Objavljeno 15. srpnja, 2020.
Pokret u skulpturi ne prestaje biti smisao i ljepota u radovima Tatjane Kostanjević, koja nam i ovih dana pruža užitak ne samo gledanja nego i usvajanja/nošenja svojih malih formi. Njezine skulpture, pojednostavljene umjetničkim minimalizmom, nakit su koji rado nose žene, ističući njezinim stilom i svoj stil. Pod nazivom Žičane, živčane, gumene, limene i sve u krug njezine minijature i dizajnerski nakit predstavljeni su u Malom salonu požeškog muzeja na ovotjednoj izložbi.
Skulpture Tatjane Kostanjević odlikuju se životnošću, gipkošću, pokretnošću i elegancijom neovisno radi li se o materijalu ili načinu izričaja, u portretima u bronci, figurama, medaljama, sakralnoj ili drugoj skulpturi. Više od 40 kiparskih radova ove akademske umjetnice krasi mnoge gradove, od Opatije i Požege, koje smatra svojima, do „bijelog svijeta“. Ali uza sve te radove, skulpture koje žive sa svojim sugrađanima, Tatjana Kostanjević ne zazire od malih formi i umjetničkog dizajna. Upravo to je nova „serija“ nakita od žice, gume, lima…
- To je mala skulptura oko vrata, ono što inače radim prenijela sam u malu formu i mislim da su dosta zgodne, da su prepoznatljive, jer su drukčije. To je dizajnerski posao, a ja sam došla iz druge branše, ja sam kipar i tu se mora vidjeti razlika. Unijela sam nešto drugo u to. Iako je naš posao sličan, razlikuje se u nekom milimetru razmišljanja ili senzibiliteta, pa se i zovu „sve u krug“. Primijenjena umjetnost dio je mog posla, ne mora to uvijek biti javni rad. Može to biti nakit, dekorativni komadi, male interaktivne skulpture koje vesele i mene i konzumente mog rada. Cijela izložba upravo stoga se zove Žičane, živčane, gumene, limene i sve u krug, jer mora biti i malo humora u cijeloj priči, umjetnost ne mora biti samo ozbiljna - kaže nam Tatjana.
Ni ti najnoviji radovi kiparice Kostanjević ne mogu bez pokreta, koji je, uhvaćen u jednom trenu, ostao postojan i nastavlja život u mašti promatrača.
- To je nešto što dolazi iznutra. Taj pokret u skulpturi, čini mi se da to nemaju svi, da to ide iznutra, da je to stvar koja se ne može naučiti, ta mala mimika, taj fini moment gibljivosti. Postoje skulpture koje prikazuju sportaša ili prikazuju nekog u pokretu, a zapravo uopće nemaju pokret. Jer to je nešto što dolazi iznutra. Svako umjetničko djelo, svaka skulptura to mora zračiti, to mora izazvati reakciju i onda je to umjetničko djelo - nastavlja Tatjana riječima pedagoga, posla kojim se u posljednje vrijeme ne može baviti. Sjetimo se samo njezinih istraživanja pokreta u skulpturi u dojmljivom ciklusu Terpsihore, skulptura ritualnih plesačica.
Radovi umjetničkog dizajna ipak nisu osnovna preokupacija Tatjane Kostanjević, nego više njezino poigravanje različitim malim popularnim formama. Uz nekoliko skulptura koje žive na ulicama zajedno s Požežanima, posebno nezaobilazni Nikola Tesla na šetnici prema Orljavi, najnoviji njezin rad reljef je dr. Franje Tuđmana, na ulazu u novi studentski dom, nastao u vrijeme ograničenja kretanja zbog epidemije, o čemu kiparica kaže:
- Ja inače radim kiparski posao, koji je usamljenički posao u atelijeru, tako da mi to nije tako teško palo. Reljef sam radila u svojevrsnoj samoizolaciji, u vrijeme kad se nismo smjeli puno kretati. Mislim da sam uspjela to dobro napraviti, bar sam ja zadovoljna, mislim da sam uspjela uhvatiti taj moment, tu gestu, unijeti misao u taj portret.
Narcisa Vekić
Tatjana Kostanjević
kiparica
To je nešto što dolazi iznutra. Postoje skulpture koje prikazuju sportaša ili prikazuju nekog u pokretu, a zapravo uopće nemaju pokret. Jer to je nešto što dolazi iznutra.