VALPOVO

Jedan od najvažnijih datuma za Ogranak Matice hrvatske Valpovo svakako je 24. lipnja 1996. Tog je dana, bez velike pompe, javnosti predstavljen prvi broj časopisa Valpovački godišnjak, a gradska je vijećnica tom prigodom bila ispunjena mnogobrojnim znatiželjnicima. U sklopu Ljeta valpovačkog predstavljeno je 25. izdanje Godišnjaka, bila je to prilika za razgovor s njegovim pokretačem i do danas glavnim urednikom i zaljubljenikom u povijest Valpovštine, Stjepanom Najmanom.

Kako je počela priča o Godišnjaku?


- Sve je počelo pola godine prije, 12. prosinca 1995., na sjednici Predsjedništva MH, kada sam kao njezin tajnik predložio ostvarivanje jednog od zacrtanih planova, još iz 1971.: izdavanje časopisa. Prijedlog je jednoglasno prihvaćen, predlagač je zadužen za realizaciju. Ostalo je povijest. A ta povijest kaže da je u 25 brojeva objavljeno gotovo 700 članaka na više od 5000 stranica i više od dvije tisuće slika i raznih ilustracija, što je točno tri i pol standardne enciklopedije.

U čemu je vrijednost ove edicije za Valpovštinu?


- Uz bilježenje događaja i spašavanja od zaborava za dolazeće generacije Valpovčana, Valpovački godišnjak pokazao se i izuzetnim promotorom. Evo jednog slikovitog mišljenja: "Zahvaljujući izboru tema kao i načinu njihove obrade i kvaliteti pojedinih tekstova, ovaj broj Valpovačkog godišnjaka možemo iščitati i kao najbolji poziv da posjetimo Valpovo ako već prije nismo za to imali priliku ili povod." (Goran Ivaniš: Zabilježeno sjećanje, Vijenac, br. 224, Zagreb, 3. listopada 2002.) Valpovo je jedan od malobrojnih malih gradova u Hrvatskoj koji se može pohvaliti ovakvom tiskovinom, koja izlazi redovito svaki lipanj, i to uzastopno 25 godina, što je najduži vijek izlaženja ovakve tiskovine. Pokazalo se kako je pokretanje Valpovačkog godišnjaka unijelo živost u nakladništvo Valpovštine, a statistika kaže da je samo u proteklom razdoblju objavljeno 60 % ukupnog broja knjiga uzevši ukupan broj unatrag jednog stoljeća. Valpovački godišnjak nema globalno važnih tema, no to mu i nije cilj. Njegova je osnovna namjena zabilježiti sve što se događa u Valpovu i ostaviti to zapisano za buduće naraštaje. Tematskom raznovrsnošću Godišnjak učvršćuje svijest o potrebi osvrta na prošlost i istraživanja baštine kako bi se razumjela sadašnjost. Podsjeća na značenje koje duhovnost, kultura i prosvjeta imaju u životu stanovnika grada Valpova, koji odiše ljepotom okoliša, dok iz njega odjekuju davna vremena.

Koje teme obrađuje Godišnjak?



- Gotovo redovito Godišnjak donosi "otkrića", ili, zapravo, zaboravljene činjenice, npr.: prva kinopredstava, 1897., ili početak rada prve (industrijske) pivovare u Hrvatskoj, ili prve kazališne zgrade u kontinentalnoj Htvatskoj, ili uzgoj šparoga, naranči, ananasa i limuna plasiranih u Beč i sl. O Godišnjaku je mišljenje nakon samo četiri broja izrekao i dr. Ive Mažuran: "Moram odmah reći da sam ugodno iznenađen izgledom i sadržajem svakoga sveska. Otrgnuti što više toga iz zaborava danas je, rekao bih, nasušna potreba. Ništa manje ne smije se zaboraviti i ljudi koji su uvijek činili i činit će sastavnicu bića užega ili širega zavičaja, kao i naroda u cjelini. U tom pogledu, čestitke Uredništvu i suradnicima! Manje zamjerke nisu bitne, pogotovo ako se ima na umu da svaki svezak nastaje iz zanosa i ljubavi prema rodnomu gradu i kraju. Na tom putu doista treba ustrajati i okupiti što je moguće više suradnika. Istina, lakše je to reći nego učiniti. Četiri izdana sveska međutim obavezuju da se u tome ustraje." Upravo nakladnička djelatnost, a osobito Godišnjak, umnogome je pridonijela da Ogranak visoko kotira u kulturnim krugovima Valpova i Valpovštine. Matičin rad nije ostao nezapažen. Prigodom Dana grada Valpova, 8. prosinca, dodijeljeno joj je priznanje Plaketa Matije Petra Katančića 2000. Istim priznanjem nagrađen sam i kao urednik Valpovačkog godišnjaka 2003., a 2017. i priznanjem za životno djelo Zlatna plaketa Pečat Grada Valpova, koja mi je dodijeljena za 25 godina uređivanja Valpovačkoga godišnjaka.