Kultura
STJEPAN NAJMAN O VALPOVAČKOM GODIŠNJAKU

Malo se gradova može pohvaliti ovakvom tiskovinom
Objavljeno 15. srpnja, 2020.
Objavljeno je oko 700 članaka na više od 5000 str. i više od 2000 ilustracija
VALPOVO

Jedan od najvažnijih datuma za Ogranak Matice hrvatske Valpovo svakako je 24. lipnja 1996. Tog je dana, bez velike pompe, javnosti predstavljen prvi broj časopisa Valpovački godišnjak, a gradska je vijećnica tom prigodom bila ispunjena mnogobrojnim znatiželjnicima. U sklopu Ljeta valpovačkog predstavljeno je 25. izdanje Godišnjaka, bila je to prilika za razgovor s njegovim pokretačem i do danas glavnim urednikom i zaljubljenikom u povijest Valpovštine, Stjepanom Najmanom.


Kako je počela priča o Godišnjaku?


- Sve je počelo pola godine prije, 12. prosinca 1995., na sjednici Predsjedništva MH, kada sam kao njezin tajnik predložio ostvarivanje jednog od zacrtanih planova, još iz 1971.: izdavanje časopisa. Prijedlog je jednoglasno prihvaćen, predlagač je zadužen za realizaciju. Ostalo je povijest. A ta povijest kaže da je u 25 brojeva objavljeno gotovo 700 članaka na više od 5000 stranica i više od dvije tisuće slika i raznih ilustracija, što je točno tri i pol standardne enciklopedije.

U čemu je vrijednost ove edicije za Valpovštinu?


- Uz bilježenje događaja i spašavanja od zaborava za dolazeće generacije Valpovčana, Valpovački godišnjak pokazao se i izuzetnim promotorom. Evo jednog slikovitog mišljenja: "Zahvaljujući izboru tema kao i načinu njihove obrade i kvaliteti pojedinih tekstova, ovaj broj Valpovačkog godišnjaka možemo iščitati i kao najbolji poziv da posjetimo Valpovo ako već prije nismo za to imali priliku ili povod." (Goran Ivaniš: Zabilježeno sjećanje, Vijenac, br. 224, Zagreb, 3. listopada 2002.) Valpovo je jedan od malobrojnih malih gradova u Hrvatskoj koji se može pohvaliti ovakvom tiskovinom, koja izlazi redovito svaki lipanj, i to uzastopno 25 godina, što je najduži vijek izlaženja ovakve tiskovine. Pokazalo se kako je pokretanje Valpovačkog godišnjaka unijelo živost u nakladništvo Valpovštine, a statistika kaže da je samo u proteklom razdoblju objavljeno 60 % ukupnog broja knjiga uzevši ukupan broj unatrag jednog stoljeća. Valpovački godišnjak nema globalno važnih tema, no to mu i nije cilj. Njegova je osnovna namjena zabilježiti sve što se događa u Valpovu i ostaviti to zapisano za buduće naraštaje. Tematskom raznovrsnošću Godišnjak učvršćuje svijest o potrebi osvrta na prošlost i istraživanja baštine kako bi se razumjela sadašnjost. Podsjeća na značenje koje duhovnost, kultura i prosvjeta imaju u životu stanovnika grada Valpova, koji odiše ljepotom okoliša, dok iz njega odjekuju davna vremena.

Koje teme obrađuje Godišnjak?



- Gotovo redovito Godišnjak donosi "otkrića", ili, zapravo, zaboravljene činjenice, npr.: prva kinopredstava, 1897., ili početak rada prve (industrijske) pivovare u Hrvatskoj, ili prve kazališne zgrade u kontinentalnoj Htvatskoj, ili uzgoj šparoga, naranči, ananasa i limuna plasiranih u Beč i sl. O Godišnjaku je mišljenje nakon samo četiri broja izrekao i dr. Ive Mažuran: "Moram odmah reći da sam ugodno iznenađen izgledom i sadržajem svakoga sveska. Otrgnuti što više toga iz zaborava danas je, rekao bih, nasušna potreba. Ništa manje ne smije se zaboraviti i ljudi koji su uvijek činili i činit će sastavnicu bića užega ili širega zavičaja, kao i naroda u cjelini. U tom pogledu, čestitke Uredništvu i suradnicima! Manje zamjerke nisu bitne, pogotovo ako se ima na umu da svaki svezak nastaje iz zanosa i ljubavi prema rodnomu gradu i kraju. Na tom putu doista treba ustrajati i okupiti što je moguće više suradnika. Istina, lakše je to reći nego učiniti. Četiri izdana sveska međutim obavezuju da se u tome ustraje." Upravo nakladnička djelatnost, a osobito Godišnjak, umnogome je pridonijela da Ogranak visoko kotira u kulturnim krugovima Valpova i Valpovštine. Matičin rad nije ostao nezapažen. Prigodom Dana grada Valpova, 8. prosinca, dodijeljeno joj je priznanje Plaketa Matije Petra Katančića 2000. Istim priznanjem nagrađen sam i kao urednik Valpovačkog godišnjaka 2003., a 2017. i priznanjem za životno djelo Zlatna plaketa Pečat Grada Valpova, koja mi je dodijeljena za 25 godina uređivanja Valpovačkoga godišnjaka.


