Pjevački uzlet Luke Nižetića počeo je na Melodijama hrvatskog Jadrana 2001., kada je s nepunih 17 godina Splitu posvetio pjesmu "Ludi grade". Gotovo 20 godina poslije s klapom Kampanel snimio je još jednu posvetu svom rodnom gradu, singl domišljata naziva "Ae", iza kojega stoji autorski tandem Mario i Branimir Mihaljević. Pjesma je u samo nekoliko dana srušila sve rekorde te došla na vrh glazbenih ljestvica, a ujedno je bila i povod za razgovor s popularnim nositeljem lepršavih nota i dalmatinskih stihova.

Čega se najradije prisjetiš iz djetinjstva? Sjećaš li se kada si odlučio biti pjevač?

- Imao sam ludo djetinjstvo, a najviše su mi ostale slike i mirisi s Mertojaka, kvarta u kojem sam odrastao i otkrivao prve životne radosti. Bila su to bezbrižna vremena, kada su dvorišta bila ispunjena dječjim žamorom, kada smo se svi znali i bili si dobri susjedi. Od kad sam progovorio glazba mi je postala najveća preokupacija. Bio sam lud za tečama samo da bih mogao lupati po njima i stvarati ritam. Svako malo sam pripremao "koncerte" za moje prijatelje u portunu zgrade, a dječja me mašta odvela i na svjetsku turneju. (SMIJEH) Oduvijek sam htio da glazba i pozornica budu kanal mog izražavanja i ništa me nije moglo spriječiti u toj želji i naumu. Gledajući Michaela Jacksona, maštao sam kako ću i ja jednog dana biti na takvoj sceni i uveseljavati ljude. To je bila moja misija onda i ništa se nije promijenilo.



Jesi li zadovoljan smjerom u kojem se kreće tvoja glazbena karijera? Kad se osvrneš, možeš li reći da si postigao sve što si htio ili ima još nešto što želiš ostvariti?


- Ništa ne bih mijenjao. Sve ide svojim tijekom, kako je negdje u zvijezdama zapisano. Mogu biti sretan da se bavim onim što najviše volim. Iza sebe imam zaista lijep broj pjesama, predivnih koncerata, suradnji s eminentnim autorima na čijim sam opusima odrastao, dueta s renomiranim glazbenicima, raznih dogodovština s fanovima i publikom, nagrada i putovanja, novih poznanstava, a tu su i pobjede u Plesu sa zvijezdama i Masterchefu. Skupilo se već više od 15 godina rada na sceni i zapravo sam još uvijek na početku - vjerujem da me najbolje stvari tek čekaju. Došao sam u godine iza kojih je neko iskustvo, nešto pameti i, naravno, još uvijek velike želje za novim izazovima. U ovom poslu uvijek trebaš ići dalje, biti uporan, ne posustajati, samo raditi, raditi i raditi i na kraju uvijek sve dođe na svoje.

Predstavi nam svoj aktualni singl "Ae". Kako je moguće da pjesmu, koja je zapravo posveta Splitu i Splićanima, autorski potpisuju Slavonci?

- Želja mi je bila da imam pravu splitsku pjesmu, nešto s čime se mogu identificirati i to smo pronašli upravo u splitskoj uzrečici "ae". Već duže surađujem s Branimirom Mihaljevićem i njegovim ocem Marijom, pa smo samo nastavili tamo gdje smo stali s prošlogodišnjim hit-singlom "Ludilo brale". Mario je i sam izjavio kako mu nije bio problem napisati pjesmu o Splitu s obzirom na to da je tamo provodio dosta vremena i družio se sa Smojom, Runjićem, Oliverom, ljudima koji jesu Split, tako da je iz prve ruke imao prilike upoznati splitski mentalitet. Prema prvim reakcijama i uspjehu pjesme, vidim da ju je publika zavoljela na prvo slušanje, dobivam lijepe komentare i od samih Splićana, tako da je naša misija postignuta.

Koliko često upotrebljavaš "ae" u razgovoru?


- Kao pravom Splićaninu, on je sastavni dio komunikacije i ne primjećujem ga. Radi se o splitskom fenomenu, uzrečici koja se duboko ukorijenila u duh i karakter našeg jezika. Od kada je pjesma izišla, kada se koristim tom uzrečicom, ljudi oko mene na nju me upozoravaju s osmijehom. Ovisno o kontekstu, može se koristiti u raznim situacijama - kao pitanje, kao potvrda, čuđenje, ravnodušnost, samo je važna intonacija. Ponekad se cijeli usputni susret može obaviti sa "ae", gdje može zamijeniti pitanje i odgovor poput "Šta ima nova?" i "A, evo, tu san, sve po starom."

