a u Hrvatskoj Svjetska banka korigirala je sa 6,2 % u travnju na 9,3 % u lipnju, dok je Europska komisija početkom srpnja korigirala prognozu iz svibnja - pad od 9,1 % na pad od 10,8 %. U konačnici će se prognoze vjerojatno još korigirati jer ovise o već spomenutim čimbenicima.
Da će kriza biti povijesno rekordna, potvrđuje i istraživanje Međunarodnog trgovinskog centra od 22. lipnja 2020., koje predviđa da će gubitak u tri glavna čvorišta lanaca nabave - Kina, EU i SAD - zbog lockdowna rezultirati gubitkom od najmanje 126 milijardi dolara, dok je poslovanje gotovo 55 % malih i srednjih poduzeća snažno pogođeno pandemijom. Pitanje je kako nadoknaditi ovakve gubitke i vratiti spomenutih 55 % poduzeća u život. Odgovor je da je potrebna daljnja snažna i koordinirana potpora svih politika kako na nacionalnom tako i na međunarodnom nivou, a sve pod pretpostavkom poboljšanih zdravstvenih uvjeta. Izostankom koordiniranih politika i snažnih mjera teško će se izliječiti ekonomski ožiljci ove pandemije.
Dakle, potpora fiskalne politike i politike tržišta rada trebala bi pomoći u održavanju zaposlenosti i dohotka kako bi se održavala adekvatna potražnja. Nadalje, monetarna politika bi relaksirajućim regulatornim mjerama, uz već odobreno obilje likvidnosti, trebala pokušati potaknuti banke, koje su već izložene većem kreditnom riziku i stoga oklijevaju s novim kreditima, da budu sklone odobravanju kredita. Konačno, provođenjem strukturnih reformi nužno je raditi na modernizaciji poslovnog okruženja i gospodarstva u cjelini. Povjerenjem u takve Vladine politike i njihovom implementacijom jedino je moguće potaknuti kapitalne investicije i smanjiti štednju iz opreznosti te u konačnici povećati zaposlenost, povećati dohotke i potaknuti gospodarsku aktivnost, prije svega kroz povećanu domaću potražnju. Naime, uočljivo je kako virus ne djeluje jednako na globalnoj razini te je stoga vjerojatan asinkroni ritam oporavka gospodarstva na globalnoj razini čime je oporavak mnogo teži i naglasak će biti na domaćim faktorima rasta BDP-a. Dakako, komplementaran efekt izvoznih aktivnosti nikako se ne smije zanemariti, no u danoj situaciji upitan je njegov puni potencijal.
Spomenute fiskalne potpore svakako nameću pitanje izvora sredstava takvih mjera. U situaciji pada državnih prihoda i bez značajnih intervencija na rashodovnoj strani, jasno je da je nužno zaduživanje države ili na nacionalnom ili međunarodnom financijskom tržištu. Pritom se potonje čini poželjnijim kako zbog priljeva eura u Hrvatsku i smanjenja potencijalnih deprecijacijskih pritisaka na kunu u posljednjem kvartalu godine, tako i zbog još uvijek relativno povoljnih kamatnih stopa na međunarodnom tržištu i ponovnog smanjenja spreada u odnosu na njemački bond zabilježen od 22. lipnja 2020.
Međutim, nameće se pitanje kako se u spomenuto uklapaju najavljene mjere smanjenja stope PDV-a za sve prehrambene proizvode, smanjenja stopa poreza na dohodak, smanjenja parafiskalnih nameta i slične mjere koje bi trebale rezultirati manjim proračunskim prihodima. Prvo treba reći da su to samo najave i da će odluka o donošenju takvih mjera prije svega biti determinirana stanjem u gospodarstvu, odnosno stanjem u javnim financijama. Osim toga, donošenje spomenutih mjera vezanih uz porez na dohodak odrazit će se i na prihode JLS-ova, koji će time biti više usmjereni na pomoći središnjeg proračuna. Postavlja se pitanje koliko je to zaista u danoj situaciji opravdano te je li, pred nadolazeće lokalne izbore u svibnju 2021. godine, i politički prihvatljivo? Drugo, ako u danim okolnostima odlučnost uvođenja takvih mjera i postoji, ne bi nas trebalo iznenaditi da se one prolongiraju za iduću godinu jer se može očekivati pooštravanje stava fiskalne politike, posebno u kontekstu intencije pristupanja eurozoni. Konačno, sve spomenuto ovisit će o daljnjem razvoju pandemije i danim zdravstvenim uvjetima.
Piše: Josip VISKOVIĆ