Lidija Aničić
Rezultat rada mnoštva entuzijasta
Tko je sudjelovao u kreiranju Godišnjaka? - Djelo je to vrijednih amatera, zaljubljenika u zavičaj, poštovatelja Valpovštine i Valpova, njih čak 160. Osim valpovačkih autora, za Godišnjak je pisalo 14 doktora znanosti i desetak magistara, od kojih su neki sami ponudili suradnju prepoznavši kvalitetno izdanje. Velik prinos ukupnoj kvaliteti Godišnjaka daje, svih ovih godina, i tehnički urednik Zvonko Jerković. Valpovački je godišnjak zapravo rezultat rada mnoštva entuzijasta iz Valpova i okolice, koje je okupila zajednička želja da istraže i obrade prošlost toga kraja i predstave je sugrađanima, ali i šire. Stoga nije neobično što je čitan i izvan Valpovštine. Raznim kanalima i vezama dospijeva diljem Hrvatske, ali i u druge zemlje. Sa sigurnošću znamo da ga ima (bar poneki svezak) čak i na drugim kontinentima. Od brojnih mišljenja izrečenih i napisanih ovaj put izdvajam vrlo znakovit citat Sandre Cekol: "Časopis je dobro prihvaćen od Valpovčana, a kada se prelista, razumljivo je i zašto. Tekstovi su pisani znanjem i srcem te gotovo nikad ne odskliznu u patetiku svojstvenu nekim regionalnim izdanjima sličnog tipa."
REVALD: GODIŠNJAK DOLIKUJE VALPOVU
Iako je od promocije prošlo četvrt stoljeća, vjerujem da su sjećanja na taj dan i danas vrlo živa. Po čemu ćete ju pamtiti? - Interes je bio ogroman. Sve je zanimalo što se to novoga zbiva na kulturnom planu Valpova, jer nakana je publikacije bila pisati o Valpovštini, prije svega o povijesti i kulturi, ali i o svemu ostalom što zaslužuje spašavanje od zaborava. To je bilo navedeno i u uvodniku prvoga broja. Već je na predstavljanju bilo vidljivo veliko zanimanje. Idućih dana, tjedana i mjeseci građani su izražavali zadovoljstvo i davali podršku za daljnje izlaženje. Svakako najbolji kompliment na račun Godišnjaka onaj je koji je izrekao, sada već pokojni, gosp. Oton Revald, koji je bio najveći poznavatelj valpovačke povijesti, jedan od osnivača Društva prijatelja starina i Muzeja Valpovštine: "Konačno je Valpovo dobilo nešto vrijedno što mu dolikuje."
3,5

standardne enciklopedije ispunila bi građa objavljena do sad
Možda ste propustili...

U DIOKLECIJANOVIM PODRUMIMA

Koncert Papandopulova kvarteta

SVEČANA PROSLAVA 20. OBLJETNICE KAZALIŠTA ULYSSES

Publika pratila program s brodova u zaljevu

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

MINISTRICA IZRAZILA SUĆUT POVODOM SMRTI TONKA MAROEVIĆA

Istančanošću izričaja, ali i ljudskom veličinom upisao se u našu kulturnu povijest

2

PRIRODOSLOVNI MUZEJ RIJEKA PARTNER U ČETIRI EU PROJEKTA

Od krškog krajolika do puteva Frankopana

3

NASTAVLJA SE SERIJAL “VUČEDOLSKE TAJNE”

U rujnu premijera filma “Vučedolska jarebica”