Kako je bilo na snimanju spota i jesi li zadovoljan kako je na kraju ispalo?


- S obzirom na to da smo spot radili u vrijeme izolacije, morali smo ga snimiti sa što manje ljudi, pa sam došao na ideju da me se snimi na zelenoj površini i da se naknadno ubace vizure Splita i ljetnog šušura. Sve je to na originalan način razradio Dinko Šimac, talentiran i hvaljen redatelj mlađe generacije, koji me odlučio provesti kroz neke od prepoznatljivih sekvenci što su ostale u nekoj kolektivnoj memoriji. Rekreirali smo razne spotove poznatih glazbenika, poput Dina Dvornika, Magazina i Severine, i stavili me na njihova mjesta, nastojeći kroz neki moj geg i outfit te dodatnu animaciju biti što bliži originalu.

Vrstan si kuhar, vlasnik restorana i veliki gurman. Bez koje hrane ne bi mogao živjeti?


- Kako volim kuhati, tako volim i dobro pojesti. Jedem doslovno svu hranu. Nastojim se hraniti zdravo i tipično mediteranski, sve je to mahom lagana hrana bez puno teških masnoća i začina. Kako sam u životu dosta putovao, imao sam prilike kušati razne kuhinje svijeta i kada bih morao uz mediteransku kuhinju izabrati još neke, bile bi to japanska i vijetnamska. Sushi, sashimi ili vijetnamske spring role i pho - sama mi pomisao na njih stvara zazubice. Ne bih mogao živjeti bez šalse od poma, koja je sastavni dio gotovo svakog obroka u Dalmaciji. Šalsa za nas znači život!

Kako to da si se odlučio na tetovažu s elementima iz serije "Twin Peaks"? Je li ti to najdraža serija? Kada si napravio prvu tetovažu i znaš li koliko ih sada imaš?


- "Twin Peaksom" sam postao zaluđen još od prve epizode te mi je i dandanas najdraža serija. Ljubitelj sam rada Davida Lyncha, cijelog njegova filmskog opusa. Također, glazba Angela Badalamentija, koja prati seriju, za mene je nešto nadrealno i savršeno. Veliki sam filmofil, a u novije vrijeme i ljubitelj serija. Tetovažama se divim još od rane mladosti i od prve sam znao da na njoj neću stati. Volim taj oblik izražavanja, gdje je naše tijelo platno na kojem ostavljaš slike, riječi i simbole koji su ti u određenom životnom procesu nešto značili. Kada me pitaju koliko imam tetovaža, ja kažem, jednu, jer smatram da cjelokupni dojam svih tetovaža na nekome daje jedinstvenu sliku nečije osobnosti.



Kako doživljavaš cijelu ovu situaciju oko koronavirusa?


- Za mene ima puno gorih virusa od koronavirusa. Rasizam, netolerancija, nebriga za okoliš, politika, Trump, ljudska pohlepa, nuklearno oružje... To su virusi kojih se puno više bojim i protiv kojih se treba boriti. Korona, kako je došla, tako će i proći ili ćemo prirodno stvoriti imunitet i nastaviti živjeti dalje s tim, nema nam druge.

Koji su ti planovi za budućnost u glazbi i privatno? Kako posluje Fabrika?


- Teško je planirati išta u vrijeme pandemije, pogotovo jer moj posao ovisi o velikim okupljanjima. Za sada je većina koncerata otkazana, ali nadam se da će ipak sve doći u neku novu normalu, u kojoj svi možemo funkcionirati i egzistirati. Čekajući bolja vremena, ne sjedim prekriženih ruku, nego radim na novim pjesmama. Izolacija me tjerala na kreativnost, što me spasilo od potentne depresije i letargije. Što se tiče mog restorana Fabrika, prilagodili smo se novoj situaciji, napravili dobar plan i za sada to funkcionira. Gostiju ima, a ovoljetni nam je hit burger od kozica.

Kako provodiš slobodno vrijeme? Imaš li hobije?


- Kako sam do daljnjega na Visu, kada nisam okupiran obvezama u restoranu, vrijeme koristim za kupanje, ronjenje - sve vezano uz more, druženje s dragim prijateljima. Kako je moja velika ljubav i fotografija, stalno šećem s fotićem i bilježim lijepe trenutke. Koliko god sam obišao otok Vis, još uvijek ima neotkrivenih uvala, restorana, staza, prirode... zaista čaroban otok na kojem zaboraviš sve ružne stvari.