Objavljeno 15. srpnja, 2020.
“Gledaju građane kako hodaju po ulici i shvate da je njima to onemogućeno”
Šetnja korisnika pod nadzorom djelatnika, prijam novih korisnika i realizacija financijskih planova tri su zahtjeva koja su Nacionalnom stožeru civilne zaštite uputili ravnatelji triju domova za starije i nemoćne osobe Osječko-baranjske županije. Ravnatelji domova u Osijeku, Đakovu i Belom Manastiru zatražili su ublažavanje mjera koje su na snazi zbog epidemije koronavirusa već gotovo mjesec dana.
Razumijevanje
Podsjetimo, korisnici svih domova za starije i nemoćne osobe u Hrvatskoj najprije su u ožujku bili u "lockdownu", a početkom lipnja dopušten im je izlazak iz ustanova, susreti s obitelji te je krenuo i prijam novih korisnika. Povećanjem broja oboljelih od koronavirusa u svim županijama mjere su ponovo postrožene i korisnicima su zabranjeni posjeti, ali i izlazak izvan ustanove. Cijelo to vrijeme mjere poštovanja obveznog razmaka, dezinfekcije i mjerenja temperature bile su na snazi. Dnevni rast oboljelih ne jenjava i još nema naznaka ukidanja mjera osobama treće životne dobi koje su smještene u domovima.
"Od stožera na lokalnoj i državnoj razini zatražili smo najprije ublažavanje mjera zabrane izlaska korisnika na ulicu. Naime, već duže vrijeme kreću se isključivo u dvorištu i mogu reći da se većina korisnika u našoj ustanovi s time slaže, no određen broj korisnika to ne može podnijeti i traže izlaske van. Neki od njih imaju svoje probleme otprije, neki su postali depresivni i činjenica je da smo mi svi socijalna bića, pa im, primjerice, činjenica da u dvorištu imaju suncobrane i klupe ništa ne znači, jer oni žele prošetati. Vide kroz ogradu da drugi šeću i razumljivo je da žele izići", rekla nam je ravnateljica županijskog Doma za starije i nemoćne osobe u Đakovu Branka Barna.
Problem je, dodaje, i zabrana primanja novih korisnika, izuzev u hitnim slučajevima i prema uputi centara za socijalnu skrb. Tražili su stoga od Nacionalnog stožera, kaže, mogućnost da se primaju novi korisnici, prethodno testiraju i stave u izolaciju te da im se potom ponovi test. Dodatan je problem i u tome što je stao i plan nabave za 2020. godinu. Barna ističe da je prošla već polovina godine, novac stoji, a radova nema. Stoga je zatražila bar dozvolu ličenja i određenih popravaka, dakako, uz stroge mjere zaštite drugih korisnika.
"Moguće je izmjestiti nekoliko korisnika da ne budu u doticaju s izvođačem radova. Ovo sad sve stoji i vjerujem da će Nacionalni stožer imati razumijevanja za ove naše zahtjeve", zaključuje ravnateljica Barna.
Da je cijela situacija došla do filozofsko-društvene razine promišljanja smatra i ravnatelj Doma za starije i nemoćne osobe Beli Manastir Tomislav Peran, koji kaže da je razumljivo kako je potreba za sigurnošću prioritetna, no smatra da ravnatelji ustanova toga tipa "plivaju" u bujici ugrožavanja individualnih sloboda i osiguravanja kolektivne sigurnosti. Treba stoga pronaći rješenje, smatra, da se pronađe model prema kojemu će se sanirati posljedice ovakve situacije.
"Korisnici gledaju građane kako hodaju slobodno po ulici, neki ne nose maske, neki idu na nogometne utakmice, a onda shvate da je njima to onemogućeno. Naravno da zbog svega dođu u tjeskobnu i depresivnu situaciju iako im je, gledajući s pravne strane, omogućeno raskidanje ugovora s ustanovom u svakom trenutku. No netko ima kamo otići, a netko ne", naglašava ravnatelj Peran. "Ples s koronom" povremeno se, dodaje, transformira u "ples s odgovornošću".
Neumoljive brojke
Svi su u ovome trenutku, smatra Peran, napetih živaca i u strahu od svakodnevnih vijesti, ali i zbog činjenice da su, uvjetno rečeno na kraju svog životnoga puta, smješteni u ustanove iz kojih ne mogu ostvariti kontakte s obitelji, znancima... Još je jedan problem, naglašava Peran, što ondje gotovo od početka godine nije primljen ni jedan novi korisnik, izuzev dvaju prema hitnom rješenju CZSS-a. Trenutno je 12 slobodnih kreveta i ako se to pomnoži s cijenom i brojem mjeseci u godini, dodaje naš sugovornik, lako je doći do zaključka o gubitku. Iako djelatnici vode brigu o tome da korisnicima ništa ne nedostaje, ova je situacija, smatra, neizdrživa.
"Teret tih korisnika nosimo i mi djelatnici. Neki su ljudi jako nesretni i pitanje je što s onima koji žele otići, a nemaju kamo. Nadam se i vjerujem da će doprijeti do mjerodavnih da se situacija mora promijeniti o pitanju korisnika, ali i naše financijske situacije jer su brojke neumoljive", upozorava Peran.
Marija Mihelić
ĆURIĆ: POTREBAN JE POMAK
Ravnatelj županijskog Doma za starije i nemoćne osobe Osijek Vjekoslav Ćurić ističe da treba doći do pomaka u situaciji kojoj se, iz ove perspektive, ne vidi kraja.
“To je zajednički stav mojih kolega i mene i nadamo se da će ovi zahtjevi koje smo mi pokrenuli naići na razumijevanje. Dakako, slažem se apsolutno sa svim stavovima kolega Barne i Perana i vjerujem u pozitivan odgovor Nacionalnog stožera civilne zaštite Republike Hrvatske”, kaže ravnatelj Ćurić.
Peran: Neki su ljudi jako nesretni i pitanje je što s onima koji žele otići, a nemaju kamo